Nakon četrdeset godina ponovno se istražuje slučaj presude ‘Hrvatskoj šestorici’ za kazneno djelo terorizma
'ANATOMIJA NEPRAVDE'
Dana 15. veljače 2021. odvjetnik za ljudska prava i kazneno pravo u Sydneyu Sebastian De Brennan i odvjetnica Helen Cook, a koristeći stručnu pravnu analizu visokog pravnog stručnjaka Davida Buchanana, položili su na Vrhovnom sudu NSWa žalbu, podnijeli su zahtjev za sudsku istragu u ime slučaja “Hrvatske šestorice” (Croatian Six) koristeći nove dokaze koji su nedavno objavljeni javnosti u obliku tajnih dokumenata ASIOa (Australska sigurnosna i obavještajna organizacija) u knjigama i publikacijama kao što su: Službena povijesti ASIOa (“Official History of ASIO”, John Blaxland i Rhys Crawley, 2016.) i u knjizi Hamish McDonalda “Opravdana sumnja – špijuni, policija i Hrvatska šestorica” (“Reasonable doubt: spies, police and the Croatian Six”, 2019.) u kojima su nakon opsežnog i temeljitog istraživanja izložene sve činjenice.
U slučaju uspjeha ove žalbe odnosno sudske istrage, presuda iz 1981. godine o krivnji Hrvatske šestorice za terorizam mogla bi se poništiti, više od 40 godina nakon te strašne činjenice. Očekuje se da će Vrhovni sud NSWa u roku od mjesec dana donijeti svoju ocjenu hoće li ovom žalbom ići naprijed i hoće li se pokrenuti zamolba za sudsku istragu. Normalno, radi se o veoma osjetljivim pitanjima koji, u slučaju sudske potvrde, navode na korupciju i suradnju dijela australske policije sa UDBom i komunističkim režimom Jugoslavije koji naprosto nije podnosio domoljubne Hrvate i Hrvatice. No, također se radi i o pravdi i istini za Hrvatsku šestoricu, građane Australije, kao i o ispravljanu istinom loše ili strašne reputacije svih Hrvata u Australiji
pa i onih u drugim zemljama iseljeništva.
Sudsko podbacivanje pravde i razlozi za ljutnju
Godine 1981. šestero australskih Hrvata (Max Bebić, Vice Brajković, Josip i Ilija Kokotović, Mile Nekić i Ante [Tony] Zvirotić) osuđeni su za terorističke aktivnosti na temelju očigledno sumnjivih dokaza i poslani u zatvor na 15 godina kazne, svaki, za djela terorizma u Sydneyu. Oduvijek su tvrdili da su nevini. Ovaj slučaj već dugi niz godina naziva se po svijetu slučajem najvećim podbacivanjem pravde u povijesti Australije. Ta oznaka sudskog podbacivanja pravde nije potekla od australskih Hrvata, koji su imali itekako mnogo razloga za ljutnju i ogorčenost, jer je ova presuda donesena u vrijeme kad se komunistička Jugoslavenska mašinerija ni pred čim nije zaustavljala u uništavanju po svijetu hrvatskog imena i hrvatskog naroda koji se u Drugom svjetskom ratu i u miru, nakon tog rata, zalagao za slobodnu i neovisnu Hrvatsku – ova etiketa podbacivanja pravde došla je od drugih, uključujući i članova australske pravne struke.
Za slanje ove šestorice Hrvata u propast i guranje ugleda australske hrvatske zajednice dublje u tamu smatranja Hrvata i Hrvatica “nacionalističkim ekstremistima i teroristima”, i time učiniti veliku i moćnu uslugu ugnjetavajućoj komunističkoj Jugoslaviji trebao je tada samo jedan srpski varalica (koji je glumio Hrvata i infiltrirao Hrvatsku zajednicu) koji je radio za protu-hrvatsku agendu komunističke Jugoslavije, trebao je jedan australski / NSW policijski “odred” koji je očito pomagao tom Srbinu u konstruiranju krivičnog slučaja protiv Hrvatske šestorice, a trebao je i sudac Vrhovnog suda NSWa, sudac Victor Maxwell, čiji propusti u sudnici su bili oni poput njegovog očitog i potpunog uvjerenja da policija NSW-a ne može griješiti, kao i to što nije uputio i naglasio poroti da je jedno od predstavljenih izjava, odnosno ispovijesti, jednog od šestorice Hrvata, nesigurna ( jer je bila nepotpisano, a on, Maxwell je slijepo vjerovao policiji koja je tvrdila da je ta ispovijest istinita i došla dragovoljno od jednog od optuženika!).
Također, uz druge propuste sada otkrivene, sudac Maxwell je odbio dopuštenje obrani Hrvatske šestorice da u sudnicu pozove one policajce koji su bili uhitili i sedmog Hrvata te noći u veljači 1979. kada je šestorka uhićena i kojega je nakon toga jedan sudac brzo pustio na slobodu.
“U svom sažimanju, sudac Maxwell rekao je poroti da je pitanje za pravdu u suštini ono koje se odnosi na to hoće li se vjerovati u trideset i devet policajaca ili u šestero optuženika, te pitanje tko je imao motiv lagati”. Čini se da mu nije smetala činjenica što je u sudu potisnuo dva primjera policijskog davanja lažnih dokaza. Bilo je to, rekao je, “crno-bijelo”(citat: članak Hamisha McDonalda “Zarobljeni politikom hladnog rata” 5. ožujka 2021.) (https://insidestory.org.au/held-captive-by-cold-war -politika/) Krajem Drugog svjetskog rata slomljene su nade za neovisnost Hrvatske od Jugoslavije. Slijedila su masovna ubojstva, masovni komunistički zločini nad hrvatskim domoljubima i punile su se njihovim posmrtnim ostacima brojne masovne grobnice. Ovaj užas i ugnjetavanje izazvali su veliki porast broja Hrvata koji su bježali iz komunističke Jugoslavije i naseljavali se u Sjedinjenim Državama, Kanadi, raznim zemljama Južne Amerike, Australiji i drugima.
Doušnik netragom nestao, ali ne zadugo…
Svi Hrvati koji su se naselili u tim zemljama bili su ponosni na svoje nasljeđe i nastavili su svoju borbu za slobodu Hrvatske na razne načine. Osnovali su vlastitim radom i sredstvima te posvuda utvrdili mnoge klubove hrvatskih zajednica i hrvatske katoličke centre. Australija nije bila iznimka; doista, moglo bi se reći da su Hrvati u Australiji vodili u tim naporima održavanja tradicije, kulture i težnje za neovisnošću Hrvatske tijekom svih desetljeća koja su slijedila. “Razumljivo je da bi se neki jugoslavenski migranti hrvatskog podrijetla trebali i dalje nadati uspostavi neovisne Hrvatske, a u demokraciji poput Australije imaju pravo zastupati svoje stavove sve dok to čine legitimnim sredstvima,”Sir Robert Menzies, premijer Australije, 27. kolovoza 1964. (Izvor: Australija, Zastupnički dom, Parlamentarne rasprave, br. HR.35, 1964., 679.) Tijekom olujnih i burnih 1970-ih nasumična kriminalna djela koja su završavala ozljedama i razaranjima često su se događala u Australiji. Često je prst krivnje bio upiran u hrvatske domoljube iako njihovi prosvjedi protiv komunističke Jugoslavije nikada nisu prerastali u nasilje; to je povijesna činjenica. Takva, blago rečeno, neugodna reputacija australskih Hrvata izgrađena na lažima koje je izmislila UDBa postajala sve veća. Stvari su postale alarmantno ozbiljne prema Hrvatima kada je 1979. godine čovjek po imenu Vico Virkez ušao u policijsku postaju Lithgow, NSW, i dao policiji iznenađujuću dojavu koja je, konačno, dovela do jednog od najdužih kaznenih postupaka u australskoj povijesti krivičnih sudova. Virkez se u Lithgowu predstavio kao hrvatski migrant i radio je u lokalnoj elektrani kada je u policijskoj postaji Lithgow iznenadno dojavio da on i njegovi kolege iz njegove hrvatske zajednice planiraju seriju terorističkih napada u Sydneyu. Tako je u veljači 1979. policija NSW-a objavila da je skupina Hrvata uhićena u Lithgowu i Sydneyu neposredno prije nego što su uspjeli u postavljanju dinamitnih, tempiranih bombi na mjestima identificiranim aktivnostima jugoslavenskog režima – uključujući kazalište Elizabethan s 1600 mjesta u Newtownu, Sydney, gdje su nastupali zabavljači iz Jugoslavije.
