Mislili ste profitirati na proizvodnji struje u vlastitoj režiji? Ako napravite ovu grešku, mogli biste na kraju zbrajati gubitke
Rast cijena energije potaknuo je mnoge građane da razmisle o ugradnji solarnih panela. Povoljnije cijene opreme i mogućnost korištenja državnih subvencija povećavaju isplativost investicije. Ali ako mislite da se prodajom struje proizvedene u vlastitoj režiji možete obogatiti, varate se, piše Tportal.hr
Prilikom planiranja ugradnje fotonaponskih panela, vrlo važno je optimalno dimenzionirati postrojenje da bi se postigao najbolji učinak, prenosi Priznajem.hr.
Prema zakonu, postoje dvije kategorije proizvođača s obzirom na sustave koji proizvode električnu energiju za vlastitu potrošnju.
Prva kategorija su postrojenja za samoopskrbu kućanstva, a koja unutar obračunskog razdoblja (jedna godina) ne smiju u mrežu predati više energije nego što su je preuzeli iz nje.
Ako postrojenje za samoopskrbu u jednoj godini isporuči više energije u mrežu nego što je preuzme iz nje, prelazi u kategoriju kupca s vlastitom proizvodnjom.
Iako se proizvodnjom viškova otvara mogućnost zarade prodajom električne energije, kategorija kupca s vlastitom proizvodnjom u pravilu nije isplativa za kućanstvo zbog nepovoljnijeg načina obračuna.
Dvije vrste obračuna
Korisnici postrojenja za samoopskrbu mogu unutar obračunskog razdoblja ostvarivati viškove ili manjkove koji se poravnavaju (‘netiraju’) prilikom obračuna. Primjerice, ako se u jednom danu proizvede više energije, a u drugom više potroši, predano i potrošeno poravnava se po istim cijenama (jedan za jedan). Ako se dogodi višak na kraju mjeseca, on se predaje opskrbljivaču te ga on preuzima u vrijednosti od minimalno 80 posto tarife za električnu energiju.
Višak se obično akumulira tijekom ljetnih mjeseci i onda se koristi za smanjivanje računa u zimskom razdoblju, kada se više troši nego proizvodi. Bitno je da na kraju godine ne završite u plusu jer u tom slučaju gubite status korisnika postrojenja za samoopskrbu i postajete kupac s vlastitom proizvodnjom.
Za kupce s vlastitom proizvodnjom vrijedi drugačiji način obračuna. Glavna razlika u odnosu na sustav samoopskrbe je u tome što za kupce s vlastitom proizvodnjom koji prodaju viškove električne energije nema poravnavanja.
Sva električna energija koja je preuzeta iz mreže plaća se po punoj cijeni. Nakon toga se obračunava proizvedena električna energija po gotovo upola nižoj cijeni.
Dakle kućanstvo zapravo plaća račun za električnu energiju po svim stavkama (kao da nema sunčanu elektranu na krovu), umanjen za cijenu električne energije predane u mrežu.
Važno je uskladiti proizvodnju i potrošnju
Zato je prilikom planiranja investicije važno dobro odrediti snagu elektrane prema trenutnim ili planiranim potrebama. Primjerice, ako kućanstvo plaća račune za struju oko 700 eura godišnje, za tu potrošnju optimalna je sunčana elektrana od tri do četiri kilovata. Takva elektrana osigurava između 80 i 90 posto novčane uštede na godišnjim računima za struju.
Čak i kad je elektrana dobro dimenzionirana, zbog sezonskih oscilacija potrebno je pratiti mjesečne obračune s podacima o potrošnji i predaji energije te uskladiti proizvodnju i potrošnju ako postoji opasnost gubitka statusa korisnika za samoopskrbu.
U slučaju da kućanstvo prijeđe u kategoriju kupca s vlastitom proizvodnjom, to vrijedi za najmanje jednu godinu. Ako u toj godini u mrežu preda jednako ili manje nego što preuzme iz mreže, u narednoj godini vraća se u kategoriju samoopskrbe.
Primjer kako se vodi evidencija proizvodnje i potrošnje električne energije te koliko je električne energije preuzeto, a koliko poslano u mrežu, možete vidjeti u videu Zelene energetske zadruge (ZEZ).
