Moramo li se mi u Hrvatskoj "upecati" baš na svaki mamac koji nam servira Beograd i tjerati vodu na Vučićev mlin?

Normalnim i pametnim ljudima - čak i u Srbiji - Aleksandar Vučić služi jedino za sprdnju. Ozbiljno ga shvaćaju, čini se, samo naši "državnici", nesvjesni toga kako se svaka "afera" na koju nasjednu pretvara u grotesku, vašar, u cirkus u kojem su pored bivšeg Šešeljevog potrčka akteri i oni sami. Znaju li kako time tjeraju vodu na mlin aktualnog srbijanskog režima i u isto vrijeme rade u korist vlastite štete i na štetu države koju predstavljaju i vode!?

Najnovija podvala velikosrpskih fašista i njihove propagandne mašinerije vezano za (navodne) kineske supersonične rakete koje su kao "slučajno" snimljene, pa onda ti snimci isto tako "slučajno" objavljeni (vjerovali ili ne, ima čak i naivaca koji vjeruju u to), samo dokazuje da se najodgovorniji političari u ovoj zemlji (Hrvatskoj) ponašaju gore nego nedozrela djeca. U svemu ih podržavaju i mediji koji nemilice dolijevaju na vatru, baš kao da je u Srbiji otkriveno stotinjak nuklearnih bojevih glava. I da ludnica bude potpuna, histeriju dodatno potiču i pojedini "vojni analitičari" koji u TV emisijama uživo rezignirano zaključuju kako "Hrvatska protiv tih raketa nema obranu" - kao da nam uskoro predstoji sudnji dan.

Prije svega, nikako ne treba nikako odbaciti mogućnost da je u pitanju blef naših susjeda i da je riječ o najobičnijoj maketi supersonične rakete. Uostalom, toliko su puta prijetili nama i Zapadu praznom puškom (sjetimo se 90-ih godina XX. stoljeća i njihovih "tajnih oružja" uz pomoć kojih će "sravniti sve od Zagreba do Londona"), pa zašto bi ovaj najnoviji slučaj bio izuzetak. Neki stručnjaci (uključujući i bivše pilote borbenih zrakoplova) tvrde kako se spomenuta supersonična raketa može postaviti jedini na MIG 29 - jednosjed, a na fotografiji koju su Srbi objavili ona se nalazi na dvosjedu.

 

Nema nikakve dileme da su fotografije navodnih supersoničnih raketa objavljene planski, s jasnom namjerom dizanja prašine što ide u korist jedino Vučiću i njegovom režimu - moramo li nasjesti baš na svaku srpsku podvalu!?

(Adresa slike)

Naravno, i pored svega nikako ne treba odbaciti mogućnost da Srbi stvarno raspolažu tim kineskim raketama - ali, je li to razlog za paniku!? Ne nalaže li razum mudro, staloženo ponašanje i poduzimanje mjera s ciljem otklanjanja moguće prijetnje i to u tišini, bez medija i histerije, putem institucija države (MORH-a, Vlade, obavještajnih struktura, Predsjednika, Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost)!? Čemu halabuka, nadmudrivanje, međusobne optužbe i svađe!?

Mi Hrvati jako dobro znamo (ili bi barem trebali znati) s kime imamo posla kad je u pitanju Srbija. Uzmemo li samo iskustvo posljednjeg rata (90-ih godina prošlog stoljeća), uvjerili smo se u okrutnost, barbarstvo i bolesnu, patološku mržnju onih koji su nas napali u nakani stvaranja "Velike Srbije". I da je tada (kao što je to tijekom ratova na području SFRJ rekao i poznati beogradski odvjetnik Srđa Popović) srpski agresor imao nuklearno oružje, bez ikakve sumnje bi ga upotrijebio - ako ne prije, u vrijeme kad je poraz Srbije, Crne Gore, "JNA" i njihovih trabanata zapadno od Drine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bio sasvim izvjestan. Možda se komu iz današnje perspektive ovo čini kao preoštra ocjena, ali nama koji smo taj rat doživjeli i preživjeli, ne trebaju nikakva dodatna pojašnjenja niti uvjeravanja.

Činjenica je da imamo na istoku susjeda koji neće prezati ponovno krenuti u agresiju s ciljem "oslobađanja" tzv. Krajine, ako mu to međunarodne okolnosti budu dopuštale - odnosno, budu li Rusija i Putin nastavili ostvarivati svoje ratne ciljeve u Europi. Naslušali smo se posljednjih godina izjava o "srpskom svetu" i novom pohodu na "srpske zemlje" i to ne samo od najradikalnijih fašista tipa ratnog zločinca Vojislava Šešelja nego i od najbližih suradnika današnjeg predsjednika Aleksandra Vučića i to nam govori da se i takve ideje, koliko god bile iracionalne, moraju uzeti u obzir. Zatvarati oči pred realnošću bilo bi nerazumno, jer treba biti svjestan činjenice da velikosrpska osvajačka ideologija još uvijek živi u glavama velikog dijela srpskih političara, intelektualaca, crkvenih ljudi, ali i običnog puka koji je više od stoljeća i pol izložen toj vrsti indoktrinacije.

