OVO SU HEROJI S PLITVICA! ‘Propucana mi je puška koja mi je bila na prsima’
Plitvice su krajem ožujka 1991. ugostile brojne posjetitelje i turiste koji su u očekivanju Uskrsa uživali u promatranju hrvatskih bisera, plitvičkih jezera i slapova. Upravo ove ljepote, srpski teroristi ni po koju cijenu nisu se željeli odreći. Pred očima turista održali su miting, naoružavali se i jasno davali do znanja da će ovo područje pridružiti SAO Krajini – pa ako treba i ratom.
AUTOR: Snježana Vučković/Dnevno.hr
Sa tri autobusa, na uspostavu reda krenulo je oko 200 pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje, Jedinica za posebne zadatke Kumrovec i ATJ Lučko. Prvi autobus, vozio je naš sugovornik, umirovljeni general Ljubo Ćesić – Rojs:
Krvavi Uskrs
“Nevolja je počela kada se u srpskom selu Veljun pokvario jedan od autobusa, pa smo specijalce premjestili i tako se vozili sve do Koranskog mosta kada smo pogasili svijetla kako nas pobunjenici ne bi primjetili”, prisjetio se Rojs “vatrenog krštenja”.
A onda je, kaže, započela pucnjava:
“Uspio sam se pribrati i otvoriti vrata jer smo u autobusu bili idealna meta. Specijalci su zauzeli položaje, a uslijed strašne pucnjave meni je pogođena puška koju sam imao obješenu oko prsa.
Osim što mu je puška spasila život, u autobus kojim je upravljao Rojs uletjela je mina koja se, srećom, nije aktivirala. Šokirani iznenadnim napadom, pucnjevima i razbijenim staklima, hrvatski su se specijalci pribrali i počeli uzvraćati paljbu, a kada se situacija malo stišala, započeli su češljanjem terena po, zbog snijega, neprohodnim šumama.
Smrt Josipa Jovića
Jedan od onih koji su čistili teren bio je i mladi policajac Josip Jović, no pucnjevi iz pošte za njega su bili kobni. Teško ranjen, Jović je čučnuo pokraj stabla i dva puta zazvao oca. Nažalost, preminuo je od ranjavanja i tako se crnim slovima upisao kao prva žrtva Domovinskog rata:
“Zvali smo u pomoć JNA kako bi Jovića prebacili u Zagreb, no odbili su našu molbu”, kaže Rojs.
Sukob na Plitvicama završio je uspješno, hrvatska je strana uspjela očuvati svoj teritorij, no zauvijek će ostati u sjeni smrti Josipa Jovića, 22-godišnjaka čiji je krvavi trag u snijegu značio da povratka nema i da je Hrvatska u ratu.
