Operacija koja je odredila tijek rata, a za nju nitko ne zna – operacija Poskok
Zbivanja u kojima se Hrvatska našla 1992. godine, nakon potpisivanja Sarajevskog primirja, bila su jasan znak da bez jakih uporišta s kojima bi se kretalo u oslobodilačke operacije iste ne bi bilo moguće uspješno provesti.
Stjecanje početnih snaga za udar na okupirane dijelove Republike Hrvatske bio je jedan od najvažnijih zadataka, a na Velebitu , koji je dijelio neprijateljsku vojsku od dalmatinskih gradova i mora, bile su raspoređene nedostatne i nedovoljno opremljene hrvatske snage sastavljene od domicilnih postrojbi i Planinske satnije Velebit.
U stratešku važnost te planine uvjerili su se posjetitelji Velebita načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske, general Janko Bobetko i zapovjednik Specijalnih jedinica MUP-a Mladen Markač .
U takvim okolnostima pomoćnik ministra unutarnjih poslova Joško Morić odobrio je odluku načelnika Odjela specijalne policije Mladena Markača da snage specijalne policije MUP-a preuzmu u ljeto 1992. godine cijelo područje od Gospića do Rizvanuše te do planinskog vrha Visočica . One su, opremljene za teške zimske uvjete, zauzele položaje na cijeloj spomenutoj liniji gdje su formirane baze specijalnih jedinica sa zadaćom sprječavanja upada terorističkih grupa preko Velebita prema Dalmaciji i zadaćom praćenja situacije na linijama razgraničenja zbog velike blizine grada Gospića od prvih borbenih linija.
Radilo se o operaciji „Poskok-1“ koja je započela na današnji dan, 18. kolovoza 1992. godine kada na Velebit stižu prvi specijalci. Njihova zadaća bila je borba protiv neprijateljskih diverzantsko-terorističkih grupa, ali pronalazak, označavanje i uništavanje minskih polja i drugih minskoeksplozivnih sredstava. Operacijom „Poskok-1“ trebala se održavati komunikacija od Karloage u smjeru Rovanjske te u smjeru Gospića. Da zadatak neće biti nimalo lako svjedoči i pogibija Marina Jakominića , zapovjednika riječke specijalne jedinice policije koji je stradao u prvim danima akcije krajem kolovoza.
Nakon dolaska specijalne policije na Velebit donesena je, pokazala se kriva, odluka o demobilizaciji Planinske satnije Velebit. Ipak, operacija “Poskok-1” pokazala se sudbonosnom za pokretanje operacija “Maslenica” i “Medački džep” tijekom 1993. godine, kao i “Oluje” u kojoj su se specijalci s Velebita spustili u Liku.
“ Položaji su se počeli popunjavati s pripadnicima specijalne policije, kasnije i profesionalnoj vojsci. Iz organizacijske perspektive gledano, njihov dolazak bio je već sasvim nešto drugo u odnosu na naša logistička iskustva . Oni su gore izradili utvrđene položaje, barake, stacionar, što se s helikopterima dizalo gore. To se pokazalo jako dobrim i za poslijeratno razdoblje, jer i danas je na Velebitu funkcionalno nekoliko skloništa. Mi smo ih obnovili i zaštitili pa i danas služe planinarima kad borave na planini da se mogu skloniti i prespavati ”, ispričao je Ivan Host , zamjenik zapovjednika Planinske satnije Velebit.
Izvori
Literatura
Bobetko, Janko. Sve moje bitke . Zagreb: Vlastita naklada, 1996.
Marinić, Borna. Specijalna jedinica policije “OSA” u Domovinskom ratu . Sisak: Udruga SJP OSA, 2018.
Šulj, Tomislav. Planinska satnija Velebit . Zagreb: Despot infinitus, 2018.
