MILANOVIĆ IMA ‘SAMO’ DVA ULTIMATUMA ZA PLENKOVIĆA! Na pomolu velika blokada sustava: Plenković i Banožić idu u svađu do kraja i ne misle se povući

Da su odnosi između predsjednika Zorana Milanovića i članova Vlade poljuljani, dobro je poznato čak i onima koji s distance promatraju zbivanja na domaćoj političkoj areni. Od početka mandata Milanović tvrdoglavo nastoji destabilizirati HDZ-ovce predvođene premijerom Andrejem Plenkovićem, no njegova politička transformacija i demonstracija karaktera koju je najavljivao tijekom svoje predsjedničke kampanje uslijedila je tek nakon što se doznalo za predsjednikove posjete klubu u Slovenskoj ulici, koji je ostao prepoznatljiv po takozvanoj aferi JANAF, koja, doduše, do danas nije daleko odmakla.

Veliki pomak zato posljednjih mjeseci pokazuje Milanović koji je, na iznenađenje svojih nekadašnjih kolega iz SDP-a, nedavno odbio pomilovati udbaše Perkovića i Mustaša, za koje se zalagao dok je bio premijer. Još se u to vrijeme Milanović sastajao s ruskim naftašima, a čini se kako je i sada zadržao dobre odnose s ruskim političarima, jer za razliku od premijera Andreja Plenkovića koji inzistira na obučavanju ukrajinskih vojnika u našoj zemlji, Milanović na takav scenarij ne pristaje te pritom režira priču koja bi na koncu zaista mogla rezultirati time da Plenković prekrši Ustav inzistirajući na tome da se u Saboru dvotrećinskom većinom glasa o ovoj temi koja bi za Plenkovića doista i mogla biti opasna jer je upitno kako oporbeni saborski zastupnici dišu kad je o tome riječ, a i u samom su HDZ-u nedavno sastavljali popis proruski orijentiranih političara koji se kriju u oporbenim redovima.

Ozbiljan skandal

Dok Milanović vladajućima šalje odbijenicu, ministar obrane Mario Banožić inzistira na glasanju u Saboru, znajući da im je to jedina prilika da Plenković osvjetla obraz pred svijetom sada kada je bez znanja javnosti i mimo Milanovićeve privole dogovorio uvježbavanje ukrajinskih vojnika na našem teritoriju. S tog istog našeg teritorija u Ukrajinu bi uskoro trebali biti poslani helikopteri, odnosno gotovo pola flote letjelica kojima se inače bolesnici ili rodilje prevoze s udaljenih otoka do najbližih bolnica, i sve to, zahvaljujući MORH-u, odvija se pod velom tajni, što Milanović, prema tvrdnjama njegovih bliskih suradnika, više neće tolerirati. Sve je manje tolerancije u Ministarstvu obrane i za Banožića, ali i za Milanovića, a da je situacija izmakla kontroli, razvidno je i iz toga što posljednjih nekoliko mjeseci ozbiljan skandal potresa Vojnu sigurnosno-obavještajnu agenciju u koju je nedavno upao USKOK, što je epilog višemjesečnog skandala vezanog uz nezakonito trošenje državnog novca.

Prema napisima medija, USKOK-ovi inspektori prikupljaju dokumentaciju i istražuju sumnje vezane uz vojne špijune, ali i nekolicinu bliskih suradnika donedavnog čelnog čovjeka VSOA-e Ivice Kindera, o čijoj su se ostavci nedavno usuglasili Plenković i Milanović, ali se ne mogu dogovoriti o njegovu nasljedniku pa Kinder zasad ipak ostaje na svojoj funkciji. Tužitelji su u ovaj slučaj uključeni mjesecima, odnosno nakon što je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost upozorio na to da se u VSOA-i ozbiljno krše zakoni te da se novac vojne agencije troši mimo zakona. Spominjala su se tu ranije dva milijuna kuna koja su navodno pronevjerili vojni špijuni, ali istražitelji su uvjereni da taj iznos nije konačan i da je tu vjerojatno riječ o  mnogo ozbiljnijoj pronevjeri, za što postoje i više nego ozbiljne naznake. Riječ je inače o novcu koji je namijenjen za službena putovanja i zadaće u misijama od Poljske i Libanona pa sve do Litve, a vrlo je vjerojatno dio tog novca završio u džepovima VSOA-inih špijuna, što je prvorazredni skandal koji se, prema riječima naših sugovornika iz sustava, u medijskom prostoru ne prati dovoljno ozbiljno premda se ovdje govori o ugrozi vojno-sigurnosnog sustava, što je, dakako, i ugroza nacionalne sigurnosti.

Ne postoji nadzor

Za sve ono što se događalo među vojnim špijunima, pa i za ranije Kinderove propuste, morali su znati i Milanović i Banožić i premijer Plenković, tvrde naši dobro upućeni sugovornici iz VSOA-e te dodaju da su na to njihovi djelatnici upozoravali ne samo vladajući vrh nego i saborske zastupnike iz Odbora za nacionalnu sigurnost, čije je mišljenje o Kinderu i nezakonitom prisluškivanju više puta mijenjano, a što je svojedobno problematizirala saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto. Kako su se prije nekoliko mjeseci ignorirale kritike na račun Kindera, tako se i sada usred polemika o obuci ukrajinskih vojnika u drugi plan gura tema vezana uz prvorazredni skandal među vojnim obavještajcima zbog koje bi se u svakoj civiliziranoj zemlji tresla fotelja ministra obrane. No od toga nema ništa jer je ovaj skandal u VSOA-i samo nastavak identičnih zbivanja koja tu agenciju potresaju svakih nekoliko godina.

