Poslijeratna obnova kuća na Baniji koštala je dvije i pol milijarde. Državni ured odbija otkriti tko je odradio nadzor

O kolikoj se vrijednosti radi, najbolje govori činjenica da bi okvirno danas vrijednost tih troškova za obnovu obiteljskih kuća bila najmanje 26 milijardi kuna

Na području Sisačko-moslavačke županije nakon rata je obnovljeno 25 tisuća stambenih objekata, a vrijednost te obnove bila je 2,5 milijardi kuna, odgovor je to koji smo dobili od Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje (SDUOSZ) na naš upit koji smo poslali nakon što su se pojavile sumnje u to da je dio kuća na Baniji u poslijeratnoj obnovi loše izgrađen ili obnovljen, pa su i u potresu pretrpjele velike štete.

U cijeloj Hrvatskoj tada je obnovljeno 158 tisuća ratom oštećenih kuća i stanova, što je bilo 14,8 posto tadašnjeg stambenog fonda Republike Hrvatske. Većinu novca tada je odvojila Hrvatska, odnosno njezini građani porezni obveznici, dok je samo četiri posto stiglo iz međunarodnih donacija. O kolikoj se vrijednosti radi, najbolje govori činjenica da bi okvirno danas vrijednost tih troškova za obnovu obiteljskih kuća bila najmanje 26 milijardi kuna.

Zapisnici i analize

Iz Ureda napominju da je u obnovi Sisačko-moslavačke županije sudjelovalo dvjestotinjak izvoditelja radova i 80-ak projektanata i nadzornika, ali na naše pitanje tko su bile tvrtke koje su obnavljale i gradile kuće na Baniji te tko je odradio nadzor, nisu odgovorili.

Pojašnjavaju da je u vrijeme izgradnje kuća na Baniji obnova bila u nadležnosti Ministarstva razvitka i obnove, ali da su uz njih nadležne bile i druge stručne službe, tvrtke i institucije, poput Građevinskog fakulteta, HIMK – Hrvatski institut za mostove i konstrukciju, IGH – Institut građevinarstva Hrvatske te još mnogobrojni drugi uredi, ministarstva i tvrtke. Dodaju i da su na osnovu kategorizacije ratne štete, tadašnji županijski državni uredi, kao prvostupanjska tijela, odlučivali o pravu na obnovu svakog podnositelja zahtjeva za obnovu, a sve prema stupnju štete koju su procijenile nadležne županijske komisije.

– Tijekom provedbe programa obnove, u postupku javne nabave za svaku kuću ili stan ugovoren je projektant, izvoditelj radova te stručni i područni nadzor koji su pratili i kontrolirali obim, količinu i kvalitetu izvedenih radova. I sam korisnik ako je bio prisutan u vrijeme obnove, mogao je pratiti dinamiku i kvalitetu radova, napominju iz Ureda.

Tvrde i da se nakon završene obnove obavljao tehnički pregled na kojem su sudjelovale stručne službe: projektant, stručni nadzor, područni nadzor i izvoditelj radova, a dodaju i da se s vlasnikom obnove potpisivao zapisnik o primopredaji na kojem je svaka od navedenih strana mogla napisati svoje eventualne primjedbe.

Razorna snaga

Naglašavaju i to da Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje raspolaže s podacima i dokumentacijom za objekte obuhvaćene programom obnove te će isti biti na raspolaganju nadležnim tijelima s obzirom na najavljenu istragu DORH-a.

Moguću istragu komentirao je i sisačko-moslavački župan Ivo Žinić koji je u vrijeme izgradnje kuća bio glavni projektant Ministarstva, koji je pozvao da se ispita što se dogodilo i postoji li uopće nečija odgovornost te se zauzeo za to da oni koji su nešto krivo napravili odgovaraju. Napomenuo je da je Program organizirane obnove napravljen prema Zakonu o obnovi obiteljskih kuća, da je obnova organizirana na svim ratnim područjima, ali je dodao i da je potres u Petrinji bio jači od onog zagrebačkog.

– Evidentno je da su te obnavljane kuće oštećene, ali razorna snaga je bila jaka, to je velika razorna sila i moć i određeni objekti su oštećeni, kazao je Žinić.