Ovo su presude oko ‘Za dom spremni’ za koje trebate znati

OD ČAVOGLAVA DO CRVENKAPE

Dok mnogi traže sankcioniranje Marka Perkovića Thompsona zgražajući se što je svoju legendarnu pjesmu ‘Bojna Čavoglave’ na koncertu na Hipodromu izveo ispred pola milijuna ljudi i to u njezinoj originalnoj verziji s usklikom ‘Za dom’ na početku, podsjećamo na odluku Visokog prekršajnog suda iz 2020. godine, koju je 2021. potvrdila tadašnja glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek. U svibnju ove godine Visoki prekršajni sud odbacio je prijedlog policije o sankcioniraju pokliča ‘Za dom spremni’ na komemoraciji za ubijenog HOS-ovca Žarka Manjkasa Crvenkape.

Nakon niza neujednačenih presuda nižih prekršajnih sudova u kojima bi ‘Za dom spremni’ u nekim slučajevima sankcionirali, u nekima ne, 3. ožujka 2020. godine pod oznakom predmeta Jž-919/2019, Visoki prekršajni sud donosi odluku kojom je preinačena ranija osuđujuća presuda Marku Perkoviću Thompsonu zbog izvođenja pjesme ‘Bojna Čavoglave’.

Presuda Visokog prekršajnog suda iz 2020. oko Čavoglava

Prekršajni sud u Splitu prethodno je Thompsona proglasio odgovornim jer pjesma započinje pozdravom ”Za dom spremni”, smatrajući da se time promiču ustaške ideje i vrijeđa dostojanstvo građana.

Međutim, Visoki prekršajni sud je u toj odluci zauzeo drukčije stajalište. Sud je istaknuo da je uzvik bio dio pjesme nastale u kontekstu Domovinskog rata, u vrijeme obrane Hrvatske, i da sama izvedba nije dokazana kao čin mržnje ili poticanja na nasilje.

U obrazloženju presude navodi se:

”Nije utvrđeno da je okrivljenik korištenjem spornog uzvika imao za cilj veličanje ustaškog režima, nego se radi o dijelu pjesme koja je postala poznata tijekom Domovinskog rata i koju je javnost prepoznala u kontekstu obrane suvereniteta Republike Hrvatske.”

Antifašistička liga Hrvatske, udruga koja je i uoči koncerta na Hipodromu postavila plakate o antifašizmu, tj. antifašizmu kako ga ta udruga percipira, tada je podnijela zahtjev za zaštitu zakonitosti pred Državnim odvjetništvom, ocjenjujući presudu Visokog prekršajnog suda ”skandaloznom i neutemeljenom”.

Odluka DORH-a iz 2021. 

U veljači 2021. godine tadašnja glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek utvrdila je da nema zakonske osnove za podizanje zahtjeva za ”zaštitu zakonitosti protiv presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske”.

”Naime, prvostupanjskom presudom okrivljeni M. P. oslobođen je optužbe temeljem odredbe čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona. Sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključio kako nije dokazano da bi remetio javni red i mir te time počinio prekršaje iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji su mu stavljeni na teret.

Zlata Hrvoj Šipek, foto: Fah

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu podnesenu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju sud ističe kako je njegova zadaća bila utvrditi je li prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na okrivljenikovo ponašanje odlučno za zaključak je li on svojim postupanjem remetio javni red i mir. Ističe i kako iz izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku nije dokazano da bi okrivljenik ostvario konstitutivna obilježja prekršaja remećenja javnog reda i mira iz čl. 5. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Dakle, pravomoćnom presudom okrivljeni M. P. oslobođen je optužbe temeljem čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona – da nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se optužuje, a ne temeljem čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona – da djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj, odnosno radi se o oslobađajućoj odluci koja ne problematizira pravno pitanje, već pitanje činjenične naravi. Budući da pravilnost i potpunost utvrđivanja činjeničnog stanja nije zakonska osnova za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podizanje tog izvanrednog pravnog lijeka”.

U presudi od 23. svibnja 2025. tako stoji:

…”imajući u vidu sve okolnosti konkretnog događaja, i to mjesto, vrijeme i način postupanja okrivljenika, odnosno da se izvikivanje navedenog pozdrava dogodilo ispred spomenika Žarka Manjkasa Crvenkape u Parku Žarka Manjkasa Crvenkape u Zagrebu, u povodu održavanja 30. obljetnice osnutka vojne postrojbe HOS-a, na čijoj oznaci stoji natpis „Za dom spremni“, koji su pripadnici te vojske i koristili, a čiji pripadnik je nedvojbeno bio Žarko Manjkas Crvenkapa koji je poginuo 1991. g. boreći se za Hrvatsku tijekom Domovinskog rata, ovo sudsko vijeće smatra da se u konkretnom slučaju radi o određenom odavanju poštovanja branitelju koji je poginuo za Republiku Hrvatsku dok se borio pod znakovljem HOS-a, dakle i pod tim pozdravom.

Pritom je potrebno uzeti u obzir društvenu specifičnost ovog pitanja, odnosno opće poznatu činjenicu da su postrojbe HOS-a osnovane 1991. g. kao paravojska Hrvatske stranke prava koje su integrirane u Hrvatsku vojske početkom 1992. g. (a raspuštene 1993. g.), zbog čega, za sada, upotreba ovog pozdrava u svrhu odavanja počasti braniteljima HOS-a koji su se borili i poginuli za Republiku Hrvatsku u tom razdoblju zahtjeva drugačiji, tolerantniji pristup.

Ovakvo stajalište je osobito posljedica nedostatka konkretne zakonske norme kojom bi bilo jasno propisano između ostalog, koja obilježja totalitarnih režima i pod kojim uvjetima bi predstavljala remećenje javnog reda takvim izričajem”.