Treba napomenuti kako svaka obavještajna služba na svijetu raspolaže određenom svotom novca koji se koristi bez knjiženja i koji je nužan za plaćanja za koja nema potvrde, raspolaganje novcem na taj način u ozbiljnim državama strogo  je definirano, ali izgleda da mi u Hrvatskoj imamo sustav kojim se nitko ne bavi i u kojem ne postoji nadzor. Ako nadzor i postoji, debelo je podbacio jer se u suprotnom skandali ovog tipa, koje je nemoguće pobrojati, ne bi događali. Sve to pokazatelj je toga da se vojno-sigurnosni sustav potpuno raspao, a za to vrijeme Milanović i Banožić naciju zabavljaju sukobima koji nemaju nikakva smisla i koji su isprazni. Agencija je u svakom pogledu devastirana, i kadrovski i operativno, a slično je i u Ministarstvu obrane u kojem timski rad ne postoji te ga napušta sve više stručnih kadrova koji na neformalnim kavama progovaraju o blokiranom sustavu.

Blokada sustava

Djelomično je za blokadu vojnog sustava zaslužan ministar Mario Banožić koji se u ovom kompleksnom resoru nije snašao, a s druge strane kompletan vojni sustav blokira predsjednik Milanović koji smatra da mu to dopuštaju njegove ovlasti. Da će blokirati sustav i time se osvećivati HDZ-ovcima, Milanović je najavio kada se počeo sukobljavati s Banožićem zbog umirovljenja brigadira Elvisa Burčula, koji je tužio Ministarstvo obrane. Nedavno je Milanović u jednom od svojih istupa izjavio kako je Burčul protuzakonito umirovljen i kako je to potvrdio i sud. Premda službena potvrda tih Milanovićevih riječi, koje su prošle prilično nezapaženo, ne postoji, očito je da se ponovno nešto događa, a očito je i da se zbivanja u odnosima ministra i predsjednika prelijevaju na vojnike pa je nedavno njih 150 imalo dva ispraćaja na misiju, i to zato da bi Milanović zaobišao Banožića kojega ne podnosi. U Ministarstvu obrane svjesni su da ih Milanović opstruira zbog sukoba s Banožićem, no naglašavaju kako Burčul u svojoj tužbi protiv MORH-a uopće ne spominje povratak na posao, premda Milanović inzistira baš na tome da ga se vrati na njegovo radno mjesto.

Upravo u tome u Banožićevu okruženju vide još jednu dimenziju problema, ali i argument za tezu da ih Milanović maltretira i da zbog toga ispašta kompletan vojni sustav. Ne mari Milanović previše za to kako trenutno funkcionira VSOA niti on tu temu spominje, nije ga previše zanimala tema koja se odnosila na preprodaju i konzumaciju droge unutar elite vojne postrojbe, njega zanima isključivo ministar Banožić i njegova ostavka, što je slojevita tema. U HDZ-u su sve uvjereniji u to da Milanovićevi napadi na Banožića sa samim ministrom obrane nemaju nikakve veze, već predsjednik na taj način ruši premijera Plenkovića koji je Banožića sačuvao u ovoj vladi, ignorirajući sve njegove mane kojih je i sam svjestan, i to samo zato da mu se Milanović ne bi mogao naslađivati.

Dva uvjeta

Milanović se stoga možda ne može naslađivati, ali ga svakako može blokirati i zadavati mu glavobolje pa u Uredu predsjednika tvrde da Milanović zasad ne namjerava potpisati imenovanje hrvatskog veleposlanika pri NATO-u, ali ni brojna druga imenovanja. Da bi do toga došlo, on ima samo dva uvjeta – odlazak ministra Banožića i povratak brigadira Burčula – s tim da Plenković ni na jedan od ta dva ultimatuma ne namjerava pristati.

Ono na čemu će Milanović inzistirati jest hitro očitovanje Državnog odvjetništva o istražnim radnjama u slučaju zviždačice Maje Đerek. Predsjednik je taj koji će zahtijevati da se DORH očituje o tome je li Banožić prekršio zakon dok je bio ministar u drugom resoru. Usporedno s time, u MORH-u odgovaraju Milanoviću da skine oznaku tajnosti s podataka koji se odnose na korištenje vojnog helikoptera. Sve u svemu, turbulentni odnosi još se dugo neće primiriti, a ti odnosi koji su izmakli kontroli i temeljima civilizirane političke komunikacije sada već ozbiljno nagrizaju jedan od najvažnijih sustava u državi, što je veliki poraz i Banožića i Milanovića koji, umjesto da spusti lopticu i diplomatski pronađe rješenje, svoje nesnalaženje prikriva karakterom i svađama koje nikamo ne vode.