Novi Plenkovićev plan: Ovo mora učiniti kako bi se dokopao fotelje šefa Europske komisije
Teške riječi, psovanje i tenzije, tako je ovih dana izgledao sastanak Predsjedništva HDZ-a na kojem su se prema tvrdnjama naših dobro upućenih sugovornika porječkali premijer Andrej Plenković i prvi čovjek splitsko-dalmatinske organizacije vladajuće stranke Ante Sanader.
Dobro je poznato da HDZ u Splitu, ali i u cijeloj županiji kojom Sanader godinama rukovodi prolazi kroz svojevrsnu političku krizu zahvaljujući kojoj Splitom i nakon ponovljenih lokalnih izbora vlada Ivica Puljak, a poznato je i da je u županiji Blaženko Boban jedva formirao većinu u Skupštini, što je odavno za Plenkovića trebao biti alarm da poduzme neke konkretne korake jer je Dalmacija godinama bila na glasu kao HDZ-ov birački bazen koji je po svemu sudeći počeo presušivati, što se moglo vidjeti i nakon nedavno održanih trogirskih izbora za Gradsko vijeće.
Stari kadrovi
Sve su to u Dalmaciji uglavnom sredine u kojima dominiraju Sanaderovi kadrovi, on je glavni operativac u toj organizaciji u kojoj baš zbog toga već neko vrijeme članovi prosvjeduju tvrdeći da zbog Sanaderovih kadrova oni sposobni ne mogu izaći na vidjelo. Da su splitski HDZ-ovci ogorčeni, Plenković je mogao vidjeti na izborima na kojima se i sam zalagao za nestranačkog Zorana Đogaša, koji je poražen od Puljka, i to ponajviše zbog toga što su lokalni članovi odlučili bojkotirati izbore nadajući se da će to za Plenkovića biti dovoljno jasno upozorenje da se riješi Sanadera i da priliku nekim drugim ljudima, no kako premijer Plenković za takav manevar ipak nije smogao snage, tako se nezadovoljstvo nastavilo.
O tom nezadovoljstvu nedavno je na obljetnici stranačke mladeži javno progovorio marginalizirani Petar Škorić, dok su u prvome redu sjedili Boban i Sanader, a nakon tih njegovih riječi iz Dalmacije su i do Plenkovića počele stizati poruke o bojkotu parlamentarnih izbora i rastućem nezadovoljstvu koje su premijera ozbiljno zabrinule i uznemirile jer ako ne osvoji Dalmaciju na idućim parlamentarnim izborima, teško može računati na osvajanje trećeg uzastopnog mandata. Kada je Plenković na nedavnoj sjednici Predsjedništva HDZ-a Sanadera upozorio na taj novi val nezadovoljstva i postavio mu ultimatum da situaciju u svojoj organizaciji sredi ili će ga u suprotnom doista morati umiroviti, Sanader to, tvrde upućeni, nije najbolje prihvatio pa se usudio Plenkoviću replicirati spočitavajući mu i niz afera u Vladi zbog kojih bi HDZ mogao izgubiti izbore.
Tenzije su, dakle, narasle, a iako su privremeno stavljene pod tepih, Plenkoviću je veoma važno da se situacija u tom kraju sredi jer je svjestan da ga na ovim izborima u Dalmaciji očekuje snažna konkurencija, a da on na njih izlazi kadrovski opustošen jer je dobro poznato da je nositelj liste na posljednjim izborima za desetu izbornu jedinicu bio ministar zdravstva Vili Beroš, čija se popularnost istopila zajedno s pandemijom koronavirusa.
Razjedinjene snage
Bilo kako bilo, situacija je u HDZ-u kompleksna, no ona ujedno i daje naslutiti da su jake snage vladajuće stranke krenule u kampanju i pripremu za parlamentarne izbore, čiji datum nije definiran. Iako se govori da bi se parlamentarni izbori mogli održati u lipnju, kada i europski, dio HDZ-ovaca prema toj mogućnosti prilično je skeptičan te naglašavaju kako će se izbori za Sabor održati u rujnu, odnosno u redovnom roku. Kada god da se izbori održali, Plenković na njima mora pobijediti i formirati novu vladu jer je to preduvjet za njegov politički opstanak, bilo da se odluči karijeru graditi ovdje u Hrvatskoj ili u Bruxellesu.
No i tu tek treba vidjeti koje su mu šanse s obzirom na to da njegova sudbina u Europskoj komisiji ovisi o uspjehu pučana na europskim izborima, nakon čega će se dijeliti fotelje. Kada je o preraspodijeli europskih fotelja riječ, dio HDZ-ovaca tvrdi da premijer Plenković ima velike apetite pa bi ga teško zadovoljila pozicija potpredsjednika Europske komisije te bi u tom slučaju bio nešto skloniji ostanku u Hrvatskoj na čelu Vlade, koju će prije toga morati formirati. Samo je nekoliko pozicija koje Plenkovića zanimaju, a to su pozicija visokog predstavnika EU-a za vanjsku politiku te pozicija predsjednika Europskog vijeća ili pak Europske komisije, no pitanje je hoće li pučani uopće imati pravo na mjesto šefa Komisije, za koje je Plenković navodno najzainteresiraniji i zbog kojega bi možda i bio spreman žrtvovati svoju političku karijeru u Hrvatskoj.