Karikatura Dušana Petričića koja govori više nego tisuću riječi - režimu u Srbiji je najvažnija manipulacija masama, pa i uz pomoć opijajućih mitskih matrica

(Adresa slike)

Njihova SANU je i danas revni čuvar i promicatelj ideje "Velike Srbije", a isto vrijedi i za Crkvu (SPC), književničku i kulturnu elitu, za brojne političke i javne osobe, stranke, udruženja. I sve se to jasno zrcali u medijima - oni su ogledalo stanja duha u srbijanskom društvu koje u nemogućnosti izlaska iz krize i vlastitog bespuća krivce za sve što mu se događa traži u susjedima ili na Zapadu.

Moramo li baš mi bacati "pojas za spašavanje" Aleksandru Vučiću i njegovoj vrhuški u vrijeme kad se hvataju za slamku i nastoje mobilizirati javnost na platformi "obrane ugroženog srpstva" jednako kako što je to radio Slobodan Milošević prije gotovo 40 godina? Zar su Vučićeve nebulozne tvrdnje o Hrvatima kao "organizatorima 'obojene revolucije' u Srbiji" i planovima Hrvatske da u savezu s Albanijom i Kosovom oružano napadne Srbiju vrijedne pozornosti i komentara!? Nije li izvan pameti posrnulom beogradskom vlastodršcu ići na ruku i to u vrijeme kad je ozbiljno uzdrman unutarnjim sukobima?

I na kraju, pitanje na koje mnogi ne znaju (ili možda ne žele znati) odgovor:

Zašto smo već desetljećima mi Hrvati (pored svih drugih susjeda s kojima su Srbi ratovali kroz povijest i to puno češće nego s nama!), u pravilu glavna meta onih koji huškaju srpski narod i nastoje ga homogenizirati? Naš životni prostor, pogotovu Jadransko more, strateška je odrednica kojom su uvjetovane srpske teritorijalne aspiracije, ali u svemu važnu ulogu igra i naslijeđena, bolesna, iracionalna mržnja prema Hrvatskoj i Hrvatima u jednom značajnom dijelu srpskog javnog mnijenja - mržnja koja je rezultat višedesetljetne propagandne kampanje, indoktrinacije brojnih naraštaja kojima su u svijest ugrađene teze o "Zapadu koji je leglo zla i najveća opasnost za Srbe i Pravoslavlje", Vatikanu kao "satanskom leglu" i Hrvatima koji su "oduvek bili sluge Zapada" i ne bave se ničim drugim osim planiranjem "novih zločina" prema Srbima.

U toj crno-bijeloj slici svijeta, Srbi su vječito "ugroženi" (od svih, a naročito od Hrvata), oni su "mučenici" i "žrtve" i kao takvi "stoljećima izloženi genocidu", za što su (pored svih drugih susjednih naroda) naročito "zaslužni" upravo Hrvati na koje se prebacuje glavna krivnja; njih se naziva "genocidnom rasom", "otpadnicima od srpstva", "zločincima po rođenju" i sl., uz otvorene pozive na uništenje s ciljem "prevencije" (jer takve nacije koje predstavljaju stalnu opasnost po Srbe nemaju pravo na svoju državu, slobodu, pa na kraju niti na postojanje.

U Tirani je 18. ožujka 2025. godine potpisana Deklaracija o suradnji na području obrane i sigurnosti između Republike Hrvatske,  Republike Albanije i Republike Kosovo

(Adresa slike)

Ta bolesna, rasistička teza o "urođenoj genocidnosti Hrvata" jedan je od pokretača agresivnih srpskih ratova 90-ih godina prošlog stoljeća, ratova u kojima se na prostoru zamišljene "Velike Srbije" (istočno od linije: Virovitica - Karlovac - Ogulin - Karlobag) trebalo istrijebiti sve što nije srpsko, metodom spaljene zemlje, pogromom, genocidom i etničkim čišćenjem.

