Mladen Pavković: Gdje se izgubio ili za čija se prava zalaže Čičkov HHO?

Relativno mnogi znaju da i u nas djeluje Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) na čelu sa kontraverznim Ivanom Zvonimirom Čičkom. Ali…kad ste zadnji put čuli ili pročitali za neku njihovu aktivnost? Istina, Čičak se tu i tamo javlja, zovu ga i u neke tv emisije, gdje uvijek ostavlja tužnu i mračnu sliku, odnosno neki vele da ga je „vrijeme pregazilo. Stječe se dojam da „čičkove“ puno više zanima prikupljanja financijskih sredstava (neki kažu da su u tome „velemajstori“) nego skrb za ljudska prava. 

Nu, bez obzira što se čelnik HHO-a  godinama bori protiv HDZ-a i pljuje na ostavštinu prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja RH dr. Franje Tuđmana, bivša predsjednica RH svojedobno mu je  uručila  i visoko državno odličje (da pukneš od smijeha).

Inače, Čičak je čovjek koji je često spominjan kao žrtva i patnik u vrijeme komunizma, tj. početkom sedamdesetih godina, kada je došao u sukob  sa službenom politikom Komunističke partije, prije svega zbog svog angažiranja unutar studentskih organizacija. Zbog toga je (nevin) i odležao tri godine u kaznionici u Lepoglavi. Kasnije je imao i drugih problema, među ostalim i 1987. zbog navodne utaje poreza Sve do pada komunizma bio je persona non grata! Međutim, buđenjem stvaranja hrvatske države pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika i vojskovođe dr. Franje Tuđmana ponovno je došao na političku scenu. Postao je predsjednik (?) Hrvatske seljačke stranke (HSS) koja zajedno sa HDZ-om izlazi na prve izbore. Na tim izborima stranka  dobiva tri zastupnika, a nakon toga Tuđman nudi Čičku ministarsko mjesto, što ovaj odbija i usmjerava stranku u opoziciju, protiv Tuđmanovog HDZ-a, smatrajući da njegova politika nije dobra za Hrvatsku. A agresija Srbije je bila pred vratima, što najbolje govori u kojem je pravcu krenuo ovaj kontraverzni komunistički mučenik. Nakon toga, Čičak se dušom i tijekom posvećuje borbi protiv Tuđmana i HDZ-a, pa se često pojavljuje u medijima kao „najpoznatiji i najoštriji kritičar Tuđmana i njegove vlasti“. Takva aktivnost je prema svemu sudeći morala biti i nagrađena te je Čičak  uz pomoć Dušana Bilandžića, Slobodana Budaka, Božidara Novaka, Danijela Ivina,  Drage Pilsela, Žarka Puhovskog, Bone Zvonimira Šagija, Dubravke Ugrešić i drugih stavljen na „tron“ HHO-a, gdje je još oštrije nastavio politiku (borbu) protiv HDZ-a i Tuđmana. Uz to je neprestano javno iznosio podatke koliko su Hrvati u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, poglavito u Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja, izvršili navodnih zločina nad srpskim pučanstvom te da su samo na području Grada Zagreba uništili 600 objekata! (sic!).  Suprotstavljao se da hrvatski građani ratuju u BiH, (a nije zbog čega je oko 200 tisuća Hrvata protjerano iz bosanske Posavine!), da se oko deset tisuća srpskih građana i vojnih lica ne deložira, a poglavito je bio (i ostao) zanesen istraživanjima masovnih (?) kršenja ljudskih prava u Domovinskome ratu od strane žrtava tj. Hrvata. Za Ministarstvo obrane RH je napisao i objavio (1994.) da je „leglo organiziranog kriminala“. Zbog te klevete je i osuđen. Čičak se u svojem životopisu i hvali da je uz HHO bio glavni organizator skupa na središnjem zagrebačkom trgu  protiv oduzimanja radijske koncesije radiju 101. Taj skup se također pretvorio protiv Tuđmana i njegove politike. Čičak o tome piše da je Tuđman po povratku u Hrvatsku organizatore ovog prosvjeda  nazvao stranim plaćenicima, crvenim, žutim i zelenim vragovima koji su se prodali za Judine škude! (Što je rekao krivo?). Nu, u svim medijima, za koje je pisao, aktualni predsjednik HHO-a, zbog načina kritiziranja Tuđmana i HDZ-a, ali i hrvatskih branitelja, dobio je „nogom u tur“. Bio je aktivan, kao član, i u nekom odboru u Hrvatskom saboru, radio na izradi zakona o HRT-u, bio je aktivan  u Hrvatskom novinarskom društvu (HND), dobio je više nagrada i priznanja, među ostalim i Pupovčevu nagradu „Sveti Sava“ (1999.), a  8. prosinca 2015., povodom međunarodnog Dana ljudskih prava, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar – Kitarović  odlikovala ga je ordenom Reda Stjepana Radića za „zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda“!

Sve se to može pročitati i u njegovu oficijelnom životopisu, u kojem su na žalost izostavljeni dijelovi o njegovoj suradnji s Haaškim sudom, gdje je također navodno imao ulogu ala Stjepan Mesić.

Na sve to, ali i štošta drugo, jednostavno bi mogli reći: kakav predsjednik takav je i HHO! Naime, HHO, da ne povjeruješ, najviše se bavio praćenjem nogometnih utakmica 1. hrvatske nogometne lige, na kojima  je manje-više sam žalosni predsjednik HHO-a bilježio (i slao dalje) (!) kako su se ponašali navijači, tko jeste, a tko nije uzviknuo „Za dom spremni“, odnosno jesu ili nisu bili korektni u navijanju!

Međutim, brojni problemi koje bi trebali rješavati i poticati prolaze pokraj ovog odbora i njezina predsjednika kao „formule“ na trkalištima.

Ne sjećamo se da je HHO digao  svoj glas (ili glasić) u zaštiti nevino optuženih hrvatskih branitelja, kako na domaćim sudovima, tako i na Haaškom sudu. Od njih ništa nismo čuli u povodu presude šestorki iz BiH. Njihova je „teza“ da je zločina bilo na jednoj i drugoj strani, što nije ništa drugo nego izjednačavanje žrtve i agresora, a takvu politiku u svom programu ima i Documenta i Srpsko narodno vijeće! Sad, u zadnje vrijeme, kad su relativno mnogi štrajkali, i kad bi se trebali javiti recimo u svezi hrvatskih navijača u Grčkoj, oni muče, kao i o velikom broju  ljudi koji su pod blokadom, odnosno ovršeni i koje se i za nekoliko tisuća kuna tjera na ulicu. Što su učinili u svezi Rezolucije 148/2006 Vijeća EU o osudi komunističkih režima?, itd. i tako redom.

Nu, nakon svega, postavlja se i pitanje: nije li vrijeme da se osnuje još jedna takva, slična organizacija, jer ovog i ovakvog HHO-a, na čelu sa žalosnim Čičkom, doista nam je „puna kapa“!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)