Dvije sezone treći veleslalomaš, a prošle i ukupno peti skijaš, spreman i miran dočekuje novu sezonu

Neopterećen. Vjerojatno je to riječ koja bi najbolje dočarala dojam koji je Filip Zubčić ostavljao tijekom razgovora uoči početka još jedne sezone Svjetskog kupa. Dovoljno je iskusan i dovoljno je puta prošao ono što ga u nedjelju čeka na ledenjaku Rettenbach da bi ga emocije posebno preplavile. A kad osjećaš sigurnost temeljenu na konstanti kakvu je on imao posljednje dvije sezone i činjenici da si cijeli pripremni period od kraja prošle sezone odradio bez ikakvih problema i točno onako kako je isplanirano, logičan je i mir kojim odiše.

"Moram se sjetiti koliko godina imam"

Dio je naravno i u karakteru, a pritom njegovo povremeno “baš me briga” ili “uopće se ne zamaram” nikako ne treba prevesti kao da mu nije dovoljno stalo ili da nije potpuno fokusiran na ono što radi. Baš suprotno, potpuno je unutra, potpuno posvećen i - potpuno uživa. Mnogi kad dosegnu vrh zapravo i ne znaju uživati na njemu, previše su opterećeni i u grču da se zadrže na toj poziciji. On nije takav, uostalom ne jednom nam je rekao “živim svoj san i što bih sad trebao nego uživati”.
Nije do ovoga gdje je sad došao ni brzo ni lako, ali nije se promijenio od kad je postao “faca” u svjetskim razmjerima. Isti je Filip kao prije nekoliko godina kad nije bio “faca”, ponekad toliko isti da zaboravite da više nije klinac i da ima 28 godina.

A tek ja, neka se zbilja moram zamisliti i sjetiti koliko imam godina", priznaje uz smijeh.

U kakvom stanju dočekuje Sölden izrekao je u jednoj rečenici.

"Super se osjećam i jedva čekam da sve krene, jedva čekam utrke."

Prateći kroz objave, fotografije i video zapise njegovo “radno ljeto” dojam je da je fizički još spremniji nego prije, a već je dugo poznat kao jedan od najspremnijih skijaša.

"Stvarno smo dobro kondiciju odradili i osjećam se potpuno fit, a sad kad sve krene vidjet ćemo zapravo što smo sve napravili na pripremama."

A onda se odmah ispravio.

"Sigurno je dobro, ne želim uopće razmišljati da nije dobro."

Ozljeda nije bilo, a bilo je i sreće s vremenom tijekom skijaških dana.

"Da pokucam...", a pritom on ne kucne u drvo, nego u vlastitu glavu, “tako uvijek radim, to je bolje”, smije se.

"Sve sam odradio bez problema, vrijeme je bilo samo nešto lošije tijekom skijanja u srpnju, a ostatak priprema jako dobro, baš nas je mazilo. Sve je dobro prošlo kao i uoči prošle i pretprošle sezone, znači..."

"Još je dosta do prave sezone"

Sve je točno kako treba biti, mogli smo završiti rečenicu umjesto njega. Nikakvih većih promjena nije bilo u programu treninga, niti je nešto više trenirao nego ranije, kako smo mi pomislili vezano za super G.

"Ne, potpuno isto sam ga trenirao kao svih prethodnih godina. Ništa specijalno."

Važnije pitanje je ionako - kako ide veleslalom?

"Meni se čini da ide dobro."

I to je to?

"Kaj ja znam, izgleda dobro na treningu, a vidjet ćemo na utrkama. Nije se u svakom slučaju pogoršao veleslalom od prošle godine, a ono što još mogu poboljšati na ovoj razini zapravo i nije više do mog skijanja, nego više do glave. Da se znam skijati, to sam pokazao."

Ali pokazao je prošle dvije sezone da ni s glavom nema problema.

"Jesam, ali uvijek hoćemo još bolje i više."

Ta glad u njemu je konstanta i veliki razlog zašto je dvije sezone treći veleslalomaš svijeta, ali s pogledom prema gore. Vedran Pavlek je prije neki dan rekao kako je i njega iznenadio prošle sezone, ne time što je “obranio” poziciju koju je stekao sezonu ranije, nego napretkom koji je pritom ostvario.

"To je cilj i ove sezone, neke stvari još poboljšati."

Gdje ima još prostora za napredak s obzirom na to koliko visoko ste se već popeli?

"Što se samog skijanja u veleslalomu tiče definitivno se dobro skijam, možda se samo prve vožnje daju poboljšati. Trenutačno sitnice odlučuju i znam da ako sam u ludoj formi i dobro se osjećam mogu pobjeđivati."

Znaju to sad svi u Svjetskom kupu i zapravo najveći prostor za napredak je u drugoj disciplini.

"Slalom. Veleslalom sam stvarno dogurao do razine kako sam si zamišljao da bi to jednog dana trebalo biti. Slalom nije na toj razini, ali se i on diže prema tome. Puno smo ga trenirali i još ćemo ga puno trenirati i mislim da mogu biti podjednako dobar i u slalomu i u veleslalomu."

I tako smo dogurali i do njegovog, i ne samo njegovog, “omiljenog” pitanja. Očekivanja za Sölden? Nasmijao se “sretan” što ga ni ovog puta nije izbjegao, ali nije ga preskočio.

"Da se odskijam dobro dva “laufa”. Želim, naravno, biti prvi, ali ako ću biti drugi neću biti ljutit, neću biti ni ako ću biti treći, ali ne želim biti 15."

