Ne daj se hrvatski narode, ne daj da ti ubiju dušu!

Na sva strane samo negativa, pogrde, tuga i bol i  razočarenje zbog stanja u Hrvatskoj.

Točno je duša boli,  jer mogli smo bolje, mogli smo ljepše, mogli smo, mogli, ali nismo! Opustili smo se! Mislili smo imamo državu, da smo pobjednici, da ćemo graditi našu Hrvatsku, da ćemo našoj djeci i unucima ostaviti konačno državu koju smo toliko željeli, demokratsku, pravednu, gospodarski jaku i razvijenu , takvu državu,  da našoj mladosti nije bilo teško , ni mrsko za nju i život dati.

Neki će reći da je srcedrapateljski ponavljati stalno iznova iste mantre, ali za te mantre poginulo je barem prema kenotafu u Crkvi Sveta Mati Slobode 15.840 hrvatskih  branitelja.( fotografija Lili Benčik)

Što znači za jedan mali narod? Puno znači, jer su poginuli mladi u reproduktivnoj životnoj dobi i to je veliki demografski gubitak za hrvatski narod.

Sa druge pak strane  su  protivnici svega što jer Hrvatsko, svakog spomena Hrvatske:

Jugoslaveni, koji se nikako ne mogu pomiriti da su ostali bez domovine, djeca komunizma odnosno, nasljednici  komunističke elite, koja je rasla u izobilju njihovih visokih i velikih primanja,  uvukli su se u sve državne institucije, dok su ovi ratovali i ginuli.

Pored pete kolone unutar hrvatskog naroda, tu su još su veliko-Srbi, koji nikakvu hrvatsku državu ne mogu ni zamisliti. To su Srbi, kojima je Jugoslavija bila zamjena za Veliku Srbiju, jer su kao najbrojniji narod u Jugoslaviji, bili najzastupljeniji u svim državnim službama i privilegirani u vojsci i carini.

Nakon velike  i čiste  pobjede u Oluji, hrvatski branitelji trebali su biti zapošljavani, prema stručnosti u državnim institucijama, trebali su voditi državu,  međutim  u  državnim službama za njih  više mjesta nije bilo. Popunili su ih oni koji Hrvatsku nisu ni željeli, niti se za nju borili.

 Ali kako je Hrvatska tu, ona je stvarnost, treba je žigosati, treba je ocrniti, treba je pretvoriti u repliku Jugoslavije sa jugoslavenskim duhom.

Pored napada vladajućih struktura na vlastiti narod, raznim kvazi demokratski izglasanim zakonima od odnarođene vladajuće kaste, pored izgladnjivanja, pored blokiranja, pored deložiranje, pored cenzure, pored nedostatka posla zbog uništene industrije privatizacijom,  pored ugrožene egzistencije i iseljavanja, pored Covid diktature i indirektnog prisiljavanja vladajućih struktura  na nezakonito cijepljenje, hrvatski narod još uvijek opstaje, još uvijek ima duha, još uvijek se ne da pokoriti globalističkoj Covid diktaturi! Još uvijek usprkos velikim pritiscima  nije se cijepilo oko 50 % ili polovica hrvatskog naroda.

Nismo 1991.godine pokleknuli pred trećom vojnom silom u Europi, razoružani krenuli smo sa krunicom oko vrata u obranu od velikosrpske agresije, nemojmo ni sada pokleknuti pred globalističkom Covid diktaturom i dopustiti da nas vladajući u službi globalista pretvore u poslušno roblje.

Jer nije dovoljno jedno cijepljenje,  nije dovoljno ni dva cijepljenja, ni  treće, pa  ni četvrto i tako  u nedogled,  pretvaraju nas u pokusne kuniće na kojima si stvaraju enormno bogatstvo, kojim će nas i dalje ugnjetavati.

Varaju nas neprovjerenom statistikom, varaju nas medijskom blokadom, varaju nas neistraženim i nesigurnim cjepivima, na kojima farmaceutske tvrtke, posrednici  i dobavljači zarađuju basnoslovne iznose.

Diktatura i teror nezamisliv u demokratskom svijetu, pretvara se u najgori fašizam.

Policijska brutalnost prema onima koji se ne pokoravaju covid diktaturi gora je od fašističke!

Fašističke i nacističke žute trake, zamijenile su Covid-putovnice, diskriminacija i segregacija na osnovi nezakonitog cijepljenja krši sve demokratske, zakonske i pravne norme.

Bez Covid-putovnice odbija se zdravstvena skrb, ograničena je sloboda kretanja, ne može se na javna okupljanja, uskoro se neće moći ni u kupovinu životnih namirnica, pa su oni koji se ne žele cijepiti osuđeni na smrt, bez Suda i presude. Čisti fašizam!

Ili se pokori, ili umri!

Nekada su komunisti uzvikivali parole: Bolje grob, nego rob!

A  u Istri i Primorju se kaže KREPAT MA NE MOLAT! ( umrijeti, ali ne popustiti)

Stoga hrvatski narode opet krunicu u ruke i oko vrata i U BOJ, U BOJ ZA NAROD SVOJ! Za slobodu i pravicu!

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti