NA OVOM SUSRETU KROJI SE NOVI SVJETSKI POREDAK! Putin treba Kinu kao nikad, samo na jedno ne pristaje: ‘Ovu temu ne pokušavajte staviti na stol’

Danas je u službeni trodnevni posjet (20.-23. ožujka) Rusiji stigla brojna kineska delegacija na čelu s nedavno ponovo izabranim predsjednikom te zemlje Xi Jinpingom. To je njegov prvi posjet nekoj stranoj zemlji od kada je izabran na novu-staru dužnost.

Zanimljivo je kako je Rusija bila prvi Jinpingov odabir za posjet nekoj stranoj zemlji i 2013. g. nakon što je prvi put zasjeo u fotelju najvišeg kineskog državnog dužnosnika. Znakovito, održan je 21. ožujka – dakle prije točno 10 godina.

Simbolika je u međunarodnoj politici itekako važna pa je to sigurno slučaj i danas. Štoviše! Sada vjerojatno i više nego ikad s obzirom na neviđene globalne geopolitičke promjene dubinskog karaktera, iz kojih se u mukama rađa novi svijet. Kakav će biti njegov konačni izgled odredit će političke, diplomatske, ekonomske ali i klasične vojne bitke i ratovi, od kojih su neki već u tijeku, poput (i prije svega) onog u Ukrajini.

Povijesni kontekst ovog posjeta

Treba podsjetiti kako je spomenuti prvi posjet Xi Jinpinga ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu prije deset godina označio i početak ne samo nove faze, već nove ere rusko-kineskih odnosa. Tada su udareni praktični temelji svestrane suradnje dvaju azijskih divova i dviju od tri najmoćnije zemlje svijeta.

Koliko su se odnosi dviju država nakon tog posjeta počeli razvijati intenzivno najbolje svjedoči podatak da je prije njega trgovinska razmjena između dviju zemalja iznosila, za njihove veličine i kapacitete  mizernih i vrlo skromnih 10-ak do 20-ak milijardi dolara i da se temeljila u prvom redu na izvozu ruskih energenata u Kinu, a onda i kineskih proizvoda široke potrošnje u Rusiju, piše geopolitika.news.

Međutim, već do 2019., prije izbijanja pandemije Covida-19, robna razmjena dosegnula je respektabilnih 100 milijardi dolara (za usporedbu, u vrijeme najintenzivnije gospodarske suradnje između Rusije i Njemačke koja je do pandemijske krize bila najveći ruski gospodarski partner, trgovinska razmjena iznosila je oko 60 milijardi dolara). Ali prošle je godine međusobna trgovina izvršila strelovit skok te je i prije planiranog roka dosegnula 200 milijardi dolara.

– Potpunog ruskog strateškog zaokreta prema Aziji nakon što ju je Zapad poslije njene invazije na Ukrajinu pritisnuo s do sad u povijesti neviđenim sankcijama i gotovo je u potpunosti „odsjekao“ od svojih gospodarskih i financijskih tokova.

Naravno, taj je zaokret Moskva planirala i počela još znatno ranije, slobodno možemo reći nakon 2014. godine, kada su joj EU i SAD uvele stroge ekonomske sankcije zbog poznatih događaja nakon revolucije u Ukrajini i ruskog pripajanja Krima. Vjerojatno bi Moskva bila sretnija da je to odmah činila još intenzivnije (nije vjerovala u ovako dramatičan raskid odnosa sa Zapadom), ali i to što je do sada učinila omogućilo joj je da ostane čvrsto na nogama usprkos svom predviđanjima zapadnih političara i analitičara.

Iako su Kina i SAD i prošle godine zabilježili rast robne razmjene, vrlo je indikativno da je u prva dva mjeseca ove godine (siječanj-veljača) po prvi put nakon njezinog višedesetljetnog rasta došlo do pada međusobne trgovine. Iako ne velikog, ali sam taj podatak je više nego simptomatičan i indikativan jer se vrlo lako može (a vjerojatno i hoće) raditi o početku negativnog trenda.

Istodobno je kinesko-ruska trgovina porasla za nevjerojatnih gotovo 200 posto. Kina je očito prepoznala potencijal ruskog tržišta, i to ne samo u tradicionalnoj sferi energetike i prirodnih sirovina. Na rusko tržište sada snažno prodiru i kineski industrijski proizvodi, automobili, komunikacijski proizvodi poput mobitela, kućanske tehnike, farmaceutskih proizvoda i sl., dok na kinesko već nekoliko godina snažno prodiru ruski prehrambeni proizvodi.