Potpuno je jasno da neće biti presretan ako bude na razini svoja dva najbolja rezultata ovdje, a to su dva 12. mjesta. Vrijedi više i želi više, to je tako jasno.

"O da, očekujem i ja da 12. mjesto više neće biti moj najbolji rezultatu Söldenu, ali kaj bu’ bilo vidjet ćemo."

Sölden je izdvojena utrka u sezoni, veliki dio priprema za sezonu skijaše zapravo tek čeka nakon nje. Uostalom, prvi idući veleslalom je tek 11. prosinca u Val d’Isereu.

"To je utrka koja dođe za vrijeme treninga i treba je odraditi maksimalno kako znaš i umiješ jer ima još dosta do “prave sezone”."

"Bilo je dosadno bez gledatelja"

Njemu je definitivno posebno drago što se vraćaju i gledatelji, on voli buku oko staze. Pa makar bio i ograničen broj gledatelja kao što je slučaj u Söldenu.

"Volim ih čuti, kako ne bih volio, prošle godine je bilo dosadno za voziti kad nije bilo nikoga oko staze."

Voli i kad ima društvo na treningu, a njegovo idealno društvo je već dugo Istok Rodeš. No tri godine mlađi Varaždinac, zbog ozljede lakta, ostavio ga je samog u posljednje vrijeme.

"Fali mi i jedva čekam da se vrati. Uvijek je puno lakše i bolje kad imaš dobrog sparing partnera, lakše je trenirati, posebno kondiciju, a mi smo i super frendovi izvan toga."

No, ove sezone ima i službeno pojačanje u ekipi. I to pojačanje koje njemu strašno puno znači kad je uz njega. Sestra Tamara je pomoćna trenerica i nije to nikakav naziv “tek tako” iza kojeg se krije “šminkanje” uz stazu.

"Seka nam se priključila već prošle sezone upravo u Söldenu i išla je s nama cijelu sezonu, ali od ove ima i službeno funkciju, odradila je sve od početka priprema i to je super. Ona je klasični pomoćni trener, radi na terenu sve kaj treba, čak i snima u posljednje vrijeme i još je dečki samo trebaju naučiti da postavlja stazu pa da hoda okolo s bušilicom", morao se i našaliti, ali jasno se čuje koliko je ponosan na sestru kad priča o njoj.

"Svi je hvale da odlično radi. Ona kuži skijanje i dobro ju je imati u ekipi, ljudi ni ne znaju koliko ona zna o skijanju."

Tamara je, naime, bila barem jednako talentirana skijašica kao i on, a neki kažu čak i talentiranija, s odličnim rezultatima na međunarodnoj razini u najjačim kadetskim utrkama, ali je rano odlučila prestati. I to je nešto što Filipu nikako “nije sjelo”.

"Teška tema. Meni je taj njezin prestanak pao najteže od svega."

Koliko s njom komentirate skijanje, neke tehničke detalje?

"Komentiramo moje skijanje svakodnevno, kuži ona to dobro i kaže kaj misli. Zna se da je za skijanje Šumi glavni (trener Šuman, op.a.), ali ona je jedna od rijetkih ljudi koje poslušam."

Kad je u pitanju konkurencija u veleslalomu svi na vrh liste stavljaju Alexisa Pinturaulta i Marca Odermatta, jedinu dvojicu koji su prošle sezone u svjetskom kupu bili ispred Filipa, ali za Filipa je slika puno šira.

"Definitivno je puno šira konkurencija, zna se da tu još ulazi Žan Kranjec, Henrik Kristoffersen, vratit će se Kilde, vraćaju se Braathen i McGrath... Ma, mogao bi tako nabrajati još dugo, i u veleslalomu i u slalomu je teško izdvojiti dvoje-troje ljudi."

"Sigurno postoji plan, ali..."

Ovo je i olimpijska sezona, ali Filip je jedan od onih koji neće utrke u Kini izdvajati od ostalih.

"Same po sebi će doći i proći u tijeku sezone. Nema nikakve posebne pripreme za Igre, bit će to kao kad smo išli u Japan, malo duže putovanje, odradiš utrke, vratiš se doma i idući vikend imaš drugu utrku."

Nakon Söldena će dva dana na Hintertux, a onda...

"Idem doma, a za dalje nemam pojma."

Eto, to je Filip. Kako nemate pojma?

"Sigurno postoji plan, odnosno imam ga i ja, ali ne gledam unaprijed. Šumi planira sezonu, a ja gledam da sam do nedjelje popodne u Söldenu i ovog trenutka ništa dalje od toga."

Ono što zna sigurno je da neće ove sezone ići u Ameriku.

"Ne isplati se ići na dva super G-a u Beaver Creek, da je i veleslalom kao prije išao bi i skijao i super G, ali ovako nema smisla. Samo bi potrošili previše vremena koje ćemo bolje iskoristiti za treniranje u Europi u studenome."

Ozbiljna sezona za tehničare ionako kreće u prosincu u kojem su tri veleslaloma i dva slaloma pa se nadovezuje siječanj sa samo jednim veleslalomom, ali i pet slaloma, a onda su tu već i Igre u Pekingu u veljači. Izravno iz Kine, baš kao što je Filip i spomenuo, skijaši odlaze na dva slaloma u Garmisch-Partenkirchen, a na kraju sezone, u ožujku veleslalomaše čekaju čak tri utrke u ovoj disciplini. No, to je u ovom trenutku “daleka budućnost” za Filipa Zubčića. Polako, ima vremena, a do tada “živi svoj san” i...

"Ne uzrujavam se ni oko čega. Cilj je da nastavimo gdje smo stali prošle godine i probati tako gurati što duže."