Mladen Pavković: U ratu su stradale cijele obitelji, ali o tome se šuti! Zašto?

U velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku stradale su i mnoge obitelji, o čemu se malo zna. To je još uvijek  nedovoljno istraženo, baš kao i stradanje djece.

Naime, prema nekim podacima u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu ubijeno je više od  400 djece, dok ih je na stotine ranjeno.

Evo, ponovno ćemo podsjetiti na tragičnu sudbinu obitelji Aleksander iz Vukovara. O ovoj se obitelji ne snimaju filmovi, zbog njih se ne protestira, o njima se ne rade kazališne predstave ni pišu i objavljuju romani.

Dakle, gospodo i drugovi, riječ je o obitelji koju su srpski četnici pobili u jednome danu! Riječ je o   Emilu (19. kolovoza 1959.),  Vlasti (njegova supruga) rođena je 7. rujna 1966., te njihovu sinu Mateju, rođenom 20. srpnja 1989.

 Svi su ubijeni od četničke granate – 15. studenoga 1991. Mateju je bilo tek dvije godine!

Pokopani su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Emil je bio hrvatski branitelj. Radio je na održavanju veza i pomoću njega je i Siniša Glavašević slao svoja izvješća u svijet. Njegova žena i sin bili su u skloništu. Kad ih je došao posjetiti, u skloništu u kojem su bili isključivo civili, žena, djeca i starci odnekud je doletjela granata!! Namjerno! Od eksplozije tada je poginulo još 11 nevinih Hrvata, samo za to što su bili – Hrvati. Tijelo malog Mateja pronašli su tek nakon što su počele ekshumacije. Bio je pokopan u zelenoj plahti, u istoj onoj u kojoj su ga stavili u bolnici nakon njegove smrti.

Razni pupovci se sigurno sjećaju (ili neka ih podsjete razni stanimirovići) da su srpski četnici u srbijanskim medijima objavljivali fotografije tijela malih Hrvata, među kojima je bilo i beživotno tijelo Mateja te napisali- eto kako Hrvati ubijaju svoju djecu! Monstrumi nisi ni ubijenoj hrvatskoj djeci dali mira (a ne daju im ga ni danas!).

E, sad se postavlja pitanje: ako je zločin zločin, koliko još godina treba proći da se počnu procesuirati i srpski zločinci nad nevinim hrvatskim civilima, tim više što je to samo jedan od niza zločina srpskih i inih agresora? Zbog čega se konkretno preko ovog slučaja prelazi kao spužvom preko ploče? Tko je taj i zbog kojih razloga ne želi da se i u ovom slučaju krivci kazne? Dosta nam je smijurija, tj. optuženica i suđenja u – odsustvu!

Jedna je cijela hrvatska obitelj ubijena  u – istome danu!

Takvih slučajeva ima i u Škabrnji!

Inače, i dalje veliki broj hrvatskih branitelja leži po zatvorima, ili se protiv njih pokreću istrage u svezi hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Gdje je tu pravda i pravica?

Pored toga, nedopustivo je da se o nevinim žrtvama Vukovara i Škabrnje govori i piše isključivo uoči obljetnica  okupacija, a potom se (namjerno) cijele godine zašuti i nameću nam se navodni zločini koji su navodno učinjeni u vrijeme obrane slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, od onih koji su branili svoje domove i koji su stvarali hrvatsku državu!

Dok mi oplakujemo svoje žrtve, dok se još uvijek traži oko 1800 Hrvata, neki poput raznih pupovaca iskorištavaju te dane, kao 18. studenoga, da odaju počast srpskim i inim agresorima, pa i bacanjem vijenca u Dunav, i to nigdje drugdje  nego u Vukovaru, da show bude veći, dok s druge pak strane Srbi, u Beogradu, nikada ne bi dozvolili ni da se javno protestira protiv, primjerice, tenkova koje su u vrijeme agresije, okićene cvijećem, ispratili u Vukovar, i koji su ubijali i cijele hrvatske obitelji!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)