PAKRAC NIKAD NIJE BIO "SLAVONSKI KNIN" - UZALUD SU GA TERORISTI TAKO ŽESTOKO I NAPADALI

Pakrac je bio jedna od uporišnih točaka velikosrpske agresije i njemu je bila namijenjena uloga "slavonskog Knina". Stoga i sukobe koji su na ovom području izbili sa srpskim teroristima  treba promatrati u tom kontekstu. Oni su postupali po nalozima Beograda i planski širili požar sukoba.

 To uvijek moramo imati na umu kad govorimo o događajima iz razdoblja Domovinskog rata. Sjećanje i podsjećanje na činjenice iz prošlosti potrebnije nam je više nego ikad upravo danas, kad smo svjedoci prešućivanja istine ili pokušaja njezina izokretanja.

 Dana 1. ožujka, članovi udruga  Hrvatske policije branitelja Pakraca i Lipika i Udruge djece branitelja Pakraca i Lipika s 30 baklji pobjede koje su zapaljene točno u 20:00 sati na prostoru ispred župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu, simbolično su obilježili 30 godina od početka Domovinskog rata.

 Program je započeo svetom Misom u 10:00 sati za sve poginule i umrle hrvatske branitelje, a potom je s tornja crkve (koja je u Domovinskom ratu bila razrušena) razvijena državna zastava duga 20 metara. Uslijedio je "Mimohod pobjednika" do Spomen obilježja na Trgu bana Josipa Jelačića gdje su položeni vijenci upaljene svijeće i odana počast svim braniteljima i žrtvama Pakraca, Lipika, Slavonije i Hrvatske. Obilježavanje je trajalo dva dana (1. i 2. ožujka).

 Prije 30 godina, srpske su terorističke snage uz potporu tadašnje "JNA" nastojale ovladati ovim područjem, te od općine Pakrac stvoriti sjedište svoje terorističke paradržave "SAO Zapadna Slavonija".

 Specijalna policija MUP-a Republike Hrvatske u Pakracu je prvi put intervenirala u noći 28/29. studenoga 1990. godine, budući da je 28. (uoči "Dana Republike" koji se do tada slavio 29. studenoga u SFRJ kao državni praznik) na zgradi policijske postaje osvanula jugoslavenska zastava. Zapovjednik PP, Jovo Vezmar je poslije telefonskih pregovora s hrvatskim vlastima zapovjedio svojim policajcima da se uz jugoslavensku istakne i hrvatska zastava, a nakon što je to učinjeno, ispred zgrade policije i Općine počeli su se okupljati Srbi kojih je ubrzo bilo oko 400. Sa zgrade Općine skinuli su hrvatsku zastavu i zapalili je, a potom i pucali iz lovačkog oružja na ured zapovjednika policije i hrvatsku zastavu izvješenu ispred policijske postaje. Oko 02:00 sati (29. studenoga) u Pakrac stiže postrojba Specijalne policije MUP-a RH, no, u međuvremenu su se srpski civili razišli. Sljedećeg dana skinuta je i jugoslavenska zastava i započeli su politički pregovori.

 Do nove krize dolazi već 22. prosinca (1990.), kad Hrvatski Sabor donosi Ustav Republike Hrvatske. Preko SDS-a Srbi započinju propagandu da se Pakracu treba pripojiti 26 sela s područja Okučana i 5 mjesta kod sela Kamenska, čime bi se osigurala srpska dominacija (natpolovična većina u općini Pakrac).

