Nakon 10 godina došao poginulim suborcima zapaliti svijeću: A onda se čula snažna eksplozija
Na današnji dan 2003. godine od eksplozije mine na označenom minskom polju u šumi poginuo je Ante Špoljarić (1968) iz Poljanka koji je s prijateljima u šumi uz prometnicu Dabar- Glibodol obilazio mjesto pogibije svojih suboraca za vrijeme Domovinskog rata kako bi im zapalio svijeću.
U jednom trenutku, pokojni Špoljarić se samoinicijativno odvojio i nagazio na protupješadijsku odskočnu rasprskavajuću minu. No ova tragedija bila je samo nastavak na onu koja se na istom mjestu dogodila 1993. kada se izvidnička satnija 1. gardijske brigade, kojom je 1991. godine zapovijedao Ante Gotovina, našla u karlovačko-ogulinskoj bojišnici.
Tako su njezini pripadnici tijekom te godine i dijelom 1994. na tom terenu vršili zadaće izviđanja i prikupljanja obavještajnih podataka o stanju neprijatelja na terenu. Bile su to uglavnom aktivnosti manjih skupina koje su vrlo često zadirale u dubinu područja pod nadzorom Srpske vojske Krajine koje su prikupljale podatke potrebne za procjenu rasporeda i jačine njezinih snaga, korištenja objekata i komunikacija, utvrđenosti borbenih položaja, vremenu smjena na borbenim položajima i druge korisne podatke.
Dvostruka tragedija
Dvojica pripadnika te satnije, Tigrovi Ivica Bićanić i Joso Žafran, toga 29. svibnja 1993. godine upali su u pripremljenu minsku zasjedu na Kapeli koja je bila kobna za obojicu. S Ivicom i Josom su stradala još trojica branitelja – Marijan Bićanić, Stipe Mesić i Milan Bićanić.
Ivica Bićanić rođen je 1969. godine u Slunju, donosi detalje Domovinski rat. Po zanimanju je bio strojobravar, a roditelje i njega život je odveo u Njemačku. Ondje Ivica shvaća da mu je domovina napadnuta te je dolazi braniti i na koncu za nju polaže svoj život. Joso Žafran rođen je 1964. godine, a živio je u selu Čatrnja kod Plitvičkih jezera. Prije rata radio je kao konobar i pomorac. Čuvši zov domovine napustio je posao i dragovoljno se priključio Tigrovima.
U nevjerojatnim okolnostima iz te skupine preživio je, teško ranjen, jedino Zoran Žafran koji se domogao slobodnog teritorija, no nesretni Ante Špoljarić koji je 2003. poginuo paleći svijeću u spomen svojim suborcima – nije imao tu sreću.
