Novi ukrajinski zapovjednik Sirski odlučio je zaigrati rizičnu igru: šalje elitnu brigadu u Avdiivku

Ukrajina više nego znakovito pojačava obranu Avdiivke Trećom jurišnom, jednom od najboljih brigada u ukrajinskoj vojsci. Riječ je i o jedinoj ukrajinskoj kopnenoj postrojbi koja je trenutno odmorna, jer je bila u pričuvi u istočnoj Ukrajini sve do prošlog tjedna. Analitičari ovaj potez tumače kao posljedicu nedavnog imenovanja Oleksandra Sirskog glavnim zapovjednikom svih ukrajinskih snaga, ali i demonstracijom političke volje predsjednika Volodimira Zelenskog da ne dopusti ruski trijumf u Avdiivki pod bilo koju cijenu.

Brigadni general Oleksandr Tarnavski, zapovjednik skupine snaga Tavrija u Avdiivki, najavio je ovo presudno pojačanje na aplikaciji Telegram još u subotu. "Ojačavamo liniju blokiranja, postavljamo dodatne vatrene položaje i koristimo nove učinkovite snage. Logistička dostava se nastavlja" - napisao je Tarnavski.

Da će Ukrajinci pojačati Avdiivku nije bila nimalo očita stvar.

Odabirući ostanak i borbu u ruševinama nekadašnjeg grada od 30-ak tisuća stanovnika ukrajinske snage prihvaćaju ogroman rizik. Nakon četiri mjeseca teških borbi ruske trupe iz 2. i 41. kombinirane armije nedavno su se probile u ovo ključno ukrajinsko uporište desetke kilometara sjeverozapadno od okupiranog Donjecka. Prišle su na samo nekoliko stotina metara od glavne ceste kojim se ukrajinska 110. mehanizirana brigada opskrbljuje već godinama. U tom trenutku general Tarnavski je imao samo dvije mogućnosti: povući preživjele borce 110. brigade iz izloženog istočnog dijela grada i konsolidirati ukrajinsku obranu u središtu Avdiivke. Ili ubaciti svježa pojačanja 110. brigadi i pokušati potisnuti ruske snage dalje od glavnih linija opskrbe garnizona.

‘Sve će nas pobiti‘ 

Prošloga je tjedna ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski s čela glavnog stožera smijenio svog popularnog vrhovnog generala, karizmatičnog Valerija Zalužnjeg, i na njegovo mjesto doveo nepopularnog bivšeg šefa kopnenih snaga, generala Oleksandra Sirskog. Zalužnji ima reputaciju čovjeka koji prihvaća nužnost mobilne obrane kako bi se ukrajinski gubici sveli na minimum. Nasuprot njemu, Sirskog bije glas prihvaćanja nužnosti velikih ljudskih gubitaka u tvrdoglavim, statičnim borbama. Sirski je ruska vojna škola, čak je i po nacionalnosti Rus. Putinovi Rusi ga, doduše, smatraju veleizdajnikom i domogli bi ga se radije nego drugih, no pitanje koliko su glasine o njegovim vojničkim preferencijama opravdane.

Analitičari smatraju kako je lako moguće da se Zelenski razišao s Zalužnjim i oko pitanja opravdanosti daljnje obrane Avdiivke. Promovirajući Sirskog, signalizirao je svoju čvrstu namjeru da se bori za Avdiivku. Pa i po skupoj cijeni.

Ukrajinski vojnici već su pomalo u strahu od navodnog baštinika okrutne ruske ratne doktrine Sirskog: sve će nas pobiti, navodno šapuću u povjerenju stranim dopisnicima iz Ukrajine.

U svakom slučaju, čini se da su svježe ukrajinske snage sigurno stigle u beživotne ruševine nekad uspješnog industrijskog grada. Njihov najočitiji zadatak je smanjiti pritisak na glavnu asfaltnu cestu istok-zapad kroz središte Avdiivke, već slavnu Ulicu Gruševskog. Ona je glavni pravac pokušaja napredovanja ruskih snaga, nešto poput svojedobno Trpinjske ceste u Vukovaru.

