Potresan opis smrti hosovca Bezuka: Amputirali su mu nogu ali nije preživio

Na jučerašnji dan 10. 11. 1991. godine od posljedica teškog ranjavanja u Vukovaru, kao pripadnik HOS-a preminuo je Zdravko Bezuk. Na žalost, za ime ovog poginulog vukovarskog heroja šira javnost doznala je kada se pokojni Zdravko Bezuk kao stric Danijela Bezuka koji je pucao po Banskim dvorima dovodio u kontekst tog stravičnog događaja.

U taj isti kontekst posljednjih dana premijer Andrej Plenković stavlja i hosovca Damira Markuša koji je za naš medij već kazao da se kao Zdravkov suborac i građanin Kutine – nikada neće odreći Danijela Bezuka.  Markuš je posebno emotivan kada je prezime Bezuk u pitanju jer je svjedočio njegovom ranjavanju od kojeg je naknadno preminuo. Taj događaj u kojem je i sam bio ranjen od iste granate, Markuš naziva “najbolnijim iskustvom u Vukovaru”: 

Granata pala točno među njih

“Meni osobno ipak je bilo najteže kada je moj kum Zdravko Bezuk bio teško ranjen 9. studenog na Drvenoj pijaci, u borbama koje su se vodile po cijelom Sajmištu. Nakon dojave da je najteža situacija kod tekstilne škole, nas petorica uputili smo se pomoći našima na toj bojišnici. Bilo nas je troje u autu, ja sam bio na zadnjem sjedalu, a uz mene su bili složeni ‘molotovljevi kokteli’. Dvojicu ispred mene prvi put sam uopće vidio. Sa mnom je bio i Igor, Zagrepčanin, prijatelj kakvog treba tražit, često smo snajperima odlazili i vraćali se čitavi. No, Igor je prije mene otišao s još jednim našim, Kitarom, a ja sam krenuo malo kasnije s dvojicom u ‘fićeku’. Već smo bili blizu punkta, kad smo na raskršću primjetili Igora i Kitaru, te stali da izađem i da im se priključim”.

Foto: Privatna arhiva

Čim su, kaže, stali primjetili su Zdravka kako im prilazi i maše. U tom trenutku točno između njih pala je granata: 

Bezuk je smrtno stradao kada je krenuo upozoriti suborce

“Najteže je stradao upravo Zdravko, lijeva noga i trbuh jako su krvarili. Nas trojica u autu također smo ranjeni. Njih dvojica naprijed bili su ranjeni po leđima i nogama, a ja odozada u glavu. ‘Kokteli’, koje mi je spremio Mađar srećom nisu aktivirani. Kitara je također ranjen, jedino je Igor koji je bio s njim ostao neozljeđen. Od nas šest, tri su bila teško, a dva lakše ranjena, svi od iste granate. Užas. Dok sam se nekako iskobeljao van, Igor je već pomagao ranjenima izvan auta. Uvukli smo se u garažu, na koliko toliko sigurno mjesto od granata koje su povremeno i dalje padale. Bili smo blizu neprijateljima koji su čuli auto i granatirali to područje, tako smo stradali.” 

Nažalost, Zdravko je drugi dan od posljedica teškog ranjavanja umro u bolnici.

“Šok, nevjerica, bol. Kasnije smo saznali kako je punkt kojem smo išli u pomoć pao. Nismo to tada znali… Zdravko nam je prilazio da nas upozori, da ne idemo tamo i tako nas je spasio jer došli bi im u ruke.”