Najpripremljenija država za ruski napad: “Čekamo ih još od 2. svjetskog rata”

Ako se ostvare najgori strahovi Europe - da se sukob u Ukrajini proširi na ostale ruske susjede - Finska će biti spremna.

Finska, naime, ima zalihe. Najmanje šest mjeseci svih važnijih goriva i žitarica stoje u strateškim zalihama, dok su farmaceutske tvrtke dužne su imati zalihe svih uvezenih lijekova za period od 3 do 10 mjeseci.

Ima civilnu obranu. Sve velike zgrade moraju imati vlastita atomska skloništa, a ostatak stanovništva može koristiti podzemna parkirališta, klizališta i bazene koji su spremni za pretvaranje u evakuacijske centre.

I ima borce. Gotovo trećina odrasle populacije ove nordijske zemlje su rezervisti, što znači da Finska može koristiti jednu od najvećih vojski u odnosu na svoju veličinu u Europi.

“Pripremili smo naše društvo i obučavamo se za ovu situaciju još od Drugog svjetskog rata”, kaže Tytti Tuppurainen, finski ministar europskih integracija. Nakon osam desetljeća živeći prvo u sjeni Sovjetskog Saveza, a sada Rusije, opasnost od rata u Europi nije ih iznenadila.

Ali ono što Finska naziva svojom strategijom ‘sveobuhvatne sigurnosti’, primjer je kako sve zemlje mogu stvoriti rigorozne sustave za svoje društvo kako bi se zaštitili prije vremena – ne samo od potencijale invazije, već i od prirodnih katastrofa, kibernetičkih napada ili pandemija.

Ne radi se samo o vojnoj spremnosti već o sigurnosti da zakoni i pravila funkcioniraju u vrijeme krize.

Finska je stvorila neformalnu mrežu između elita političkog i poslovnog svijeta te nevladinih organizacija kako bi se pripremila za najgore. Kontinuirano promatra koje su njene glavne slabosti i pokušava ih ispraviti kako bi se stvorilo što je moguće više otpornosti u sustavu prije nego što se kriza dogodi.

Finska je sa svojom granicom od 1.340 km koju dijeli s Rusijom vrlo izložena napadu i po prvi put u svojoj povijesti većina Finaca podržava prijavu za članstvo u NATO-u.

Ali, zemlja s 5,5 milijuna stanovnika također vidi potrebu održavanja i nadogradnje svoje nacionalne strategije.

“S obzirom na naš geostrateški položaj, veliku kopnenu masu i rijetku populaciju, moramo učiniti sve za obranu zemlje… Redovito treniramo na mnogim razinama kako bismo bili sigurni da svi znaju što im je činiti – a krajnji rezultat je da ovo društvo možete pretvoriti u krizni režim ako bude potrebno.”

Naslijeđe Zimskog rata

Velik dio spremnosti Finaca proizlazi iz vlastitog rata s Moskvom – u brutalnom Zimskom ratu 1939. – 1940. uspješno su se odupirali invaziji Sovjetskoj Saveza na njihov teritorij, znatno duže nego što su to Rusi očekivali. 1940. godine je sklopljen Moskovski mirovni sporazum. Finci su morali Rusima prepustiti 9 posto svojeg teritorija uključujući svoj najkozmopolitskiji grad, Viborg, i jedno od glavnih područja industrije.

Nakon toga, piše Irish Times, Finci su se zavjetovali: Nikad više.

“Nismo zaboravili, to je u našem DNK”, govori predsjednik Sauli Niinisto pa ukazuje na ankete koje pokazuju da je oko tri četvrtine Finaca spremno boriti se za svoju zemlju, što je daleko najveća brojka u Europi.

Finska ima ratnu snagu od oko 280.000 ljudi te 900.000 obučenih rezervista. Čak i nakon završetka hladnog rata nastavili su s regrutacijom svih muškaraca koji su završili školovanje, a Helsinki je zadržao jake izdatke za obranu čak i 1990-ih i 2000-ih kada su drugi smanjivali.

Jarmo Lindberg, bivši načelnik obrane Finske, kaže da je finski glavni grad Helsinki ‘kao švicarski sir’ s desecima kilometara tunela. “Postoje područja kao u filmu o Jamesu Bondu”, dodaje. “Svi stožeri oružanih snaga smješteni su ispod “30-40 metara granita. Imali smo iskustvo bliske smrti u Drugom svjetskom ratu koje nas je samo ojačalo”, ističe.

