Opasan raskol potresa Europu: Dvije najmoćnije sile teško surađuju

Europski vojnoindustrijski kompleks se zbog višegodišnjeg zanemarivanja i prisilne štednje nametnute od Njemačke u novim uvjetima velikog rata u Europi i potrebe produkcije velikih količina naoružanja i streljiva napreže do točke pucanja po svim segmentima. Novi projekti su u kašnjenju ili u zastoju zbog posljedica rastuće inflacije, što posljedično izaziva sukobe, pa i raskole na pojedinim područjima u zajedničkim projektima.

Pokazatelj stanja je činjenica da europska vojna industrija ne uspijeva proizvesti dovoljno streljiva za potrebe Ukrajine, ali ni za vlastite ratne pričuve koje se zbog rata u Europi moraju održavati na višoj razini nego ranije. Europska unija je Ukrajini obećala proizvesti i isporučiti milijun komada topničkoga streljiva do proljeća 2024. godine, a dosad je nekako uspjela proizvesti jedva 300 tisuća komada.

Uza sve, kao posljedica ostvarene američke i britanske prevlasti u europskim pitanjima, uspostavljene preko vodeće uloge u podršci ukrajinskoj obrani od ruske agresije, europskom vojnom kompleksu se stavljaju na ponudu gotovi američki i britanski proizvodi posljednje generacije, kao što su borbeni avioni F-35 koje je uz ostale europske države odlučila kupiti i Njemačka za specifične potrebe upotrebe američkog nuklearnog oružja od njemačkog zrakoplovstva u slučaju rata.

Raste bojazan

Uz to, europskim državama nudi se priključenje projektima razvoja novih oružanih sustava pod američkim i britanskim vodstvom, kao što je projekt borbenog aviona šeste generacije “Tempest” u sklopu britanskog projekta Global Combat Air Program (GCAP), umjesto neizvjesnog razvoja njemačko-francuskog borbenog aviona u sklopu projekta Future Combat Air System (FCAS) u koji je uključena i Španjolska.

Prema raspoloživim izvorima, u njemačkom vodstvu raste bojazan da bi francusko-njemački projekt FCAS vremenski zaostao za konkurentskim programima razvoja borbenih aviona šeste generacije kao što je britanski GCAP ili američki Next-Generation Air Dominance (NGAD) i da bi, unatoč uloženim ogromnim financijskim sredstvima, mogao dovesti do zakašnjelog i preskupog aviona koji ne bi mogao konkurirati britanskim ili američkim.

Moćna karta

Prema nekim procjenama, francusko-njemački borbeni avion projekta FCAS, čija se cijena razvoja procjenjuje, zasad, na 100 milijardi eura, u operativnu upotrebu mogao bi ući najranije 2040. godine. S druge strane, Britanci tvrde da bi njihov “Tempest” mogao svjetlo dana ugledati već 2035. godine. Programu GCAP, koji predvodi Velika Britanija, već su se pridružili Italija i Japan.
Njemački kancelar Scholz računa da u rukama ima moćnu kartu koju može koristiti u pregovorima s Britancima. Riječ je o poslu prodaje 48 zrakoplova Eurofighter Typhoon Saudijskoj Arabiji.

Naime, u srpnju 2023. godine posao sa Saudijskom Arabijom koji je ugovorila Velika Britanija blokirala je Njemačka koja uz ostale europske države sudjeluje u proizvodnji tog aviona zbog saudijskog sudjelovanja u jemenskom građanskom ratu i ubojstva saudijskog novinara Jamala Khashoggija 2018. godine u saudijskom konzulatu u Istanbulu. Kao odgovor na taj njemački potez Saudijska Arabija zatražila je alternativnu ponudu od Francuske kojom bi kupila 54 borbena aviona Rafale od Dassault Aviationa.

