Potomak Hrvata iz Perua stigao u Zagreb: 'Moj djed je otišao nakon '45, ali ja ostajem'
Jorge Ivan Higginson Grguric (37) iz Lime se preselio u Zagreb. Njegov djed je 1948. godine otišao brodom iz Italije u Južnu Ameriku i tamo zasnovao obitelj.
Portal Direktno već nekoliko mjeseci objavljuje priče potomaka Hrvata koji su se odlučili vratiti u domovinu svojih predaka. Najčešće su to mladi iz Perua, Argentine i Čilea, ali bilo je i primjera onih koji su došli već i gotovo pretkraj radnog vijeka, poput Fernanda (50) koji se nedavno preselio iz Lime u Zagreb, a za njim su došle njegova supruga i majka.
Prema Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u Peruu živi oko 196.000 ljudi koji nose hrvatsko prezime ili imaju neke podatke o potomstvu hrvatskih iseljenika. Prvi Hrvati stigli su već u 16. stoljeću, poput dubrovačkog vlastelina Basilija Basiljevića, no veći val doseljavanja dogodio se u drugoj polovini 19. i početkom 20. stoljeća, kada su Dubrovčani i drugi Hrvati tražili posao u rudarstvu i izvozu guana. Val dolazaka bilježi se i nakon Drugog svjetskog rata, kada je 1948. u Peru stigla skupina od oko 1000 hrvatskih političkih emigranata. Među njima je i djed našeg sugovornika Jorgea Ivana Higginsona Grgurica (37) koji se iz Lime, Peru, u Zagreb preselio prije osam godina.
"Moj djed bio je Ličanin Ivan Grgurić, iz Ličkog Ribnika pokraj Gospića. U tom mjestu još uvijek živi dio moje familije s mamine strane - ujaci, tetke i rođaci koje posjećujem. Imamo čak i malu farmu. Djed je bio vojnik u Drugom svjetskom ratu, jer su tada regrutirali mlade iz sela. Nekoliko godina nakon što je rat završio, točnije 1948. godine, stigao je u Peru na brodu General Black. Sve je bilo dio plana Međunarodne organizacije za izbjeglice. Brod je stigao s više od 600 Hrvata koji su osnovali prvi hrvatski klub u Peruu", priča nam Jorge sudbinu svog djeda koji je kao i mnogi Hrvati tada isplovio iz Ferma u Italiji u potrazi za boljim i sigurnijim životom. Kaže nam Jorge te dodaje da je u Fermu bio izbjeglički logor u kojem su živjeli mnogi Hrvati nakon završetka rata. "Brod je prvo prošao kroz Čile i Argentinu, ali mislimo da je moj djed odabrao Peru jer dolazi iz mjesta pored Perušića, nekako smo mislilo da mu je to zvučalo poznato pa se odlučio na Peru, međutim to nikada nećemo saznati", kaže Jorge koji se u zemlju svog djeda trajno preselio 2017. godine. Obitelj ga podržala u toj odluci, posebno mama kojoj je san da se pridruži svom sinu u životu u Hrvatskoj. "Često mi dolazi u posjet, ali bilo bi lijepo kada bi mogla ostati", kaže sugovornik.
FOTO: Privatni album
Na žalost, u Hrvatskoj je doživio i neugodnosti
Prije preseljenja već se okušao u učenju hrvatskog, točnije 2014. godine, zahvaljujući stipendiji "Croaticum". "Proveo sam tada u Hrvatskoj jedan semestar. Vidio sam kako ovdje sve funkcionira, svidio mi se stil života i odlučio sam se vratiti u pokušaju da ovdje i ostanem. Tada sam već jasnije razumio društvo i što mi tržište rada može ponuditi. Sada iza sebe već imam pet semestara učenja hrvatskog i mogu reći da ga pričam dovoljno tečno", kaže Jorge koji je inače komunikolog po struci sa specijalizacijom iz područja marketinga i oglašavanja. Ujak mu je skrenuo pažnju na to da postoji stipendija za učenje hrvatskog. "Nakon što sam proveo jedan semestar u Hrvatskoj shvatio sam da zemlja gotovo uopće nema kriminala. Tako sam se odlučio vratiti zastalno. S obzirom na moju struku, pronalazak posla bio mi je prioritet broj jedan na kojem moram poraditi kako bi ostvario cilj", kaže. Ipak, Jorge je, kao i poneki stranci u Hrvatskoj, doživio neugodnost.
"Nakon svih ovih godina, rekao bih da život u Hrvatskoj ima svoje dobre i loše strane. Nakon što sam preživio traumatičan i nasilan događaj 2023. godine, otišao sam na nekoliko mjeseci, ali sam odlučio pružiti društvu drugu priliku. Razumijem da su rasizam i migracije osjetljive teme te da je većina ljudi dobra srca, no sada sam oprezniji zbog vlastite sigurnosti. Vjerujem da ti život ponekad daje lekcije koje te mogu slomiti ili pak učiniti zrelijim, a ja sam odlučio sazrijeti, pa sam zato ovdje. Ne planiram otići u Njemačku, Austriju ili Irsku, kao što to čine mnogi mladi, barem ne bez posljednjeg pokušaja da ovdje izgradim život kakav želim. Kako ja kažem, 'Ostajemo gdje jesmo!' i tražim posao u svojoj struci koji sam i radio tu u Zagrebu, a ako ga ne nađem, stvorit ću ga sam", odlučan je naš sugovornik koji je stručnjak u svojoj profesiji. Osvojio je nekoliko međunarodnih nagrada kao kreativni oglašivač, uključujući nekoliko Effie nagrada i priznanje u srebrnoj kategoriji na festivalu "El Ojo de Iberoamérica" (najvažnijem festivalu oglašavanja i kreativnosti u Latinskoj Americi). Zbog svega toga, kako kaže, ne predaje se lako.
FOTO: Privatni album
Glazbenik je, a na turneji je pratio i Senku Bulić
"Imam prijatelje ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj, već po cijeloj Europi. Programi poput Erasmusa i Croaticuma omogućuju ti druženje s mladima, potomcima Hrvata poput mene i Europljanima općenito. Imam prijatelje diljem Hrvatske, Bosne, Srbije, ali i u Parizu, Budimpešti, Bruxellesu, Münchenu, Milanu, Valenciji, Mariboru, Pragu… Programi poput ovih pomažu u integraciji Europe, razumijevanju načina razmišljanja drugih zemalja kontinenta, izgradnji mostova i stvaranju budućih veza", kaže nam Jorge koji je pored svega i glazbenik, a surađivao je s poznatim hrvatskim imenima poput Dine Jelusića. Član je hrvatskog heavy metal benda "Sufosia" s kojim ima i nekoliko videospotova.
"Osim toga, surađivao sam s kazališnom glumicom Senkom Bulić, s kojom smo 2018. godine imali turneje po Crnoj Gori, Bugarskoj, Dubrovniku, Splitu i Zagrebu. Jedna zanimljiva anegdota je ta da sam trebao biti basist u bendu s Dinom Jelusićem koji se zvao 'Stone Leaders', a album je već bio snimljen s drugim glazbenicima. Na kraju ni producent Ivan Mihaljević, ni Dino nisu nastavili s projektom, tako da se ništa nije realiziralo. Ja sam na kraju naučio samo jednu pjesmu", ispričao nam je za kraj Jorge zanimljivu anegdotu.
Tekst je nastao u okviru projekta 'Tko će ostati?' kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
