Pronađen dnevnik ‘Belog orla’ iz studenog 1991. Opisao kako su ulovili ‘ustašu’
Oružje je u prosincu 1991. utihnulo, ali samo što se Vukovara tiče.
Sve do bitke za Mašičku Šagovinu, a kroz dva tjedna boravka na novogradiškom ratištu, jedan je “Beli orao” iz dana u dan kroz dnevničke zapise bilježio događaje koji su se na tom području događali nekako u ovo doba, kroz 12 mjesec, 1991. godine. Osim što je hrvatska vojska 19.12.1991. oslobodila to iznimno važno strateško mjesto, uspjela je “zarobiti” i ovaj dnevnik koji svjedoči o povijesno važnom momentu za Hrvate, ali gledano sa druge strane. Srećom, ovaj dnevnik u potpunosti ispisan na ćirilici dospio u ruke povjesničara Borne Marinić koji ga je u nastavcima objavljivao na svojoj stranici Domovinskirat, a mi vam donosimo najzanimljivije ulomke koje ćemo u nastavcima objavljivati kroz studeni.
PRVI DAN (05.12.1991.) ČETVRTAK
11:30 Zbor (totalno neorganizovano)
17:00 Kasarna više VMA (uniforme)
20:45 Autobusima za Okučane (uglavnom spavao)
8h. Okučani, malo mesto, ne puno oštećeno, ima vode i struje, jedna grupa otišla u Podravsku Slatinu, drugi deo ostao u Okučanima. Smešteni smo u osnovnoj školi, u učionicama, dosta je hladno. Dobili smo poluautomatske puške u dobrom stanju, konzervisane su. Dobili smo i municiju. Strašan osećaj, puška i municija u ruci. Gospodar smrti. U fiskulturnu salu došli su neki stariji ljudi, žene i deca, izbeglice iz Lipika. Tužno ih je gledati, sede, tupo bulje ispred sebe i ćute. Dadoh svoje mleko nekoj deci. Svi pričaju o mogućem odlasku i da jedva čekaju akciju ali mislim da većinom prikrivaju strah. Fali mi kuća.
TREĆI DAN 07.12.01991. (SUBOTA)
Ustajemo, obuvanje, umivanje, doručak. Jedva čekamo obuku da osetimo miris baruta. Jutro prolazi ali ništa, sedimo i čistimo oružje. Osluškujemo tutnjavu topova. Sve je bliže. Oko podne dođe komandir voda i reče da se danas malo odmaramo, nikakve obaveze nisu predviđene. Ručamo i vratimo se u sobe.
Malo pridremasmo kad uđoše neki četnici i pozvaše nad da vidimo zarobljenog ustašu. Uđosmo u susjednu sobu. Bilo mi je odvratno, grozno, surovo i mučno. Mladić 19-20 godina, sa lisicama na rukama, omanji. Ovi naši ga opkolili, udaraju ga i šutiraju. On samo ćuti, sagnuo glavu. Štiti se bezuspešno rukama. Biju ga svi redom. Ja nisam mogao. Sklonio sam se neprimetno iza drugova i propustio ga. Izveli su ga napolje i dalje ga tuku. Odvode ga u stanicu milicije. Mučno mi je.
Silazimo na večeru. Velika grupa ljudi u holu uzbuđeno priča. Izbeglice iz Lipika i okolnih sela. Rasulo, izdaja, puno mrtvih. Obuka će biti jedno popodne a zatim idemo na položaje. Situacija je ozbiljna. Kratka obuka, pucali u fiskulturnoj sali u vazduh, bacili jednu manevarsku bombu. Povratak u sobe. Priča se da ćemo dobiti automatske puške umesto poluautomatskih. Uzbuđenje raste. Ustaše su 12 km od Okučana. Topovi se sve jače čuju a čuje se i vatreno oružje.
Nastavit će se…