I danas, 27 godina nakon svršetka oružanih sukoba na prostoru bivše SFRJ (koji su završili srbijanskom operacijom u pokrajini Kosovo i bombardiranjem SRJ 1999. godine), svjedoci smo kontinuiteta velikosrpske ideologije, bolesne ideje kojom je zatrovan najveći dio srpskog naroda - jer da nije tako, Srbijom ne bi i dalje vladali fašisti, sljedbenici Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja koji nastavljaju prijetiti i najavljivati osvajačke ratove, u isto vrijeme tvrdeći kako su sami vitalno ugroženi.

U obrani svoje pozicije, Aleksandar Vučić spreman je na sve, pa i na to da slabo obaviještenom i polupismenom puku podmeće nebuloze koje nemaju nikakve veze sa zdravim razumom; primjerice, teze o tomu kako su "hrvatske tajne službe organizirale demonstracije studenata u Srbiji" ili o "planovima za napad na Srbiju od strane Albanije, Kosova i Hrvatske". Pri tomu Vučić tvrdi kako postoji neki "vojni savez" ove tri države, iako se radi o običnoj Deklaraciji o suradnji na području obrane i sigurnosti između Hrvatske i Albanije, kao saveznica u NATO-u, i Kosova, što je i službeno potvrđeno:

"Zbog velikog interesa javnosti objavljujemo Deklaraciju koju su 18. ožujka 2025. godine u Tirani potpisali ministri obrane Republike Hrvatske, Republike Albanije i Republike Kosova.

Riječ je o Deklaraciji o suradnji na području obrane i sigurnosti između Hrvatske i Albanije, kao saveznica u NATO-u, i Kosova. Deklaracija o suradnji triju zemalja usmjerena je na stabilnost i sigurnost u jugoistočnoj Europi, podršku euroatlantskom putu te jačanju suradnje i savezništva triju prijateljskih država."

(Vidi: https://www.morh.hr/deklaracija-koju-su-18-ozujka-2025-u-tirani-potpisali-ministri-obrane-republike-hrvatske-albanije-i-kosova/)

No, koga u Srbiji briga za istinu? Vučić vješto koristi neobaviještenost i lakovjernost vlastitog naroda čijim dobrim dijelom manipulira i na tomu temelji svoj politički opstanak.

Zato, ne treba biti naivan i misliti kako i one njegove riječi o predstojećem "napadu na Srbiju" koji planiraju Hrvatska, Albanija i Kosovo čekajući pogodan trenutak neće pasti na plodno tlo. Ne bi bilo prvi put da Srbi zaborave međusobne sukobe i opet se okupe pod isti kišobran kao "ugroženi narod" kojem "prijeti istrebljenje" od "vekovnih neprijatelja".

Da smo mi Hrvati vodeći na toj listi "srpskih dušmana", govore nam brojne ankete koje su u posljednjih 30 godina provedene u srbijanskim osnovnim i srednjim školama i na fakultetima; prema njima, mi smo uvjerljivo prvi kao najomraženija nacija među Srbima - tek nas ponekad i na kratko zamijene Albanci u razdoblju oštrijih sukoba Beograda i Prištine. Da nije takve percepcije najvećeg dijela javnosti, ni bivši Šešeljev potrčko Aca Vučić zacijelo ne bi igrao na kartu mržnje prema Hrvatima. On jako dobro zna da je to ono što već gotovo čitavo jedno stoljeće homogenizira Srbe, stvara kod njih "obrambeno" ratničko raspoloženje i

Današnji gospodar Srbije jako dobro poznaje mentalitet svoga naroda i zna kako manipulirati njegovim emocijama - to je metoda uz pomoć koje je zarobio Srbiju

(Adresa slike)

pokreće mase na akciju. Patološka mržnja prema hrvatskom narodu, zamašnjak je koji se uvijek iznova pokreće u vremenima kriza i previranja na Balkanu i u jugoistočnoj Europi. Ne bi bilo loše da to shvatimo - jednom zauvijek, da nas povijest ne vraća na istu lekciju po tko zna koji put.

Ako nam je Bog već dodijelio sudbinu življenja u okruženju u kojem se nalazimo i smjestio u postojeći zemljopisni okvir iz kojeg nemamo kud, ne smijemo dopustiti da se prema vlastitoj sudbini i položaju odnosimo indiferentno. Sigurnost države i naroda je na prvom mjestu, a sloboda je najskuplja od svega. Na svaku najavu ugroze s bilo koje strane, moramo imati odgovor i ići barem u korak s onima koji nam prijete.

Krajnje je vrijeme da se počnemo ponašati kao ozbiljna država.

Sjajni Zoran Kesić reagira na pravi način - i od njega bi naši vodeći državni dužnosnici itekako imali što naučiti:

(Video): 24 minuta sa Zoranom Kesićem - zvanični kanal; "Šta kažete bre, aman ljudi bre!!! | ep397deo07;

 

Zlatko Pinter/PDN