Netko je fotkao naše diverzante usred bitke: Gotovina objasnio o čemu se radi
Akcija kojom je na prostoru jugozapadne BiH uspostavljen još povoljniji strateški položaj za nadolazeću operaciju Oluja, odvijala se od 4. do 11. lipnja 1995. godine, a nastavak je operacije Skok 1 koja je započela u travnju. Nazvana je Skok 2 te su i u ovoj akciji zajednički sudjelovale postrojbe HV-a i HVO-a.
Cilj operacije bio je razbiti neprijatelja na smjeru koji vodi prema Bosanskom Grahovu i staviti pod kontrolu dalekometnog topništva Bosansko Grahovo i Glamoč. Hrvatske snage koje su sudjelovale u ovoj akciji bile su: 4. gbr, 3/126. dp, 1. HGZ, 1. bojna 1. gbr HV, 264. izvidničko – diverzantska satnija Zbornog područja Split, 3. gbr HVO i SP MUP HR HB.
General Ante Gotovina treći dan ove akcije (na naslovnoj fotografiji pripadnici 264. izvidničko-diverzantske satnije Split) opisao je u svojoj knjizi “Napadni bojevi i operacije HV i HVO” ovim riječima:
“Neprijatelj se nije uspio srediti”
“Važno je reći kako neprijatelj tog dana još uvijek nije uspijevao srediti i ojačati svoju obranu smjerom Crni Lug – Bosansko Grahovo. Na drugoj strani 4. gbr nastavila je uređivati dostignutu crtu M. Orlovac – Ražnjevića glava – TT 1466 – Veliki bat, a 126. dp tijekom dana je nastavila utvrđivati svoju crtu obrane smjerom Rupe – Antića glava – Dražića dolac. Postrojbe 1. HGZ i 264. IDS ovladale su položajem Babin grad TT 1356, te su imale daljnju zadaću nastaviti napadaj i sljedećeg dana ovladati objektom Mali Šator TT 1607. Postrojbe 3. gbr HVO zadržale su se na V. Sniježnjači u blizini Talijanovog vrha.”
Hrvatske postrojbe potisnule su neprijatelja prema Bosanskom Grahovu i Glamoču. Hrvatska vojska ovladala je jakim srpskim uporištem Crni Lug i okolnim selima te dijelovima planine Šator. Time je Livanjsko polje u cijelosti osigurano za manevarski prostor hrvatskih postrojba, koje su spojene od Dinare preko Šator planine i Staretine sve do Kupreških vrata, a pod nadzor hrvatskog topništva stavljena je važna komunikacija Glamoč – Bosansko Grahovo u BiH te Cetinska dolina i Vrličko polje u Hrvatskoj.