Nakon sudske presude Hrvatskoj šestorici 1981. godine mnoga su pitanja ostala bez odgovora. Hrvatski doušnik Virkez, koji je bio oslonac i najvažniji dio tužiteljstva, nestao je ubrzo nakon što je dobio dvogodišnju kaznu i dok je suđenje šestorici još uvijek bilo u tijeku, na začelju. 1990. Hrvatska su šestorica pušteni iz zatvora na temelju dobrog ponašanja. Rečeno je da su u zatvoru pretrpjeli teška premlaćivanja, izolaciju i mentalno mučenje.
1991. godine nagrađeni australski istraživački novinar Chris Masters s ABC TV Four Corners pošao je tražiti Virkeza i pronašao ga u tadašnjoj Jugoslaviji, u selu u Bosni i Hercegovini, otkrivši da je Srbin, Vitomir Misimović, koji se u Australiji maskirao kao hrvatski nacionalista i koji se infiltrirao u australsku hrvatsku zajednicu kao operativac tajne službe komunističke Jugoslavije (UDBa) čiji je glavni cilj u to vrijeme bio na bilo koji način uništiti Hrvate u inozemstvu koji su slijedili ideju slobode Hrvatske iz komunističke Jugoslavije. U programu ABC TV Four Corners o hrvatskoj šestorci 1991. godine Chris Masters je, između ostalog, rekao “… Večeras: špijun koji je došao iz hladnoće … nestao iz Australije prije 11 godina nakon što je razotkrio veliku terorističku zavjeru. Kad smo ga pronašli, priznao je krivokletstvo koje je šest muškaraca koštalo ukupno 50 godina zatvora … Čovjek koji je nekad bio poznat kao Vico Virkez pronađen je u dvorištu u vrlo srpskom kutku Jugoslavije. Pokazalo se da je ovaj balkanski James Bond skromni uzgajivač svinja s neskromnom maštom … “Chris Masters rekao je o
intervjuu s Virkezom” Bio je to dugačak razgovor, Virkez već neko vrijeme ne priča na engleskom, ali jednu stvar je jasno dao do znanja kao i u pismu Malcolmu Fraseru (australskom premijeru) prije suđenja, jasno je rekao da dokazi u njegove tri izjave nisu njegovi. “Masters je pitao Virkeza: “Jesu li dokazi na sudu bili istina?” “Ne”, odgovorio je Virkez. Masters: “Je li vam policija dala bilo kakve upute o tome što reći”? “Tamo su mi rekli što moram reći”, odgovorio je Virkez. “Jesu li vas natjerali na laž?” Pitao je Masters. “To sam učinio jer su mi rekli da je sve to istina. Nisam znao je li to istina ili ne”, odgovorio je Virkez.
