Mladen Pavković: Što čeka DORH? Pupovac je znao i zna za sudbinu dr. Šretera

Ne stišavaju se komentari na laži, klevete i obmane – Milorada Pupovca. Hrvatski stradalnici Domovinskog rata (HVIDR-a) ne odustaju od njegovih osuda, pa i dalje traže da se sankcioniraju njegove izjave, koje je dao medijima od Hrvatske, BiH, Slovenije do Srbije i Republike Srpske. Dosta je bilo pljuvanja i bljuvanja po Hrvatima.

Međutim, većina medija (svaka čast pojedinim portalima) sada su okrenuli pilu i sve žešće napadaju HVIDR-u i druge braniteljske udruge, jer po njima “ne mogu se ponašati kao bivši SUBNOR“.

To je točno, ali da se braniteljske udruge ponašaju kao nekada ova partizanska organizacija onda u mnogim redakcijama i uredništvima već odavno ne bi sjedili bivši Udbaši, njihova djeca i mrzitelji svega što hrvatski diše (svaka čast iznimkama, ovdje se ipak radi o šačici nažalost iznimno sposobnih i dobro uhlebljenih piskarala.)

Zanimljivo je da Pupovac na sve odgovara i za sve ima odgovore, ali još se nije oglasio (barem kako treba) o slučaju dr. Ivana Šretera.

Ili ga malo tko o tome pita, ili se ne može sjetiti o kojem je Hrvatu riječ.

Nu, treba ga podsjetiti da na tu temu piše i u svojoj knjizi Slavko Degoricija, čovjek koji je obnašao mnoge važne političke dužnosti u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Knjiga nosi naslov „Nije bilo uzalud“. 

Pupovac, jesi li čitao što o tebi tamo piše (str. 165-168)? 

Degoricija iznosi crno na bijelo da se jednoga dana ukazala neka nada za spas dr. Ivana Šretera, kojeg su srpski četnici uhitili (18.8.1991.) i odveli u logor Bučje, gdje mu se do današnjih dana gubi svaki trag.

Naime, u njegov kabinet, nakon uhićenja ovog Junaka Domovinskoga rata, došao je – Pupovac., samo tako kako to on zna, snužden, silno zabrinut, u želji da dva srpska liječnika koja su bila uhićena i zatvorena u Sisku (dr. Špiro Kostić, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i dr. Branko Krivokuća), a koji su nosili pobunjenim Srbima lijekove i druge zdravstvene potrepštine, koje su otuđili, da ih se pusti na slobodu, jer nisu imali „zle namjere“.

Degoricija mu je rekao: „Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica.  Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode doktora Ivana Šretera, a ja ću pokušati kod Brodarca dogovoriti puštanje uhapšenih liječnika u Sisku“.

Pupovcu tada nije predstavljao nikakav problem doći do ljudi koji su držali hrvatskog liječnika, humanista i mirotvorca.

Ovaj je dogovor s hrvatske strane urodio plodom. Srpski liječnici su vrlo brzo pušteni na slobodu. Odveli su ih i pustili  u Karlovcu, jer u Sisku bi ih ljudi „linčovali“:

Degoricija dalje piše: „Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac,  navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: „Ti si obavio posao, a ja za sada nisam“, pitam „zašto“? Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora puštaju Šretera.“ Nije od toga prošlo nekoliko dana  doznajem od predstavnika UNPROFOR-a da je Šreter mrtav,  likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja, premlaćivali i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu notornu prijevaru i sve laži koje je  izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada  nije ispunila i od tada sam u svim kontaktima bio oprezniji i uvijek u sebi ponavljao: Što god to bilo, bojim se Danajaca makar i darove nosili – Hrvatskoj“ – zapisao je Slavko Degoricija, a na to „snužden i silno zabrinut“ Pupovac nikada nije odgovorio. 

Čudno da ove činjenice ni danas ne zanimaju one kojima svako malo ovaj Srbin po zanimanju drži prodike i kojeg uzdižu u nebesa, iako će povijest pokazati da u Hrvatskoj nikada nije živio i radio „ubačeni“ političar ili bolje rečeno politikant koji je Hrvatima  nanio više zla od njega.

Mladen Pavković