‘PORED NJEGA IZGLEDA KAO MUDRI VOĐA NACIJE!’ Plenkoviću očajnički treba Milanović na Pantovčaku: Kolindino odustujanje beskrajno je usrećilo premijera

Kampanja za predsjedničke izbore već je počela premda nas službeno od predsjedničkih izbora dijeli još podosta mjeseci. Jasno je da su se mnoge političke opcije s domaće političke scene zainteresirale za te izbore te da polako počinje potraga za osobom koja bi mogla ugroziti poziciju aktualnog predsjednika Zorana Milanovića, koji slovi kao jedan od najpopularnijih političara u državi. Vješto je Milanović i odmjereno gradio svoju poziciju na Pantovčaku, s kojeg se uspio dodvoriti hrvatskoj desnici, Hrvatima u Bosni i Hercegovini, generalima i braniteljskim udrugama, zadirući na taj način u tradicionalno HDZ-ovo biračko tijelo, pri čemu je iskoristio specifičnu situaciju na ljevici znajući da oni drugog ni boljeg kandidata od njega nemaju. Milanović je zaigrao na desnom polju i osigurao sebi neformalnu titulu novog neformalnog vođe desnice.

Snažna podrška

Tog istog novog neformalnog vođu desnice SDP će, prema riječima stranačkog šefa Peđe Grbina, podržati i na idućim predsjedničkim izborima. Koga će HDZ poslati na te izbore nije poznato, odnedavno se počelo govoriti da bi stranačke boje opet mogla braniti bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uz potporu Amerikanaca. No ona sama nedavno je odbacila mogućnost povratka na nacionalnu političku scenu pa je i premijeru Plenkoviću laknulo jer on njezinom kandidaturom nije bio oduševljen, niti je bio sklon tomu da HDZ na predsjedničkim izborima kandidira ovu Mesićevu poslovnu suradnicu koja još od posljednjih izbora s vodstvom HDZ-a nije u najboljim odnosima. Štoviše, Grabar Kitarović znatno češće kontaktira s Milanovićem koji ju je vodio na proputovanje Amerikom nego s Plenkovićem koji zasad svojeg kandidata za predsjedničke izbore nema.

Nisu time zadovoljni svi u vladajućoj stranci, smatraju, naime, da će HDZ zakasniti s adekvatnim kandidatom baš kao i na posljednjim izborima za zagrebačkoga gradonačelnika na kojima ih je predstavljao Davor Filipović, koji se tada nije proslavio, ali je u međuvremenu postao ministar gospodarstva. Nije, doduše, Plenković, kada je ugurao Filipovića u borbu za Zagreb, mogao naslutiti da Milan Bandić neće živ dočekati gradonačelničke izbore. Strategija je bila da Bandiću HDZ-ovci u utrku pošalju nekoga tko nema šanse, a onda se s njegovom smrću promijenio tijek kampanje. I sada kada HDZ-ovci šute o svojem predsjedničkom kandidatu mnogi se u HDZ-u pitaju primjenjuje li Plenković na predsjedničke izbore zagrebački model i hoće li Milanoviću na megdan poslati nekoga tko nema ozbiljne šanse dovesti u pitanje njegovu opstojnost. Jedna od HDZ-ovih teorija, koja, doduše, traje još od Kolindine ere, a pripisuje se Vladimiru Šeksu, jest ta da Plenkoviću mnogo više koristi Milanović na čelu države negoli bilo tko drugi iz njegovih redova.

Skretanje pozornosti

Baš na tim sukobima s Milanovićem premijer Plenković može graditi svoju ulogu stabilnog političara, dok se ovaj sa svojim ratovima svako malo otme kontroli. Nisu, prema nekim HDZ-ovim tezama, Milanovićevi ratovi s Plenkovićem nekontrolirani, nego strogo tempirani, do te mjere da se postavlja pitanje mogu li oni biti slučajni jer izgleda da ti ratovi zapravo koriste i jednom i drugom. Prvi je put Milanović svoje ratove poveo u jeku afere JANAF, kada se doznalo da su i on i nekolicina HDZ-ovih ministara zalazili u klub u zagrebačkoj Slovenskoj ulici. Umjesto da se u to doba govorilo o aferi JANAF, počelo se progovarati o Milanovićevim napadima na “narikače” Puljak i Orešković, a potom su uslijedili njegovi obračuni s Babama i Puhovskim.