Zabrinutost u Velikoj Britaniji

Njemačka zabrana i saudijski potez traženja ponude od Francuza izazvali su zabrinutost u Velikoj Britaniji jer predstavlja potencijalni gubitak šest tisuća radnih mjesta u britanskom obrambenom sektoru i obustavu proizvodnje borbenih aviona za cijelo desetljeće. Nasuprot tomu, ako bi se Njemačka priključila britanskom projektu razvoja borbenog aviona šeste generacije, to bi podrazumijevalo i povlačenje njemačke blokade isporuke aviona Saudijskoj Arabiji.

Njemačka strana odobrenje izvoza Eurofightera Saudijskoj Arabiji može koristiti kao ulog u pregovorima o pristupanju britanskom programu GCAP. Razmirice unutar europskog vojnoindustrijskog kompleksa koji predvode Francuska i Njemačka ne ograničavaju se samo na pitanje razvoja novog borbenog aviona u sklopu projekta FCAS, problem je i razvoj europske jedinstvene protuzračne obrane i nove generacije glavnih borbenih tenkova.

Milijarde u igri

U vezi s njemačkom inicijativom za razvoj europske protuzračne obrane “Sky Shield”, pokrenute u listopadu 2022. godine, do sukoba dolazi zbog njemačke sklonosti za kupnjom već postojećih raketnih protuzračnih sustava iz SAD-a, uključujući i sustav “Patriot”, čije bi se rakete i pojedine komponente proizvodile u Njemačkoj, kao i raketnih protuzračnih sustava iz Izraela.

Njemačka inzistira na njemačkom sustavu IRIS-T, izraelskom Arrow-3 i američkom Patriotu, izbjegavajući francusko-talijanski sustav ASTER 30-SAMP/T.  Francuska je nasuprot tomu sklona razvoju vlastitih raketnih protuzračnih sustava jer se time osigurava autonomija obrambenih sposobnosti Europske unije. No činjenica je da je njemačka inicijativa za integraciju već razvijenih oružanih sustava iz SAD-a i Izraela, s europskim komponentama protuzračne obrane, jeftinije i realnije rješenje.

Riječ je o milijardama eura u igri pa nije čudno što je i francuski predsjednik Macron kritizirao njemačko inzistiranje na američkim i izraelskim raketnim sustavima, naglašavajući: “Protuzračna obrana našeg kontinenta strateško je, jedinstveno, pitanje koje se ne može svesti na promicanje nacionalne ili pak tuđe industrije na štetu europskog suvereniteta.” Francuska također kritizira Njemačku zbog odluke iz prosinca 2021. godine kojom je otkazan francusko-njemački projekt MAWS razvoja europskih pomorskih ophodnih aviona velikog akcijskog radijusa pokrenut 2018. godine.

Dugogodišnji problem

Njemačka je napustila projekt i odlučila kupiti pet američkih pomorskih ophodnih zrakoplova Boeing P-8 Poseidon razvijenih iz civilnog Boeinga 737. Još se na životu nekako održava koncept MGCS razvoja zajedničkog europskog glavnog tenka jer je očito da u suvremenim ratovima velikih vojski ni njemački Leopard 2, a ni francuski Leclerc ne mogu više držati korak s tehnološkim razvojem. No proširile su se informacije da se Njemačka misli povući i iz tog projekta zbog istih razloga kao i u slučaju razvoja borbenog aviona šeste generacije.

Europska vojna industrija je rascjepkana, usporedno razvija i proizvodi analogne proizvode, čime, s jedne strane, održavaju nacionalne vojnoindustrijske komplekse i postojeća radna mjesta, ali s druge strane, svatko za sebe i svi zajedno rasipaju novac uz nisku sposobnost prilagodbe promijenjenim okolnostima.

Riječ je o dugogodišnjem problemu europske vojne industrije kojemu su se nakon ruske agresije na Ukrajinu pridružili novi izazovi koji su ukazali na to kako nema ni sposobnost brzog pokretanja novih proizvodnih kapaciteta, što se najbolje vidi na jednom od najjednostavnijih proizvoda, na običnim, nevođenim i “glupim” topničkim granatama koje ne može proizvesti u količini i u vremenu koje je obećala Ukrajini.