Mladen Pavković: Bl. Alojzije Stepinac već je odavno trebao biti proglašen svetim

Svake godine, pa tako i ove, 10. veljače obilježavamo Stepinčevo, blagdan, koji nas vraća u tužni dan, dan kad nas je napustio zagrebački nadbiskup i kardinal, a danas blaženi Alojzije Stepinac. Dan njegove smrti, postao je dan sjećanja na njegov život i djelo. Na taj dan diljem Hrvatske i u dijaspori, vjernici se okupljaju na misama, molitvama i drugim događanjima posvećenima sjećanju na blaženika. Stoga je ovo prigoda za promišljanje o vrijednostima za koje se borio- pravdi, milosrđu i solidarnosti s progonjenima.

Ovaj veliki čovjek godinama ostaje i ostat će trajna inspiracija za vjernike i sve ljude dobre volje, kao primjer istinskog kršćanskog svjedočenja u najtežim vremenima. Njegov život i naslijeđe, pisali su mnogi, potiču na razmišljanje o važnosti moralne hrabrosti i nepokolebljivosti u obrani pravednosti i ljudskih prava.

Jedno vrijeme se na dugačko i široko govorilo i pričalo o bl. zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu., odnosno o tome da će ga  papa Franjo  proglasiti svetim.

U zadnje vrijeme kod novog pape Lava XIV  bili su prvo predsjednik RH Milanović, a potom i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.

I jedan i drugi pozvali su Svetog Oca u Hrvatsku!

Još uvijek ne znamo hoće li se odazvati, i na čiji poziv.

Zamislite da dođe na poziv predsjednika Republike koji je ateist, koji ne vjeruje u Boga, niti se zna, niti želi  prekrižiti, pa da on bude njegov domaćin. Sve je moguće.

Ali, ono što nas pored posjeta pape Hrvatskoj najviše zanima je – kada će i hoće li uopće bl. Alojzije Stepinac ikada i službeno postati svetim?

Nakon razgovora s papom Lavom XIV. na to nam do danas nisu znali odgovoriti ni predsjednik države ni Vlade.

Odgovor na ovo pitanje, prema svemu sudeći, još je uvijek u Beogradu, kod njihovog vođe, odnosno čelnika srpske pravoslavne crkve..

Jer, ako se oni u Srbiji neće i ne žele složiti da se Stepinac proglasi svetim to se neće dogoditi!

A tko su oni da nam ne daju ni naše svece, da ih ponižavaju i blate?

Međutim, od svega toga je ipak najgora hrvatska šutnja. Političari i mediji o tome sve manje i sve tiše raspravljaju.  Oni su zaokupljeni najboljim hrvatskim domoljubnim pjevačem Markom Perkovićem Thompsonom i pokličem HOS-ovaca iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Zagrebački nadbiskup i kardinal bl. Alojzije Stepinac je rođen 8. svibnja 1898. u Brezariću pokraj Krašića, a umro je, kao što smo istaknuli, 10. veljače, 1960. godine u Krašiću.

Kao jasno deklarirani antikomunist i istaknuti katolički prelat koji je podržao NDH, bio je promatran kao očiti protivnik komunističkog režima, u obnovljenoj Jugoslaviji, pod komunističkom vlašću. Nakon što je odbio odvajanja Katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana, komunistički režim ga je 11. listopada 1946. u izmišljenom sudskom postupku osudio na 16 godina zatvora i prisilnog rada, zbog, kako su naveli u optužnici, suradnje s okupatorom.

Nu, kad se sjetimo završetka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata i sjajne pobjede Hrvata nad Srbima, Crnogorcima, domaćim izdajicama i dezerterima, Hrvatska država na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom i utemeljiteljem hrvatske države dr. Franjom Tuđmanom nije ni približno tako postupala prema  neprijateljima. Mi smo onima koji su surađivali s okupatorima dijeli amnestije, pa čak ih poput Stanimirovića i sličnih zvali u Hrvatski sabor i u druge visoke hrvatske države institucije. Nakon završetka II. svjetskog rata dobro se znalo tko su bili neprijatelji Tita i partije, dok mi još ni danas ne znamo tko su bili amnestirani i zašto.

Oni koji su bili na strani NDH po hitnom postupku bili su uhićeni, bačeni s posla ili čak i ubijeni. Bili su označeni kao „crne vrane“ sve do stvaranja hrvatske države.

O tome danas ni riječi.

Da sve bude još i puno gore hrvatsko pravosuđe još uvijek nije osudilo ni jednog partijskog čelnika iz vremena komunizma. A što rade Srbi koji su bili okupatori. Sude hrvatske branitelje, poput hrvatskih ratnih pilota. I na to mi šutimo, kao – to se nas ne tiče.

Braniteljske udruge također ne dižu svoj glas koliko bi trebalo, bez obzira što se svako malo otkrije i neka masovna grobnica iz Domovinskoga rata…

Kažimo još i to da je bl. Alojzije Stepinac bio čovjek kojemu je jedini putokaz bio Bog i njegove zapovijedi, pa je time i sam postao svjetlo i orijentir drugima.

Mudro je to izrazio Sveti Otac Ivan Pavao II.  prigodom beatifikacije. Rekao je: „Svojim ljudskim i duhovnim životnim  putem blažen Alojzije Stepinac svojemu narodu je pružao i pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati.“

Mladen Pavković