Posljednji rat između Plenkovića i Milanovića koji među HDZ-ovcima pobuđuje sumnje odnosi se na predsjednikove tvrdnje o otetom Kosovu, koje su iznesene baš u vrijeme kada su oči javnosti bile uprte u aferu AP. Tada je Milanović, svjesno ili ne, svojim istupima koji su punili medijske stupce i u regiji i u Hrvatskoj pomogao Plenkoviću da se ne raspravlja o aferi koja ga je ozbiljno kontaminirala. I baš zato u dijelu vladajuće stranke dolaze do zaključka da Plenković i Milanović baš ovakvi svadljivi kakvi jesu jedan drugomu odgovaraju i da na taj način jedan drugoga održavaju na vlasti. Navodno bi baš zato Plenković u borbu na idućim predsjedničkim izborima mogao poslati nekoga za koga se u startu zna da s Milanovićem nema baš nikakvi šansi, a da bi svoje šanse za iduće izbore dodatno učvrstio, Milanović bi uskoro trebao početi mijenjati taktiku pa će se, prema tvrdnjama upućenih, ponovno početi vraćati ljevici, znajući da od HDZ-ovaca i desničara ipak teško može dobiti glas, posebice u drugom krugu koji se već sada čini neizbježnim.

Slabi izgledi

Nije posve jasno na čije se točno glasove Milanović misli osloniti, no može se očekivati da će nadolazeći predsjednički izbori biti jedni od najkonfuznijih u povijesti hrvatske države. Naravno da će HDZ-ov kandidat, tko god on bio, i bez ozbiljnije kampanje uspjeti privući dio birača desnog centra, na to isto biračko tijelo ići će i Mostov predsjednički kandidat, a kako zasad stvari stoje, to bi doista mogao biti Milanovićev donedavni prijatelj Nino Raspudić. Može se očekivati da će i predsjednički kandidat Domovinskog pokreta, tko god on bio, a najizglednije je da će oni u utrku poslati Ivana Penavu, uglavnom fokus staviti na desno biračko tijelo, kojega se ni Milanović ne misli odreći, baš kao što ne misli odustati od potpore lijevih opcija koje su ga dovele na vlast, a koje, kako zasad stvari stoje, i neće imati za koga glasati doli za Milanovića jer najave o kandidaturi Sandre Benčić iz Možemo nitko ne shvaća pretjerano ozbiljno, baš kao ni teze o tome da bi pomutnju na predsjedničkim izborima mogla stvoriti kandidatura splitskoga gradonačelnika Ivice Puljka, čija stranka prema anketama ne ide predaleko od izbornog praga, unatoč tomu što je Puljak i na ponovljenim izborima uspio zavladati gradom pod Marjanom.

Raslojena desnica

Nije nemoguće da s takozvanim alibi kandidatom Milanoviću u toj borbi pomognu i Plenkovićevi HDZ-ovci jer njima predsjednički izbori ionako ne znače previše. Plenkoviću je mnogo važnije da dobije iduće parlamentarne izbore te da na njima potvrdi osvajanje trećeg mandata, a u tome bi mu pak opet mogao pomoći Milanović koji je spominjan kao zakulisni ujedinitelj oporbenih stranaka. Od velike oporbene koalicije očito nema ništa, SDP će na parlamentarne izbore, kako zasad stvari stoje, ići u koaliciji s Možemo i s još pokojom manjom strankom, a ankete jasno ukazuju na to da oni u tom sastavu ne mogu ugroziti Plenkovićev HDZ koji bi pak nakon parlamentarnih izbora svojeg novog koalicijskog partnera mogao pronaći u platformi Možemo, jer Plenkoviću ne pada na pamet surađivati s desnim opcijama, pa ni s Mostom, koji se profilirao u jednu od najstabilnijih političkih opcija u zemlji.