Postoje i sporedne ceste koje vode u Avdiivku, ali ulica koja nosi ime po povjesničaru, prosvjetnom radniku, političaru i prvom predsjedniku neovisne Ukrajine iz 1917. Mihajlu Gruševskom je kritično važna. “Namjera ruskih agresora je jasna: žele uspostaviti kontrolu nad logističkim linijama za osiguranje naših jedinica na sjevernom krilu”, napisao je general Tarnavski na Telegramu, dodajući da Ukrajina sprema adekvatan odgovor na akcije neprijatelja.

Taj "adekvatan odgovor" čini se da uključuje ​​razmještanje 3. jurišne brigade ukrajinske vojske u centar Avdiivke, jedne od najsposobnijih koje zemlja ima. Jedinica je od prosinca bila u rezervi u Kramatorsku. Brigada od 2000 ljudi vodila je jednu od posljednjih pobjedničkih bitaka u ukrajinskoj ofenzivi 2023. godine i oslobodila je grad Andriivku. Ta pobjeda je godinu dana staroj brigadi donijela priliku za odmor, obuku i regrutiranje novih vojnika te ponovno opremanje američkim borbenim vozilima Bradley.

Kad je 40.000 ruskih vojnika napalo Avdiivku početkom listopada, ukrajinska grupa Tavrija učinila je zapravo sve kako treba. Ukopala se u Avdiivku dok je pojačavala sjeverno i južno krilo grada elementima 47. i 53. brigade. Cilj im je bio pretvoriti nizine oko grada u streljanu. Ukrajinski branitelji nisu mogli znati što će im iza leđa skuhati destruktivna grupa Trumpovih proruskih republikanaca u američkom Kongresu. Baš u vrijeme kad su Rusi masovnije nagrnuli na Avdiivku uskratili su američku vojnu pomoć Ukrajini a njima granate za haubice za obranu po bokovima Avdiivke. Ukrajinsko topništvo brzo je prešlo s vatrene moći jednake ruskom topništvu na prisilnu štednju i dnevnu raspoloživost jedne petine granata u odnosu na Ruse. A istodobno je i protuzračnoj obrani Avdiivke počelo nestajati streljiva. Pa su Rusi osjetili priliku.             

Ruske bombe padale su uskoro na najbolje utvrde 110. brigade, otvarajući rupe u vatrenim sektorima. Kad je oblačno vrijeme prošlog tjedna prizemljilo ukrajinske bespilotne letjelice, rusko je pješaštvo naprosto ušetalo u sjevernu Avdiivku, praktički nadomak Ulice Gruševskog.

 

 Vojska posvećena mobilnoj obrani obično trguje prostorom kad više ne nanosi maksimalne gubitke napadaču. Ako su pod Zalužnjim smatrali Avdiivku zamkom iscrpljivanja za Ruse, Ukrajincima je logika nalagala da je moraju napustiti dok još ubijaju više Rusa nego što oni ubijaju Ukrajinaca. Tijekom četiri mjeseca ukrajinski garnizon u Avdiivci je možda ubio i 10 Rusa za svakog svog izgubljenog vojnika. No, sad je okruženje ruskih terenskih armija zaprijetilo brisanjem te iscrpljujuće prednosti. Slična je situacija do svibnja lani, uostalom, bila i u Bahmutu. Ruskom Wagneru i ostalim trupama nanosili su teške gubitke, a kad su ruske snage uspjele zauzeti ukrajinske bokove i prekinuti opskrbne rute, stope žrtava na obje strane su se naglo izjednačile.

Da stvar bude ljepša, cijelom ukrajinskom obranom Bahmuta rukovodio je - general Oleksandar Sirski.

Nije teško nagađati što će se dalje događati u Avdiivki. Za očekivati je protunapad na ruske položaje oko ulice Gruševski.

No, Ukrajinci neće iznenada pronaći tajne zalihe rezervnog streljiva negdje po putu. Uoči produbljivanja američkog političkog izolacionizma i tamošnjeg autoritarizma, prije bi do Ukrajine mogle doći europske granate, ali do tad bi još mogli proteći dugi mjeseci. Nestane li Ukrajincima u Avdiivki do tad posve municije, bit će svejedno je li tamo jedna ukrajinska brigada ili tri, te jesu li elitne ili pričuvne. Sve bi u najgorem slučaju moglo rezultirati velikim krvoprolićem za ukrajinske trupe: i Sirski i Zelenski zaigrali su u Avdiivki opasnu igru, ali kakva im je uopće alternativa?