 Dan nakon što je Hrvatski Sabor (21. veljače 1991.) donio Rezoluciju o prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka Republike Hrvatske, srpski su ekstremisti sazvali "Skupštinu Općine Pakrac" na kojoj je od 75 zastupnika prisutno bilo 52, (od 23 odsutna, 15 njih bili su Hrvati). Potom je glasovanjem (31 "za", 2 "protiv" i 13 "suzdržanih") donesena "odluka o pristupanju općine Pakrac 'SAO Krajini'". Ustavni sud Republike Hrvatske 28. veljače poništava ovu odluku, nakon čega Srbi nastoje silom uspostaviti vlast. Zapovjednik PP Pakrac, Jovo Vezmar, naređuje mobilizaciji pričuve - isključivo policajaca srpske nacionalnosti. Naoružani srpski civili počinju se 1. ožujka od jutra okupljati ispred Općine i PP, potom zauzimaju postaju, a hrvatske policajce razoružavaju. Specijalna policija RH stiže u Pakrac sutradan (2. ožujka) i protjeruje teroriste iz grada, a na ulice izlaze oklopna vozila "JNA". Počinje bitka za Pakrac i Lipik. Hrvatske snage oslobodile su Lipik i dio Pakraca u prosincu 1991., a konačno oslobođenje zapadna Slavonija dočekala je u 'Bljesku' (1. i 2. svibnja 1995. godine).

 Kroz cijelo vrijeme, u godinama prije i tijekom rata, srpska je propaganda širila famu o "ugroženosti" Srba na području Pakraca, kasnije i o "genocidu" koji se nad njima izvršio, samo kako bi prikrili zločine što su ih počinili četnici Veljka Džakule i drugih predvodnika terorističkih paravojnih postrojbi i skupina. Jedan od najvećih promotora otrovne antihrvatske propagande bio je episkop slavonski Lukijan Pantelić, koji, primjerice u svome pamfletu ("Antisrpsko nastupanje ustaške države") koji se pojavio ubrzo poslije sukoba hrvatske policije i srpskih terorista u Pakracu teško optužuje novu Hrvatsku i nastoji je prikazati kao sljednicu NDH koja je već započela "genocid nad srpskim narodom". I sve se to događa u vrijeme dok srpski teroristi iz dana u dan provociraju, postavljaju barikade i drže oružane straže, okružuju sela s hrvatskom većinom, blokiraju ceste, pruge i mostove ometajući promet i provodeći tihu okupaciju Hrvatske pod okriljem i uz pomoć "JNA". Tako su, primjerice, srpski teroristi s područja općine Pakrac, 18. kolovoza 1991. godine, na barikadi u selu Kukunjevac oteli dr. Ivana Šretera, liječnika i humanista, predsjednika lokalnog ogranka HDZ-a koji se zalagao za mir i suživot i vjerojatno ga (kao i mnoge druge Hrvate) odveli u logor Bučje, gdje mu se gubi svaki trag i do danas se o njegovoj sudbini ne zna ništa. Oni koji su poznavali dr. Šretera tvrde kako je u više navrata bio upozoren kako mu se priprema likvidacija, ali on je na to odgovarao da se nema čega plašiti, jer toliko je puta kao liječnik pomogao ljudima u svome kraju (pa i Srbima) da ne vjeruje kako bi mu itko htio učiniti zlo. Kako se poslije pokazalo, bio je, nažalost, u teškoj zabludi. Lukijan Pantelić i Veljko Džakula su svoju prljavu kampanju nastavili i nakon rata, a Džakula u današnjoj Republici Hrvatskoj čak izigrava "borca za ljudska prava" i pokušava dokazati kako su Srbi 90-ih godina prošlog stoljeća doista bili "ugroženi". I nitko ga ne pita što je s dr. Ivanom Šreterom i brojnim drugim Hrvatima i pripadnicima manjina koji su završili u logoru Bučje i na drugim stratištima. Poslije svih teških razaranja i masovnih zločina što su nam ih priuštili srpski teroristi, danas im se dopušta drska revizija tog razdoblja hrvatske prošlosti i nastavak kampanje protiv Hrvatske - samo u nešto drugačijim oblicima i suptilnije nego se to činilo u vrijeme prije i tijekom agresije.

 Sramotno i žalosno. I ponižavajuće za Republiku Hrvatsku i sve građane koji je doživljavaju kao svoju domovinu.

Zlatko Pinter/PDN

Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruge hrvatskih branitelja RH / Portal Dnevnih Novosti.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.