Vojna suradnja

Namjerno sam izdvojio sferu vojnotehničke suradnje. Naime, uočljivo je kako se proteklih mjeseci u SAD-u i Europi, na političkoj i medijskoj razini upravo na nju najviše i „upire prstom“. Pri tom se i naglašava kako će Washington pozorno pratiti isporučuje li Kina tzv. letalno ili smrtonosno oružje Rusiji za njen rat u Ukrajini.

Moram priznati kako je za mene ova retorika, odnosno pitanje hoće li se razvijati njihova vojna suradnja, vrlo čudna s obzirom da je ona intenzivirana još nakon spomenutog prvog posjeta Xi Jinpinga Moskvi. Štoviše, iako se i tada odvijala u relativnoj tišini (i Rusija i Kina nisu „na sva zvona“ oglašavale tu suradnju, svjesne osjetljivosti te teme po Sjedinjene Države s kojima nisu željele zaoštravati odnose), ipak se dobro znalo kako je Rusija pomogla Kini i u razvoju njihovih zračnih snaga, primjerice isporukama svojih suvremenih zrakoplova Su-35, kao i protuzračne obrane isporukama sustava S-400 Triumf – po prvi put nekoj stranoj zemlji do tada (tek su kasnije isporučene Indiji i Turskoj).

Iako su oba posla izazvala negodovanje Washingtona, prava uzbuna u Pentagonu je nastala nakon što je Rusija Kini prije nekoliko godina dostavila suvremena sredstva za uzbunjivanje od nuklearnog napada čime ova do tada nije raspolagala i zbog čega je bila potpuno ranjiva u tom ključnom obrambenom segmentu između globalnih velesila. Već je tada bilo jasno da se vojna suradnja između dviju država pretvara u više nego strateško partnerstvo. Tome su ubrzo svjedočile i sve intenzivnije zajedničke vojne vježbe, pa čak i strateškog karaktera, poput onih koje se u Rusiji odvijaju još od vremena SSSR-a: „Vostok“ i „Zapad“ – na kojima prije toga nikada nisu sudjelovale bilo čije inozemne vojne snage.

Vojnotehnička suradnja i njeno jačanje bit će jedna od dominantnih tema i tijekom ova dva dana u Moskvi na sastancima između visokih dužnosnika i stručnih timova dviju država. Detalji te suradnje sigurno će ostati „iza svjetala pozornice“, a posve sigurno se neće izlaziti u javnost s podacima o isporukama ovih ili onih tipova naoružanja, prije svega onog kineskog Rusiji zbog spomenutog konteksta ukrajinskog rata. Naime, Peking načelno ponavlja svoju neutralnu poziciju u istom, iako je svima jasno kako u tom sukobu zapravo podupire Rusiju. Jednako kao što Moskva podupire kineski stav po pitanju Tajvana tj. načelo „jedne i nedjeljive  Kine“, kao i modalitete rješenja tog pitanja koje nameće Peking.

Energetska suradnja

Energetska suradnja između Rusije i Kine i dalje će biti jedna od glavnih. Zanimljiv je podatak kojeg je danas objavio ruski medij Interfax pozivajući se na službene podatke kineske carinske uprave, da je Kina u siječnju uvezla 2,7 milijardi kubičnih metara plina iz Rusije, što je novi rekord, zahvaljujući kojem je ova zemlja postala najveći dobavljač plina Kini.  Rast izvoza dogodio se i preko plinovoda Snaga Sibira (karta ispod) i posredstvom LNG tankera – oko 2 milijarde kubičnih metara plinovodom, odnosno 770 milijuna kubičnih metara tankerima.

Potpredsjednik ruske vlade Aleksandar Novak izjavio je da bi se 2023. godine isporuke plinovodima Kini trebale povećati na 22 milijarde kubičnih metara, pri čemu je planirano da do 2025. Snaga Sibira dosegne svoj puni projektni kapacitet od 38 milijardi kubičnih metara.

Ruski LNG se trenutačno izvozi iz dva pogona – na arktičkom poluotoku Jamalu i dalekoistočnom otoku Sahalinu.

Kina je u siječnju uvezla 11,3 milijarde kubnih metara plina pri čemu je Rusija daleko ispred najbližih konkurenata – Turkmenistana i Katara, koji su Kini isporučili po 2,2 milijarde m3.

