Operacija Una 1995. – Jedini poraz Hrvatske vojske u pobjedničkoj godini

U jeku velikih pobjeda nakon operacija Bljesak i Oluja, Hrvatska vojska pokrenula je u rujnu 1995. godine novu ofenzivu koja će ostati zapamćena kao njezin jedini neuspjeh u toj godini. Operacija Una, vođena od 18. do 19. rujna na području zapadne Bosne i Hercegovine, trebala je donijeti stratešku prednost, no pretvorila se u tragičan podsjetnik na cijenu ishitrenih odluka i nedostatne pripreme.

Strateški ciljevi i američki poticaj

Nakon uspjeha operacije Maestral, kojom su HV i Armija BiH oslobodile velike dijelove zapadne Bosne, stvoreni su uvjeti za daljnje napredovanje. Cilj Operacije Une bio je forsiranje rijeka Une i Save, uspostava mostobrana kod Bosanskog Novog, Dubice i Kostajnice, te otvaranje puta prema Prijedoru i Banjoj Luci. Time bi snage bosanskih Srba bile dovedene u vrlo nepovoljan položaj.

Prema dostupnim informacijama, operacija je pokrenuta na poticaj američkog diplomata Richarda Holbrookea, koji je predsjedniku Franji Tuđmanu sugerirao zauzimanje ključnih gradova kako bi se srpska strana prisilila na ustupke u mirovnim pregovorima. Iako je Tuđman navodno ograničio ciljeve na zauzimanje Unske pruge, vojni zadatak bio je daleko složeniji – osigurati kontrolu nad rijekom Unom i spriječiti topničke napade na hrvatsko Pounje.

Zašto je operacija propala?

Operacija Una doživjela je neuspjeh zbog niza ozbiljnih pogrešaka u planiranju i provedbi. Pokrenuta je naglo, praktički bez pripreme, s minimalnim vremenom za mobilizaciju i razradu detalja.

• Obavještajne pogreške – procjene o slabosti i demoraliziranosti Vojske Republike Srpske pokazale su se netočnima; umjesto rasute vojske, HV je naišao na čvrst otpor.

• Nedostatak pripreme – napad je najavljen tek dan ranije, a velik broj vojnika iz gardijskih brigada bio je na odmoru ili rehabilitaciji.

• Težak prijelaz rijeka – rijeka Una bila je nabujala, brza i izuzetno opasna. Nedostajalo je pontonskih mostova i dovoljno čamaca za prelazak, a odabrane točke napada bile su izravno izložene neprijateljskoj vatri.

Prvi pokušaji prelaska kod Košutarice i Jasenovca završili su neuspjehom i teškim gubicima.

Zapovjedna odgovornost

Već nakon jednog dana borbi postalo je jasno da bi nastavak akcije samo povećao broj žrtava. General Vinko Vrbanac, poslan da procijeni situaciju, preporučio je obustavu napada. U kratkom vremenu poginulo je 27 hrvatskih vojnika, a ukupno ih je stradalo 49.

Neuspjeh je otvorio pitanje zapovjedne odgovornosti. Vrbanac je prozvan za pokretanje ofenzive bez jasne suglasnosti načelnika Glavnog stožera, generala Zvonimira Červenka, što je označilo kraj njegove vojne karijere. Červenko je javno optužio Vrbanca.

Kontroverze i nasljeđe

Operacija Una dugo je bila marginalizirana u javnosti, zasjenjena velikim pobjedama 1995. godine. Kontroverze su dodatno rasplamsane 2006., kada je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku otvorilo istragu o navodnim ratnim zločinima i smrti 40 srpskih civila tijekom operacije.

Iako je trajala svega dva dana, Operacija Una ostala je zapisana kao jedini poraz Hrvatske vojske u pobjedničkoj 1995. godini,čije posljedice i danas otvaraju brojna pitanja. .