Ako bi vojna obavještajna služba otkrila vjerojatni napad, mobilizirale bi se snage i, koliko god je to moguće, civili bi bili evakuirani iz opasnih područja, što je značajna razlika u odnosu na ono što se dogodilo u Ukrajini.

UN je nedavno Finsku proglasio petu godinu zaredom najsretnijom nacijom na svijetu.

“Trudimo se osigurati da naše društvo bude snažno i da se može nositi s teškim vremenima. Spremnost i pripremljenost duboko su usađene u finske glave”, kaže Niinisto.

“Osnovna ideja je: Ako je pogođena jedna tvrtka ili sektor, kako riješiti problem? Na primjer, kako nahraniti naciju ili imati toaletni papir ako postoji blokada u Baltičkom moru?” kaže Charly Salonius-Pasternak, stručnjak za sigurnost na Finskom institutu za međunarodne poslove.

“Nemamo posla, nemamo blagostanje, nemamo rast, ako nam obrana zakaže. To svi dobro razumiju”, kaže Janne Kuusela, šef obrambene politike u Ministarstvu obrane.

Nacionalna agencija za hitnu opskrbu (Nesa) ima bilancu od 2,5 milijardi eura, koja se sastoji od strateških zaliha šestomjesečne opskrbe žitaricama poput pšenice i zobi te različitim vrstama goriva.

Janne Kankanen, izvršni direktor Nese, kaže da agencija prikuplja male pristojbe od svih kupovina fosilnih goriva i električne energije u Finskoj, dajući joj time ‘prilično puno slobode tako da imamo mogućnost odgovoriti na različite vrste događaja u vrlo kratkom roku’.

Agencija može brzo kupiti kritičan materijal, ali i ispitati stanje po raznim sektorima – na primjer, hoće li finski farmeri proizvesti dovoljno žitarica ove sezone. Od prosinca vrlo intenzivno prati situaciju u Ukrajini kamo je fokus okrenula s pandemije koronavirusa.

Tečajevi nacionalne obrane

Četiri puta godišnje, skupina od nekoliko desetaka političara, poslovnih čelnika i predstavnika crkve, medija i nevladinih organizacija sastaje se na Tečajevima nacionalne obrane, odnosno jednomjesečnom intenzivnom programu koji uključuje predavanja visokih vojnih časnika i državnih dužnosnika, kao i simulaciju krize .

Ukupno je 10.000 ljudi obučeno na takvim tečajevima tijekom proteklih šest desetljeća, a još 60.000 pohađalo je regionalne tečajeve obrane. Salonius-Pasternak dodaje da su tečajevi vjerojatno najlakši element finskog pristupa koji bi druge zemlje lako mogle oponašati.

Finska nije usredotočena samo na prijetnju invazije, već i na druge oblike napada – bilo da su lokalni, kao što je trovanje izvora vode ili onesposobljavanje elektrane, ili nacionalni, poput kibernatičkih napada, a sve je veći fokus na takozvane hibridne prijetnje.

“To što je Rusija započela rat protiv manjeg susjeda može samo ojačati razumijevanje naše ranjivosti. Svijest javnosti o rizicima i prijetnjama je na visokoj razini”, kaže Teija Tiilikainen, direktorica Europskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji sa sjedištem u Helsinkiju.

Helsinki je oduvijek težio dobrosusjedskim odnosima s Rusijom zbog duge, zajedničke granice, ali je ta nada sada slomljena.

Tijekom Hladnog rata, položaj Finske prisilio ju je da prihvati neutralnost kako bi držao Sovjetski Savez na udaljenosti, ali nakon pridruživanja EU-u 1995. i približavanja NATO-u tijekom posljednjih desetljeća, u Helsinkiju raste osjećaj da članstvo u vojnom savezu učvrstila bi svoj status nezavisne, zapadne zemlje.

Ali postoji i uvjerenje da rat u Ukrajini pokazuje mudrost finskog pristupa svih ovih godina. “Jednostavna ideja je da je to zemlja koju vrijedi braniti i stoga imate veću odgovornost, bilo da ste izvršni direktor ili školski učitelj”, kaže Salonius-Pasternak. “Ono što nas je Ukrajina naučila, nastavlja, jest da je volja da se nešto učini zaista važna. A ako to kombinirate s mrežnim učincima male zemlje i pripremom, to je stvarno moćno”, dodaje.

