Na današnji dan 19. ožujka 1818. u Grabrovnici pokraj Pitomače rođen je Petar Preradović

19. ožujka 1818. Petar Preradović – Braćo Hrvati iz Dalmacije, iste smo krvi i iste smo naravi, lijepo će nam biti u slozi! Još davne 1861. godine veliki pjesnik i domoljub Petar Preradović upućuje poklik braći Hrvatima u Dalmaciji. Poziv je upućen u vrijeme dok su hrvatske zemlje bile razjedinjene pod dvije krune (austrijskoj i ugarskoj), u želji da braća Hrvati sa mora dođu k braći Hrvatima sa kopna: u jedno srce i jednu dušu, da žive u slozi i bratkoj ljubavi! Ta domoljubna i nadahnuta ideja objedinjena je u političkom životu tog vremena u nazivu Trojedna Kraljevina Hrvatska, Dalmacija i Slavonija.

Dana 19. ožujka 1818. god. u Grabrovnici pokraj Pitomače, u pravoslavnoj obitelji, kao sin vojnog dočasnika, rođen je Petar Preradović, poznati hrvatski pjesnik i hrvatski domoljub. Nakon očeve smrti skrb o njemu preuzima vojnu upravu, tako da i on nastavlja očevim stopama, studirajući vojnu akademiju, najprije u Bjelovaru, a potom iu Bečkom Novom Mjestu. Kako mu je za uspješnu vojnu karijeru kao pravoslavcu onemogućeno vojno napredovanje, za vrijeme školovanja prelazi na katoličanstvo. Susreti s domoljubima onoga vremena, napose s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, ostavit će na njega velikoga traga, tako da se okreće materinskom jeziku i isticanju hrvatske kulturne i jezične baštine, s izrazitim domoljubnim naglascima. U tom su smislu posebno poznate njegove pjesme “Pozdrav domovini”, “Rodu o jeziku” i “Jezik roda moga”, ali i mnoge druge. Naime, itekako je bio svjestan da se zatiranjem jezika, zatire i nacionalna svijest, kao i obrnuto: njegovanjem jezika jača se domoljublje. U tom se smislu mogu istaknuti njegovi snažni stihovi iz pjesme Rodu o jeziku, gdje pjeva:

Ljubi si ga, rode, iznad svega, 

U njemu živi, ​​umiraj za njega!

Iako je bio pravoslavac, osjećao snažnu pripadnost hrvatskom narodu, a ljubav prema materinskom jeziku u njega se osobito usjekla i iz razloga jer je kao vojni časnik, služeći u raznim mjestima diljem Europe, gotovo cijeli svoj život izbivao izvan domovine. Njegove su pjesme uglavnom budnice, preko kojih je želio pobuditi nacionalni ponos, ali je pisao i ljubavne i druge pjesme. Nažalost, imao je životnih tragedija (umrli su mu žena i djeca, a ni novi brak nije baš bio previše sretan), što je ostavilo tragu na njegovo pjesništvo ljubavne tematike, koje je uglavnom obilježeno sjetom i osamljenošću. U tom smislu može se posebno spomenuti njegova vrlo poznata uglazbljena pjesma  Miruj, miruj, srce moje. Umro je 18. kolovoza 1872. god. u austrijskom mjestu Fahrafeldu, a pokopan u Beču. Slijedeći želju mladih hrvatskih domoljuba, njegovo je tijelo 11. srpnja 1879. god. ekshumirano i tri dana poslije sahranjeno u arkadama na Mirogoju. Pjesma poslanica Hrvati Dalamtinom upućena je hrvatskom puku Dalmacije i pozivom da dođu u Hrvatski sabor. To se događa u vrijeme dok su hrvatske zemlje bile još razjedinjene pod dvije krune (austijskom i ugarskom). Ističe se klik jednog poklika Hrvata (pravoslavne vjere) iz sjeverne Hrvatske braći Hrvatima sa mora sa velikom čežnjom za ujedinjenje hrvatskog naroda:  

HRVATI DALMATINOM

Braćo mila, braćo draga, Eto zgode, eto sreće, Koja možda tako skoro Desiti se opet neće!

Dijeliše nas dosad vijeci, Sad nas združit može danak. Na junačke noge braćo! Amo k nama na sastanak!

Srca Vam nasusret trepte. A na mahu ruke stoje; Amo braćo, amo k nama U naručaj braće svoje!

Blago svomu kod svojega Po okrilju i zadrugi, Teško svakom kod tuđega Po nehajstvu i porugi.

Tumaraste dosad bijedno, Ne znadoste kuda, s kime; Uz nas ćete znati kuda, Kud narodni duh – za njime!

Dosad b'jaste tuđi kmeti U svojijeh perivoji', Uz nas bit ć'te gospodari Po pravici, u svojoj svoji.

Po ocu smo i po majci Iste krvi i naravi, Lijepo će nam bit u slozi I bratinskoj u ljubavi.

U slozi je ljudska sila, U ljubavi Božja, veća, U združenju obijeh pako Svakom društvu svaka sreća.

Ne dajte se zaslijepiti Od tuđinah izdajicah, Njima nij' do Vašijeh pravah, Već svojijeh do krivicah.

Ne dajte se zaglušiti Od njihovog tobož vaja; To je onaj turski jauk Kad se kani spasit raja.

Ne gledajte, ne slušajte Ni nalijevo, ni nadesno, Već upravnim pravcem srca K nama polje na udesno!

Otvoreno divno polje! Dalek izgled u budućnost! Po njemu sjajno prostire se Našoj sreći sva mogućnost!

Naše gore list, 1861., br. 2.