Niz je faktora o kojima ovisi Plenkovićeva europska karijera, a jedan od njih svakako je vladajuća pozicija ovdje u Hrvatskoj, pa stoga nije čudno što je fokus svojeg djelovanja stavio na parlamentarne izbore, nakon kojih će po HDZ-ovu statutu trebati provesti i unutarstranačke koji će mu biti novi izazov i na koje će, kako tvrde upućeni, konačno izaći isključivo sa svojim ljudima na koje se može osloniti ne vodeći računa o desnoj struji HDZ-a koja je već neko vrijeme nezadovoljna.
Desna struja
Iako nezadovoljni, veliko je pitanje hoće li HDZ-ovci s desnog spektra na idućim stranačkim izborima imati svojeg predstavnika, a to opet ovisi o Plenkoviću i rezultatima izbora koji očekuju hrvatsku političku scenu iduće godine. Plenkoviću je, tvrdi dio HDZ-ovaca, u cilju da se i u stranci, ali i sada u kampanji okruži ljudima na koje se može potpuno osloniti pa se može očekivati da će se na tom popisu osoba od povjerenja uz mladog Vladina glasnogovornika Marka Milića naći ministar branitelja Tomo Medved, ali i premijerovi savjetnici Robert Kopal, Mate Granić i bivši ministar obrane Damir Krstičević, od kojeg Plenković očekuje pomoć i u Dalmaciji, gdje će biti potrebno više nego ikada mobilizirati HDZ-ovo biračko tijelo koje je sve nezadovoljnije i koje se okreće alternativnim opcijama, pa i snažnim pojedincima koji bi Plenkoviću “štipkanjem” mandata mogli ugroziti planove.
Oni koji su skeptični prema Plenkovićevu napuštanju hrvatske političke scene tvrde da će HDZ s parlamentarnih izbora izaći kao relativni pobjednik, nakon čega će formirati novu vladu s kojom će ući u ozbiljne reforme i konačnu provedbu Nacionalnog plana oporavka pa mu je u cilju da s hrvatske političke scene izađe kao reformator koji će se uhvatiti ukoštac s državnom upravom i javnim službama, obrazovanjem, socijalnim i zdravstvenim sustavom. To su, kako tvrde u dijelu HDZ-a, Plenkovićevi dugoročni ciljevi, a on je karakterno sklon tomu da radi na ispunjavanju svojih ciljeva pa je tako primjerice u ovom mandatu kao svoje ciljeve zacrtao ulazak Hrvatske u eurozonu i Schengen, što je već realizirao i iznio na vlastitim leđima.
Na taj način u idućem mandatu kani provesti reforme koje su nužne za funkcioniranje zemlje, kaže naš sugovornik te napominje da u ovom mandatu Plenkoviću to nije bilo ni lako ni moguće provesti zato što se pod pritiskom stranke okružio pogrešnim ljudima i promašenim ministrima pa mu je baš zbog toga u interesu da na idućim unutarstranačkim izborima i sam HDZ skroji po svojoj mjeri, ali i da ga konačno pomladi kao što je to najavljivao još na početku svojeg prvog mandata.
Unutarstranački izbori
Kada je o unutarstranačkim izborima i pomlađivanju HDZ-a riječ, tu bi Plenković doista mogao imati pune ruke posla, ako se u njega odluči upustiti, može očekivati nove pobune i mnogo glasnije sukobe od onih koje je nedavno imao s dalmatinskim šefom Antom Sanaderom koji se grčevito drži za svoju fotelju. Takvih poput Sanadera HDZ ima u gotovo svakom selu, općini, gradu i županiji, a ako paralelno sa strankom bude sređivao lokalnu samoupravu, jasno je da će u idućem mandatu imati pune ruke posla. Situacija mu, kada su izbori u pitanju, zasad ide u prilog, oporbene opcije ne uspijevaju se probiti, njegov HDZ doista je najstabilnija opcija u državi i sve upućuje na to da će oni biti relativni pobjednici parlamentarnih izbora.
Nakon toga Plenkovića očekuju prilično važni pregovori s koalicijskim partnerima, a onda bi trebao biti jasniji i smjer njegova daljnjeg političkog djelovanja. Sve su karte još otvorene, moguće je da neće odoljeti europskim funkcijama koje su vrlo dobro plaćene i mnogo manje stresne, a moguće je i da ostane u hrvatskoj politici iz koje bi u tom slučaju izašao kao najdugovječniji državnik koji je Hrvatskom upravljao dulje i od prvog predsjednika, pokojnog Franje Tuđmana.
Izvor:dnevno.hr/Foto:fah
