Odlaze najbolji, a bol ostaje…

TUGA KOJA PARA SRCE: U 26. godini zauvijek nas je napustio David Perić – mladić koji je živio svoj san da postane policajac

Postoje vijesti koje ne ostavljaju prostor za ravnodušnost. Vijesti koje zastanu u grlu, koje se teško izgovaraju i još teže prihvaćaju. Jedna od njih stigla je danas – prerano, bolno i nepravedno.

U svojoj tek 26. godini života, dana 18. ožujka 2026., zauvijek nas je napustio David Perić iz Čapljine, polaznik Odjela 26 Programa srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje policajac/policajka (P21).

Mladi život, pun planova, snova i želje za služenjem drugima, ugašen je prerano.

David se nalazio na obuci u Kuparima, ondje gdje je svakodnevno učio kako postati ono što je oduvijek želio – policajac. Dana 12. ožujka iznenada mu je pozlilo. Uslijedila je borba, nada, neizvjesnost… liječnici su činili sve što su mogli. No, unatoč svim naporima, bitka za njegov život završila je danas u Općoj bolnici Dubrovnik.

Iza Davida ostaje praznina koju je nemoguće opisati riječima.

Oni koji su ga poznavali ne govore samo o kolegi – govore o čovjeku. O mladiću vedrog duha, uvijek spremnom pomoći, nasmijati, ohrabriti. Govore o osobi koja nije birala put lakšeg otpora, već put služenja – put policajca.

Njegovi kolege, polaznici, nastavnici i voditelji s Policijske akademije pamte ga kao izuzetnog mladića. Isticao se ne samo znanjem i trudom, već i ljudskošću. Bio je onaj koji prvi pruža ruku, koji ostaje duže kako bi pomogao drugima, koji vjeruje u ono što radi.

David nije samo učio kako postati policajac – on je to već bio u srcu.

Njegov prerani odlazak ostavlja neizbrisiv trag. U učionicama koje će sada biti tiše. U hodnicima gdje će nedostajati njegov osmijeh. U srcima kolega koji su s njim dijelili iste snove.

Postoje ljudi koji ne provedu mnogo vremena na ovom svijetu, ali iza sebe ostave dubok trag. David je bio jedan od njih.

Nije stigao ostvariti sve što je želio. Nije stigao obući odoru koju je toliko volio. Nije stigao stati na stranu zakona i štititi druge onako kako je sanjao.

Ali ono što je ostavio iza sebe – dobrotu, poštenje, predanost i ljubav prema pozivu – to nitko ne može izbrisati.

U trenucima kada riječi postaju preslabe, ostaje samo tišina… i molitva.

Počivao u miru Božjem, Davide.
Neka ti je laka hrvatska gruda.