Nakon pobjede protiv Hajduka sve ovisi samo o Rijeci, koliko god Bjelica "pilio naopako"

Nakon susreta sa Slavenom, Rijeci već iduće srijede predstoji supervažan ogled s Osijekom

Nogometaši Rijeke na dobrom su putu da naprave ono što rade i preostali pretendenti na naslov, počnu pobjeđivati u serijama. Na stranu što je Rijeka u ovome trenutku, kao i veći dio prvenstva, najefikasnija momčad lige, kvaliteta se mora potvrđivati iz susreta u susret ako se želi računati na što bolji plasman, pa ako se ukaže prilika, i na napad na prvenstvo. Ono što je Rijeka do sada dobro radila jesu bodovi u takozvanim manjim utakmicama koje su izabranici Gorana Tomića uglavnom rješavali u svoju korist. Od šest poraza ove sezone, svega su dva stigla od momčadi izvan “velike četvorke” i oba su nažalost doživljena na domaćem terenu.

Bez plakanja

U odgođenom 4. kolu Rijeka je izgubila na Rujevici od Lokomotive (1:2), bila je to odmah iduća utakmica nakon susreta 12. kola i onog nesretnog remija s Dinamom. Imali su tada Tomićevi puleni aktualnog prvaka u “klinču”, vodili na poluvremenu 3:0, da bi na kraju spašavali i taj bod, završilo je 3:3. Očito je energetski i psihološki teška utakmica ostavila traga na Rijeci koja je time doživjela drugi poraz u ligi. Drugi poraz na svom terenu Riječani su doživjeli od Gorice u okviru 19. kola. Kolo prije toga Osijek je u “šahovskoj” i “ratničkoj” borbi na Rujevici uzeo bod, Gorica je s dva gola samo potvrdila da je Rijeka tada bila u silaznoj putanji, veliki broj susreta u kratkom periodu došao je na naplatu, a sigurno nije pomogao niti drugi žuti, odnosno crveni karton Princea Ampema zarađen već u 34.minuti tog susreta.

Osim ta dva poraza, bodove je Rijeci izvan kruga najboljih momčadi uspio otkinuti još jedino Hrvatski dragovoljac, nakon vodstva od 2:0 domaćina u Kranjčevićevoj, Rijeka je stigla do 2:2, postigla je i treći pogodak za kojeg i danas nije jasno zašto je točno poništen... Za izgubljenim prilikama ne treba “plakati” niti se mogu promijeniti.

Kamen spoticanja

Zanimljivo, najveći riječki niz ove sezone stao je na tri pobjede zaredom, počeo je u 6. kolu domaćom pobjedom protiv Šibenika (2:1). Uslijedila je još jedna odlična izvedba na Poljudu (1:2), a Riječani su do treće pobjede stigli upravo protiv današnjeg protivnika na istom mjestu, gubili su Riječani u teškoj utakmici od 63. minute golom Hadžića, da bi do pobjede stigli s dva pogotka najboljeg strijelca momčadi, Josipa Drmića. Prvo je Švicarac poentirao na asistenciju Obregona u 77. minuti, da bi u 84. glavom zabio i svoj drugi, odnosno pobjednički gol, asistirao mu je tada Anton Krešić.

Nema sumnje da je pobjeda na Poljudu protiv Hajduka koji 10. kola nije znao za poraz itekako napunila Bijele prijeko potrebnim samopouzdanjem, pobjeda protiv Slavena stoga se nameće kao imperativ iz više razloga, ponajviše radi ostanka u samom vrhu hrvatskog nogometa, a time bi Rijeka izjednačila i svoj dosadašnji rekord od tri pobjede zaredom protiv ista tri protivnika kao u prvom dijelu sezone. Bez obzira na mladost koju Rijeka ima u svojim redovima, bez obzira na manjak iskustva kod nekih igrača kada su u pitanju borbe za najviše ciljeve, ova momčad je pokazala da može pobjeđivati u kontinuitetu i biti kamen spoticanja svakoj hrvatskoj momčadi. Naravno, Rijeka i Tomić će kao i do sada, misliti isključivo na sebe i svoje ciljeve, sve ostalo plod je dobrih igara gdje je jedino mjerilo - teren.

Tri u gostima

Nakon susreta sa Slavenom, Rijeci već iduće srijede predstoji supervažan ogled polufinala Kupa s Osijekom, ako riječki dečki pred svojom publikom napokon Osijeku nanesu ozbiljan udarac za njihove ambicije, koliko god Nenad Bjelica “pilio” naopako, Rijeci se otvara velika mogućnost da svoj niz pobjeda proširi puno, puno više od tri kola koliko iznosi dosadašnji rekord.

Istina, Rijeku čekaju tri gostovanja zaredom kod Hrvatskog dragovoljca, Gorice i Istre 1961, neće to biti nimalo lako, no budu li riječki dečki pokazali i pola od onoga što su nedavno prezentirali na Poljudu, pobjede ne bi trebale biti upitne. Nakon pobjede na Poljudu, vrata uspjeha stoje širom otvorena, Riječani su sebi prvenstveno sami sebi pokazali koliko mogu, kao da toga nisu bili niti svjesni. Naravno, sve to treba potvrditi i na terenu. Opet i iznova.