Najmoćniji (anti)ratni mural: Jauk majke koji para nebo
Kad u Koloni sjećanja dosegnete onaj dio puta u kojemu je Vodotoranj tu na uzbrdici, iza prve krivine, s lijeve strane će se nad vas nadviti u crno zavijena žena na velikom muralu koji prekriva dio fasade jedne trošne zgrade u centru Vukovara. Prizor je uvijek težak i nabijen emocijama: očaj na licu te žene nepodnošljivo je bolan, lice joj je naborano, izmučeno traumama, patnjom – i iako je posrijedi dvodimenzionalna slika, čini vam se da krik koji je ispustila zloguko odjekuje sivim nebom nad Kolonom sjećanja.
Posveta svim majkama čiji su sinovi ubijeni
Mnogi zastanu da se pomole pred tim muralom, neki se krišom prekrste. Malo je slika koje tako snažno djeluju na ljude. A kad znate tko je žena na toj slici i koji je razlog njezina jauka, doživljaj je još bolniji. Mural, naime, prikazuje Janju Brdar, majku pripadnika HOS-a Ivana Brdara, vukovarskog branitelja.
Bio je ludo hrabar i častan čovjek, borio se na Sajmištu, gdje je ubijen 12. listopada 1991. godine. Fotografija prema kojoj je nastao ovaj veliki vukovarski mural snimljena je sedam godina kasnije, na njegovoj ekshumaciji 1998. godine, a mural je napravio umjetnik i slikar Mario Matković.
Sam je autor nedavno restaurirao mural, na inicijativu Savjeta za branitelje gradonačelnika Grada Vukovara pa od ove jeseni ponovo blista u svojoj sugestivnoj moći.
Obnova je stajala oko 2000 eura, a posebnim je zaštitnim materijalom omogućena bolja otpornost murala na vremenske uvjete.
Sam si šivao ranu
Ivan Brdar, heroj iz Livna, bio je jedan od najhrabrijih branitelja Sajmišta. Njegovi suborci rado govore o Brdarovim samostalnim akcijama i noćnim pohodima “komšijama”, kojima je “uručivao poklone”. Nakon njegova povratka, čula bi se pucnjava i detonacija bombi, a suborci su ga gledali u čudu.
“Znao sam se pitati, je li to ludost ili hrabrost? Sigurno je hrabrost, jer da je bio lud, ne bi ni dva dana preživio. Ratovao je oprezno i lukavo, istina, najmanje te očekuju u dubokoj noći, oni koji su nadmoćniji u svemu, osim u kvaliteti bojovnika, što su puno kasnije shvatili”, priča o Ivanu Brdaru suborac Damir Markuš Kutina, prisjećajući se i Brdarove etičnosti i inzistiranja na pažljivom odnosu prema civilima.
“Od prvog dana je bio odvažan, odlučan i kao da je točno znao što i kako treba raditi, dok je meni trebala ‘adaptacija’. Bio sam s njim kada si je sam šivao ranu na lijevoj nozi, ono, ko’ dobar dan, sasvim normalno. Ja mislim da bi se moja dernjava čula poprilično. Na žalost, u jednom od ‘posjeta’, dočekala ga postavljena mina od koje je teško bio ranjen, te smo oprezno otišli mu u pomoć”, prisjeća se Damir Markuš Kutina.
Našli su ga krvavog, slabo se vidjelo u noći, a dok su ga nosili, osjetili su krv po rukama. Nakon stotinjak metara, došli su do auta koji će ga prevesti do bolnice. Nažalost, bio je umro od rana još dok su ga nosili.
Janja Brdar, čiji lik predstavlja žrtvu svih vukovarskih majki, umrla je u studenome 2015., u 88. godini
života.
