Na Plenkovića se srušio ogroman pritisak i to iz vrha Europe: Ako od ovog odustane bit će u problemima

Konkretan pritisak

Dodaju kako JANAF to čini unatoč činjenici da prema sankcijama EU-a Mađarska i Slovačka mogu nabavljati rusku sirovu naftu koja nije obuhvaćena sankcijama i morskim putem ako naftovod Družba nije u funkciji. “Takvo stajalište potvrdila su mađarska i slovačka tijela vlasti, a ta je klauzula također navedena u relevantnom tekstu sankcija Europske unije”, ističu. Ali, preokret se dogodio točno mjesec dana nakon prestanka isporuke ruske nafte, 28. veljače, kad su SAD i Izrael napali Iran – od tog trenutka cijene nafte su se udvostručile i prijeti kolaps globalnoga gospodarstva, ali i opasnost od nestašica. Kako doznajemo, zato su osobe iz samog vrha Europske komisije posljednjih dana s Vladom RH razgovarale o tome da se JANAF ipak okrene staroj praksi – ovu pritužbu MOL-a i Slovnafta Europska bi komisija na kraju mogla uvažiti samo kako bi se stekli uvjeti da se vrati jeftina i dostupna ruska nafta.

Plenkoviću i njegovim suradnicima nije bilo drago čuti takve komentare iz Bruxellesa – nije to konkretan pritisak, ali je jasna poruka vodećih osoba u Komisiji da se reevaluira ovaj stav Hrvatske. Nije riječ o nafti samo za Mađarsku i Slovačku nego se smatra da se trebaju reevaluirati i odnosi s ruskim predstavnicima u ovoj temi. Dok se vodio samo rat u Ukrajini, ruska nafta morala je biti pod sankcijama, ali danas je prioritet – imati naftu. Pa bilo čiju.

Jedan od analitičara s kojima smo razgovarali kaže kako je “vrlo malo vjerojatno da će vrh EU-a formalno ‘rehabilitirati’ rusku naftu, čak i uz novu energetsku krizu, međutim, realno je da će Bruxelles ipak nastaviti tolerirati određene iznimke i tehnička rješenja ako sigurnost opskrbe postane kritična”. Drugim riječima: politika se neće službeno promijeniti, ali će se pragmatično “rastezati”. U tom kontekstu s hrvatskim premijerom, odnosno njegovim suradnicima, već su vođeni neki neslužbeni razgovori iz Bruxellesa.

Posljednja opcija

Kako kaže, u Komisiji teoretski dopuštaju alternativne rute, uključujući morski transport, ali pod određenim uvjetima. Upravo zato, Europska komisija zasad samo ispituje pritužbu, bez zauzimanja stava, konačnu odluku o pritužbi MOL-a i Slovnafta zato i nisu donijeli – još. Napadi i eskalacija na Bliskom istoku već su pogurali cijene nafte i povećali nervozu na tržištu, ali čak i u takvom scenariju EU obično radi tri stvari prije nego što popusti Rusiji: povećava uvoz iz SAD-a i Norveške, uz to i koristi strateške rezerve nafte, ali i povećava transport kroz postojeće alternative poput JANAF-a. To znači, kaže naš sugovornik, da bi povratak ruske nafte bio politički “posljednja opcija”.

“Vođeni su već neki razgovori u tom smjeru, naravno potiho, jer bi za Komisiju bilo porazno da odustane od politike sankcija, a porazno bi bilo i za nas u Vladi da na to sad moramo pristati. Zato, ako se to i dogodi u neko dogledno vrijeme, bit će to ‘ispod žita’, odnosno bez javne objave takve odluke. Određeni pritisak postoji, i to nekim zaobilaznim kanalima jer to sigurno sada nitko neće naglas izgovoriti. Ali osjećamo da bi to mogao biti jedan od scenarija ako kriza oko Irana potraje i ako dođe do nestašica u Europi”, rekao nam je jedan od ljudi bliskih Vladi. Ističe da bi premijer bio izrazito nezadovoljan takvim razvojem situacije i da on apelira na druge izvore, odnosno američku naftu, te izvore iz Skandinavije. Ali činjenica je da se EU priprema kao da će kriza na Bliskom istoku potrajati i da u Komisiji ne žele takve stvari prepustiti slučaju.

“Povećajte protok”

Formalno, Europska komisija ima samo nekoliko pravnih alata, a glavni je onaj koji je i dosad postojao u antimonopolskom postupku – to je i trenutni slučaj koji su pokrenuli MOL Grupa i Slovnaft koji tvrde da JANAF ima monopol nad morskim pristupom nafti za Mađarsku i Slovačku, i još naplaćuje tri do četiri puta više od tržišnih tarifa. Ako bi Komisija presudila da postoji zloupotreba monopola, mogla bi natjerati JANAF da promijeni komercijalne uvjete ili naložiti “nediskriminatorni pristup”.

To ne znači automatski da mora pustiti rusku naftu, ali otvara takvu mogućnost. U strahu od bliskoistočne krize, to može biti jedan od scenarija. Komisija bi tada mogla reći: povećajte protok kroz JANAF, otvorite sve logističke opcije ili dopustite privremene iznimke, ali čak i tada bi EU pokušao prije nabaviti naftu iz Saudijske Arabije, Kazahstana, Norveške i na kraju Amerike, ako bi mu SAD i dalje želio biti partner. No u ovom trenutku sve je to problematično jer Trumpova politika varira iz dana u dan, a izgleda da je to i glavni razlog što u dijelu Europske komisije postoje ljudi koji smatraju da je sada trenutak da se uvaže pritužbe iz Mađarske i Slovačke i da se razmisli o tome da im se izađe u susret samo kako bi se stvorila opcija, u slučaju eskalacije krize, da se na mala vrata vrati jeftina ruska nafta, barem u onaj dio Europe koji nema druge dobavne pravce.

U hrvatskoj vladi to bi smatrali određenim pritiskom na sebe, ali tako je u ovom trenutku. Ako bi došlo do nestašica na europskom kontinentu, tada bi i hrvatske vlasti morale prihvatiti te okolnosti i pristati da se putem JANAF-a vrate izuzeci za Mađarsku i Slovačku. Ali i – Hrvatsku. Bio bi to politički poraz naše vlade u odnosu na politiku prema Rusiji, ali i način da hrvatsko tržište ne ostane bez dovoljnih količina. Zato to zasad u vlasti smatraju neformalnim pritiskom nekih pojedinaca iz Komisije, no svjesni su da “prilika čini lopova” i da će, ako bude potrebno, svaka nafta postati – korisna nafta.