Može li si Hrvatska priuštiti protuzračnu obranu? Najsuvremeniju ne može, ali evo što bi ipak mogli ‘pazariti‘
Hrvatska nije toliko bogata da može kupiti najsuvremeniju protuzračnu obranu, ali već za milijardu kuna možemo se pristojno obraniti. I skinuti tuđe dronove. Evo što bi sve mogli dobiti za te novce
- Evo ti milijardu kuna i vidi što za te pare možeš kupiti od protuzračne obrane srednjeg dometa – tako je glasio urednički zadatak iz kojeg je nastao ovaj tekst. Prvo što čovjeku padne na pamet u tom trenutku je general Zagorac i torba puna dijamanata. Milijardu kuna nije neki novac ako želite kupiti tako sofisticiranu i traženu vojnu opremu, ali je dovoljno za hladni mojito i strateški uzmak na obalu Dominikanske Republike.
Koncipiranje protuzračne obrane zapravo je ozbiljan znanstveni rad jer podrazumijeva integriranje triju složenih sustava: zračnog motrenja i navođenja, lovačke komponente ratnog zrakoplovstva i konačno raketnih sustava kratkog, srednjeg i eventualno velikog dometa.
U svemu tome treba još razmotriti konfiguraciju terena, te specifičnosti branjenog prostora. I u mobilnoj i u stacionarnoj varijanti, raketni sustav PZO je sredstvo zasjede, pa je osjetljiv na protuelektronsko djelovanje, napade krstarećim raketama ili diverzantsko djelovanje. Još osjetljiviji je taj sustav nakon aktiviranja radara i ispaljivanja prve rakete. Usudili bi se reći da je nabavka raketnog sustava PZO složeniji posao od nabavke lovačkih aviona, a cjenovno je podjednako skupa. Prisjetimo se da je kupovina 12 višenamjenskih francuskih Rafalea F3R stajala 999 milijuna eura.
No, urednik je rekao milijardu kuna i ni lipe više. Ako odbacimo ideju o bijegu u Dominikansku Republiku i iz političkih razloga isključimo ruske rakete koje su svakako među trenutno najnaprednijima, s tim novcem u džepu najprije bi otišli u Izrael koji se kod pregovora o nabavci rabljenih lovačkih zrakoplova pokazao voljnim razgovarati o bogatom offset aranžmanu od kojeg bi naša vojna industrija profitirala i u znanju i u novcu. "Davidova praćka" odnosno Kela David je sustav koji se proizvodi već pet godina.
Namijenjen je obaranju svega što leti a ne maše krilima (osim helikoptera koji krilima ipak mašu). Izraelci ga koriste kao zamjenu za MIM-104 Patriot, odnosno kao raketni sustav koji pokriva prostor između glasovitog raketnog štita "Čelična kupola" (koja pokriva prostor od 4 do 7 km) i dalekometnog Arrow-a 2.
Sposoban je oboriti i ruskog Iskandera i pritom je može razlikovati pravu od rakete s lažnom bojevom glavom koja bi služila kao mamac. Koristi se dvostupanjskim raketama Stunner čiji domet kod Davidove praćke 160 kilometara. S dva takva sustava Izrael pokriva cijeli svoj nacionalni prostor, a cijena za ta dva sustava iznosila je tek malo više od milijardu kuna na koliko je ograničen ovaj tekst. Hrvatski "perec" je, plitak, razvučen i savijen, neugodan za postavljanje ovakvog sustava, ali s obzirom da ima veliko zaleđe prijateljskih NATO-zemalja, dvije bi baterije također mogli biti dovoljne.
W i k i
Kad smo već u Izraelu, u istoj tvrtki Rafael, možemo pregovarati i o nabavci naprednog sustava Spider Derby. Po jednoj jedinici, koja se sastoji od 4 rakete, visoko mobilnog lansera, radara i centralnog upravljačkog mjesta, sustav košta 55 milijuna dolara. Dakle, s dva sustava smo unutar budžeta, a za treći bi trebalo ruku zavući nešto dublje u džep. S raketama Python-5 Spider ima domet od 20 kilometara po udaljenosti, a 9 po visini. Uz rakete I-Derbi taj se domet povećava na 55 km udaljenosti i 19 km visine.
Svidio bi nam se i IAI Barak 8 kojeg proizvodi konkurentski Israel Aerospace Industries, a radi se o raketi koja pri brzini dva do tri puta bržoj od zvuka (ovisno o inačici) gađa ciljeve na udaljenostima od pola kilometra pa sve do 150 km (Barak ER). Po jednoj jedini, cijena ovog sustava je 24 milijuna dolara, a svaka raketa stoji 1,65 milijuna dolara, pa štedljivo s tim…
U budžet bi se mogao uklopiti i turski mobilni sustav HISAR O. Baterija vozila s ovim raketnim sustavom sastoji se od tri vozila s po 6 raketa spremnih za lansiranje na udaljenost od 25 do 35 km i visinu od 15 km. Sustav istovremeno prati 60 mogućih ciljeva.
U nekoliko hrvatskih medija već je objavljena ideja o nabavci norveškog sustava NASAMS (Norwegian Advanced Surface to Air Misile System) kakve već imaju SAD, Grčka, Turska, Oman, Finska, Nizozemska i mnoge druge zemlje. Po jedinici, jedan sustav NASAMS-a procjenjuje se na 50 milijuna dolara.
Litva je za dvije baterije, logističku podršku i obuku osoblja platila 110 milijuna eura, što bi se uklopilo u budžet ovog teksta, dok je Mađarska investirala čak 800 milijuna dolara u nabavku ovog sustava. Oznaka 2 znači da je ugrađen podatkovni Link-16 kojeg će imati i naši Rafalei, a služi za proširenje svijesti o situaciji na bojištu u realnom vremenu. Unutar nekoliko sekundi, NASAMS 2 može napasti 54 cilja. raketama AIM-120 AMRAAM koje, ovisno o inačici imaju domet od 55 do čak 180 km.