1994., tri godine nakon emitiranja Chris Masterove emisije Four Cornersa, glavni odvjetnik NSW-a John Hannaford odlučio je protiv revizije slučaja Hrvatske šestorice, navodno na savjet dvojice visokih odvjetnika državne vlade, Keitha Masona i Roda Howiea – taj savjet još uvijek nije javan zbog tražene zakonske privilegije. 2007. godine, u slučaju ubojstva petorice australskih televizijskih novinara na Balibu, na portugalskom Timoru, 1975. godine, istaknuti australski novinar i autor Hamish McDonald proveo je dva mjeseca na starom mrtvozorničkom sudu na sydneyskoj Parramatta ulici slušajući bivše dužnosnike, signale obavještajnih operativaca, ratne veterane Timora, pa čak i bivšeg premijera Australije Gough Whitlama kako svjedoče o onome što su znali. Jedan od svjedoka bio je Ian Cunliffe, bivši odvjetnik australske federalne vlade. Vidio je presretanje indonezijskih signala u vezi s Balibo smrti za koje je smatrao da su zataškani. Na pitanje svog odvjetnika zna li on za druge slučajeve gdje je vlada uskratila obavještajne podatke, Cunliffe je odgovorio “da, kazneni postupak u Sydneyu u kojem je sudjelovalo šestorica optuženika. “Službenici Canberre složili su se zadržati, odnosno sakriti, od premijera materijal, rekao je i bio je spreman učiniti to da obavještajni materijal nestane ako ga odvjetnici obrane pozovu da ga donese na sud.
Tijekom sudske jutarnje stanke Hamish McDonald je pitao Cunliffea na koji je slučaj mislio. Slučaj ‘Hrvatske šestorice’, kriptirano je odgovorio Cunliffe. Hamish McDonald ja nakon toga mjesecima tražio preživjele članove Hrvatske šestorice, policiju i ostale koji su sudjelovali u slučaju. Njegova otkrića tada jačaju sumnju da su presude iz 1981. godine, kako kaže jedan bivši australski dužnosnik, “bile teška nepravda”. Otkrio je brojna zataškavanja dokaza (nevinosti Hrvatske šestorice) od strane nekih vladinih dužnosnika i policije i sve to je detaljno opisano u njegovoj knjizi o aferi, “Opravdana sumnja – špijuni, policija i Hrvatska šestorica”. Ono što također upućuje na zataškavanje oslobađajućih dokaza i neostvarivanje pravde za Hrvatsku šestoricu jest da je 2010. godine, kada je australska federalna vlada Kevina Rudda objavila svoju “Bijelu knjigu o protuterorizmu” (White Paper on Counter-terrorism), bilo neobično iznenađujuće otkriti da na popisu terorističkih napada i velikih neuspjelih terorističkih pokušaja u Australiji tijekom proteklih godina od 1972. nije spomenuto ono terorističko djelo zbog kojeg je Hrvatska šestorica provela ukupno 50 godina u zatvoru! Australska Bijela knjiga o protuterorizmu nije nigdje navela niti spomenula da je 1979. policija NSW-a zaustavila na vrijeme bombardiranje sidnejskog Elizabethan kazališta kojem je prisustvovalo do 1600 ljudi, bombardiranja nekoliko gradskih poduzeća i prekida vodoopskrbe u Sydneyu – o čemu se policija u to vrijeme hvalila!
Budući da ta vladina Bijela knjiga o protuterorističkim aktivnostima australske vlade i policije od ranih 1970-tih do rane 2010. nije spomenula Hrvatsku šestoricu, budući da se u toj knjizi vlada nije pohvalila kako su njezine protuterorističke operacije zaustavile taj veliki teroristički čin, Hrvatska šestorica nije pokušala niti počinila terorističke napade. Ovime se također zaista može nadati da će trenutno tražena sudska istraga / žalba na osuđujuću presudu Hrvatskoj šestorici iz 1981. godine polučiti isti rezultat kao i australska Bijela knjiga o protuterorizmu iz 2010. godine i njihove presude biti poništene.
