Nikad teže svjedočanstvo o ranjavanju u ratu: Ivica opisao detalje koji ježe
Akcija koju su rano ujutro 22. siječnja 1993. pokrenule Hrvatska vojska i policija, pamti se kao operacija kodnog imena Gusar (akcija Maslenica), a neprijatelj je u njoj doživio prvi veći poraz pri čemu su živote izgubile stotine neprijateljskih vojnika.
Tijekom te operacije, 11. veljače 1993. godine, odigrala se i slavna bitka za Novigrad u kojoj su vodeću ulogu preuzeli pripadnici “Crnih mambi” koji su po zapovijedi Ante Gotovine poslani kao pojačanje.
Rezultat koji su tada ostvarile “mambe” jako je dobro poznat hrvatskoj, a i srpskoj javnosti. Suočeni s tisućama elitnih neprijateljskih jedinica (Arkanovci, Martićevci, Vukovi s Vučjaka…), najsposobniji pripadnici Gromova, 1. bojna Crne Mambe, velikom su požrtvovnošću izvojevali pobjedu.
Poginula oba zapovjednika
Na žalost, ta je pobjeda ostavila gorko-slatki okus jer je toga dana život izgubio zapovjednik satnije Dragutin Naglaš, kao i zapovjednik voda Vlado Brebrić. Osim ovih gubitaka, u istoj je akciji teško nastradao Ivica Mužić:
“Stradao sam tri puta. Prvi put ranjen sam 14. studenog ’91. u Glinskoj Poljani. Na istom mjestu stradao sam i 1992. godine, a najteže sam ranjen tog 11. veljače ’93. na Maslenici, kada sam pogođen u glavu. Stradalo mi je oko, ruka, noge… Jedva sam preživio.”
Ovaj traumatični događaj Mužić je prepričao u knjizi “Operacija Maslenica – sjećanja sudionika”, autora Vladimira Brnardića i Tomislava Šulja: “Moja postrojba je išla cestom prema Paljuvu, i negdje kilometar niže trebali smo zauzeti položaje. Međutim, kad smo stigli, naša izvidnica je pokazala da su tamo tri rova mitraljeska i da ne možemo proći. U tom momentu se vraćamo prema cesti i zapovjednik satnije, Dragutin Naglaš, zapovjednik voda Brebrić Vlado i ja, isto kao zapovjednik voda, gledamo u kartu kako bi sad napali ta mitraljeska gnijezda.”
“Pale su granate i ja više filma nemam…”
U međuvremenu, kaže, jedan suborac je bio ranjen i vikao je: “Mi smo se ustali i najednom mrak, oko nas su pale granate i ja više filma nemam. To je ono što se mene tiče. Po priči koju sam čuo kasnije, znači zapovjednik satnije Naglaš i zapovjednik voda Garo Brebrić, oni su poginuli na licu mjesta. Ja sam uspio preživjeti. Bio sam u komi, znači cijelo vrijeme, do Zagreba nisam ništa znao, tek sam u Zagrebu saznao sve to”.
Mužić kaže kako je detalje o nesreći doznao tek naknadno: “Sve o toj nesreći sam, dakle, čuo kasnije, da su pale granate minobacačke između nas, znači nekih metar-dva. Njih je potrgalo, ono, rasturilo. Meni je isto rasturilo glavu, dobio sam u ruku, raznijelo mi šaku, dobio sam po nogama, po tijelu. Međutim, preživio sam, a oni su zauvijek otišli. Po toj priči, znači, Garo Brebrić je imao dvije ručne bombe na prsima i okvire metaka je imao preko sebe. To se njemu sve aktiviralo i raznijelo ga.”
Izvor:dnevno/Foto: Fah