“Sve što znam je da će Rusija uvijek biti tu i znamo da ćemo 

Ako bi vojna obavještajna služba otkrila vjerojatni napad, mobilizirale bi se snage i, koliko god je to moguće, civili bi bili evakuirani iz opasnih područja, što je značajna razlika u odnosu na ono što se dogodilo u Ukrajini.

UN je nedavno Finsku proglasio petu godinu zaredom najsretnijom nacijom na svijetu.

“Trudimo se osigurati da naše društvo bude snažno i da se može nositi s teškim vremenima. Spremnost i pripremljenost duboko su usađene u finske glave”, kaže Niinisto.

“Osnovna ideja je: Ako je pogođena jedna tvrtka ili sektor, kako riješiti problem? Na primjer, kako nahraniti naciju ili imati toaletni papir ako postoji blokada u Baltičkom moru?” kaže Charly Salonius-Pasternak, stručnjak za sigurnost na Finskom institutu za međunarodne poslove.

“Nemamo posla, nemamo blagostanje, nemamo rast, ako nam obrana zakaže. To svi dobro razumiju”, kaže Janne Kuusela, šef obrambene politike u Ministarstvu obrane.

Nacionalna agencija za hitnu opskrbu (Nesa) ima bilancu od 2,5 milijardi eura, koja se sastoji od strateških zaliha šestomjesečne opskrbe žitaricama poput pšenice i zobi te različitim vrstama goriva.

Janne Kankanen, izvršni direktor Nese, kaže da agencija prikuplja male pristojbe od svih kupovina fosilnih goriva i električne energije u Finskoj, dajući joj time ‘prilično puno slobode tako da imamo mogućnost odgovoriti na različite vrste događaja u vrlo kratkom roku’.

Agencija može brzo kupiti kritičan materijal, ali i ispitati stanje po raznim sektorima – na primjer, hoće li finski farmeri proizvesti dovoljno žitarica ove sezone. Od prosinca vrlo intenzivno prati situaciju u Ukrajini kamo je fokus okrenula s pandemije koronavirusa.

Tečajevi nacionalne obrane

Četiri puta godišnje, skupina od nekoliko desetaka političara, poslovnih čelnika i predstavnika crkve, medija i nevladinih organizacija sastaje se na Tečajevima nacionalne obrane, odnosno jednomjesečnom intenzivnom programu koji uključuje predavanja visokih vojnih časnika i državnih dužnosnika, kao i simulaciju krize .

Ukupno je 10.000 ljudi obučeno na takvim tečajevima tijekom proteklih šest desetljeća, a još 60.000 pohađalo je regionalne tečajeve obrane. Salonius-Pasternak dodaje da su tečajevi vjerojatno najlakši element finskog pristupa koji bi druge zemlje lako mogle oponašati.

Finska nije usredotočena samo na prijetnju invazije, već i na druge oblike napada – bilo da su lokalni, kao što je trovanje izvora vode ili onesposobljavanje elektrane, ili nacionalni, poput kibernatičkih napada, a sve je veći fokus na takozvane hibridne prijetnje.

“To što je Rusija započela rat protiv manjeg susjeda može samo ojačati razumijevanje naše ranjivosti. Svijest javnosti o rizicima i prijetnjama je na visokoj razini”, kaže Teija Tiilikainen, direktorica Europskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji sa sjedištem u Helsinkiju.

Helsinki je oduvijek težio dobrosusjedskim odnosima s Rusijom zbog duge, zajedničke granice, ali je ta nada sada slomljena.

Tijekom Hladnog rata, položaj Finske prisilio ju je da prihvati neutralnost kako bi držao Sovjetski Savez na udaljenosti, ali nakon pridruživanja EU-u 1995. i približavanja NATO-u tijekom posljednjih desetljeća, u Helsinkiju raste osjećaj da članstvo u vojnom savezu učvrstila bi svoj status nezavisne, zapadne zemlje.

Ali postoji i uvjerenje da rat u Ukrajini pokazuje mudrost finskog pristupa svih ovih godina. “Jednostavna ideja je da je to zemlja koju vrijedi braniti i stoga imate veću odgovornost, bilo da ste izvršni direktor ili školski učitelj”, kaže Salonius-Pasternak. “Ono što nas je Ukrajina naučila, nastavlja, jest da je volja da se nešto učini zaista važna. A ako to kombinirate s mrežnim učincima male zemlje i pripremom, to je stvarno moćno”, dodaje.

“Sve što znam je da će Rusija uvijek biti tu i znamo da ćemo biti spremni”, zaključuje Lindberg, bivši načelnik obrane, prenosi Jutarnji list.