O ukrajinskom ratu Putin i Jinping „u četiri oka“

Svakako će najdelikatnija tema razgovora Rusije i Kine, koju, uostalom, s pravom najviše i iščekuje međunarodna javnost, biti ona o ukrajinskom ratu i načinu njegovog završetka. Nije nikakva tajna kako Kina u tom smislu ima svoje specifične poglede, temeljene na svojim nacionalnim interesima i nastojanjima pozicioniranja u svjetsku globalnu velesilu broj jedan – u svim segmentima. Tzv. mirotvorstvo i sposobnost rješavanja složenih geopolitičkih problema Pekingu je u tom smislu prioritet. Uspjeh koji je nedavno prodemonstrirao na dramatičan način – pomirivši „zaklete neprijatelje“ Iran i Saudijsku Arabiju – to najbolje i potvrđuje (vidi poveznicu ispod teksta). Sličan uspjeh i po pitanju ukrajinskog rata digao bi ugled ali i ambicije Pekinga iznad svih očekivanja.

Međutim, Rusija u tom ratu ima svoje interese od kojih ne namjerava odustati, prije svega od onih strateškog sigurnosnog karaktera. Također, nerealno je očekivati da će Peking uspjeti Moskvu nagovoriti (ako to uopće i bude činio, u što čisto sumnjam) da vrati Ukrajini anektirane teritorije. To je najbolje posvjedočio jučerašnji Putinov prvi posjet na teritorij istočne Ukrajine koji je od početka listopada i ruskim ustavom inkorporiran u sastav Ruske Federacije – onaj lučkom gradu Mariupolju, u regiji Donbas, na obali Azovskog mora. Jasan je to signal Moskve, između ostalih i Pekingu, svega dan uoči posjeta Xi Jinpinga, da se ta tema uopće i ne pokušava stavljati na dnevni red, niti na ovoj niti na bilo kojoj drugoj domaćoj ili međunarodnoj platformi.

Jinping i Putin svojim se autorskim člancima obratili javnosti onih drugih zemalja

Peking je, naime, nedavno obznanio svoj mirovni plan za Ukrajinu, gdje se između ostalog govori o poštivanju suvereniteta svih država, ali i o pravu na sigurnost. Upravo je ovo posljednje naglasio Xi Jinping u svom, danas objavljenom autorskom članku za ruski medij RIA Novosti, gdje je naveo kako je izlaz iz ukrajinske krize moguć ako se sve strane budu vodile konceptom zajedničke sigurnosti. “Uvjereni smo da će se racionalni izlaz iz ukrajinske krize i put prema trajnom miru i univerzalnoj sigurnosti u svijetu naći ako se svi rukovode konceptom zajedničke, sveobuhvatne i održive sigurnosti, nastave dijalog i konzultacije na ravnopravan, razborit i pragmatičan način”, kazao je kineski vođa.

Zanimljivo je da je istodobno Vladimir Putin u svom članku za kineski medij Renmin Ribao izjavio kako se sukob u Ukrajini može riješiti političko-diplomatskim putom, za što je Moskva spremna. Ali, dodao je, budućnost takvog procesa ovisi o pristanku ostalih na ozbiljan dijalog, uzimajući u obzir realnost.

Dodao bih kako je svima jasno na koju realnost Putin aludira – „ono što je do sada osvojeno to je i naše“.

Kina i Rusija „leđa uz leđa“

Teško je od ovog sastanka na vrhu između Kine i Rusije očekivati bilo što drugo osim daljnjeg  intenziviranja međusobne suradnje na svim područjima. Na to ih obje primorava globalna geopolitička zbilja i njihovo pozicioniranje od strane SAD-a kao najvećih prijetnji njegovoj nacionalnoj sigurnosti i globalnim interesima.

Zato i ne čudi da je kineski medij Global Times, zapravo glasilo kineske Komunističke partije, oštro kritizirao američke poteze ne samo u odnosu na Kinu, već i na Ukrajinu. Navodi kako se Washington protivi mirnom rješenju tog sukoba i podsjeća na riječi glasnogovornika Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a Johna Kirbyja od prošlog petka koje je objavio CNN, a koje je novinarima dao uoči Xijevog posjeta Rusiji: “Trenutačno ne podržavamo pozive na prekid vatre.” Kina bi mogla ponuditi neki oblik primirja, rekao je, ali to bi Rusiji jednostavno dalo prostora da se pregrupira i zatim uzvrati.

U svakom slučaju, kako god bilo, nakon završetka trodnevnog posjeta visoke kineske državne delegacije Rusiji puno ćemo više znati u kom smjeru ide svjetski poredak koji se, netko će reći upravo urušava, a netko, upravo gradi pred našim očima.

*Stavovi koje autori iznose u svojim kolumnama njihovi su osobni stavovi, nisu nužno i stavovi redakcije Portala Dnevnih Novosti.