Ratni invalid već 14 godina čeka mirovinu, a razlog je sulud: ‘Nije ranjen, nego je ozlijeđen...‘

Lani u listopadu Jutarnji list objavio je, čak i za hrvatske standarde bizarnu priču o borbi branitelja Kreše Ćorića, 100-postotnog invalida, za kojeg je država zaključila da nema pravo na invalidsku mirovinu jer u ratu nije ranjen nego - ozlijeđen.

Preciznije, tvrdila su državna tijela, njega nije ranila granata, što bi bilo ranjavanje, nego detonacija granate koja je eksplodirala kraj njega i odbacila ga u kamenu stijenu, nakon čega je zadobio teške ozljede i ostao invalid.

Da je dobio geler, imao bio mirovinu. Ovako - ništa.

Ćorić je prošao sve instance i lani došao do Ustavnog suda koji je stao na njegovu stranu i, pojednostavljeno, dotadašnje odluke upravnih i sudskih tijela nazvao sumanutima. Naložio je tada Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da u roku od tri mjeseca donese odluku u slučaju Ćorić u skladu sa stajalištima izrečenima u njihovoj odluci.

Mrtvo slovo na papiru

No, nije se dogodilo ništa, zbog čega se Ćorić ponovno obratio Ustavnom sudu i ponovno - dobio. Ovaj put Ustavni mu je sud dosudio i naknadu od 30.000 kuna zbog nerazumno dugog postupka - penziju traži od 2006. godine! - a HZMO-u je naložio da hitno donese odluku, a najkasnije u roku od 30 dana. Odluka Ustavnog suda donesena je 10. lipnja - prije točno mjesec dana.

Pa je li HZMO donio odluku?

- Budući da postupak medicinskog vještačenja još nije okončan, u ovom trenutku nije se moguće očitovati kakva će odluka biti donesena - poručili su jučer iz HZMO-a.

Prvi čin borbe s birokratskim vjetrenjačama za hrvatskog državljanina i pripadnika HVO-a iz Posušja Krešu Ćorića događa se u rujnu 1995. u Šipovu, mjestu blizu Jajca, u finalu operacije Maestral - velike združene operacije HV-a, HVO-a i Armije BiH - kada je stradao na prvoj crti obrane nakon što ga je udarni val eksplozije neprijateljske granate odbacio na kamenu površinu pri čemu je zadobio ozljede glave, leđa i desne noge. Ostao je stopostotni invalid nesposoban za rad, a kasnije mu je uredno priznat i status ratnog vojnog invalida “zbog stradavanja pri obavljanju vojnih dužnosti na prvoj crti obrane”.

Sve te činjenice, međutim, HZMO-u, Upravnom i Visokom upravnom sudu nisu bile dovoljno dobre da Ćoriću odobre pravo na mirovinu. U bitnome, gore navedene institucije u više svojih rješenja zaključile su da Ćorić ne može dobiti mirovinu jer on uopće nije bio ranjen! Ranjavanje je uvjet za dobivanje takve mirovine, a hrvatska je birokracija Kreši Ćoriću poručila da on uopće nije ranjen nego samo - ozlijeđen. Dakle, nije ranjen zbog eksplozije neprijateljske granate nego je samo “udario u kamenu podlogu i zadobio ozljede”. A za to, tvrde upravna tijela, nema pravo na mirovinu ratnog vojnog invalida!

U nevjerojatnu birokratsko-pravosudnu trakavicu Ustavni sud se prvi put upleo 2013. kada je stao na Ćorićevu stranu, ukinuo presudu Visokog upravnog suda i predmet vratio na ponovni postupak.

No u ponovljenom postupku Ćorić je opet ostao kratkih rukava, jer su HZMO i upravni sudovi ponovno donijeli u biti iste zaključke, ne priznavši mu pravo na mirovinu, pozivajući se, među ostalim, na mišljenje vještaka koji su rekli da “uzrok Ćorićeve invalidnosti svakako nije ranjavanje, nego se radi o blast ozljedi, detonaciji granate koja je tužitelja odbacila na tvrdu podlogu gdje je zadobio udarac, a nije ga direktno pogodio projektil ili dio projektila”.
nema odustajanja No, Ćorić ne odustaje, ponovno se obraća Ustavnom sudu, koji lani u rujnu ukida sve presude upravnih sudova i rješenja HZMO-a.

“Visoki upravni sud pokazao je ne samo neprihvatljivo ignoriranje citiranog stajališta Ustavnog suda, nego je, prihvativši mišljenje vještaka da podnositeljeve ozljede nisu obuhvaćene Ugovorom, pridonio i tome da o pravnom pitanju odluče vještaci, a ne za to ovlašteni sud. Čime se, u biti, lišio svoje nadležnosti učinkovito vršiti sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnog akta javnopravnog tijela, odnosno zakonske i ustavne zadaće tumačenja i primjene prava. Ne preostaje drugo nego zaključiti da su osporene presude, a posljedično i upravna rješenja, zbog potpuno iskrivljenog tumačenja odluke Ustavnog suda arbitrarne”, stajalo je u toj odluci suda, koji je, među ostalim, HZMO-u naložio da u roku od tri mjeseca donese odluku u slučaju Ćorić u skladu sa stajalištima izrečenima u njihovoj odluci.

No, u ponovljenom postupku prvostupanjsko upravno tijelo HZMO-a rješenjem od 13. prosinca 2019. opet je odbilo Ćorićev zahtjev. Ćorić se ponovno žalio, a 20. siječnja ove godine drugostupanjsko upravno tijelo HZMO-a poništilo je pobijano rješenje od 13. prosinca te je predmet vratilo prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak uz nalog da se provede novo medicinsko vještačenje.

Bez odluke

Kako je Ćorićev predmet i dalje stajao neriješen, on se ponovno(!) u svibnju ove godine obratio Ustavnom sudu.
Sud je 10. lipnja jednoglasno usvojio Ćorićevu ustavnu tužbu. HZMO-u su naložili da “u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od 30 dana od objave odluke u Narodnim novinama” donesu odluku u Ćorićevom slučaju. Također, određeno je da se Ćoriću iz državnog proračuna isplati 30.000 kuna naknade.

S obzirom na rokove koje je Ustavni sud naveo u svojoj odluci, HZMO-u smo postavili pitanje je li Ćorićev slučaj napokon riješen.

- HZMO je navedenu Odluku Ustavnog suda zaprimio 18. lipnja. Područna služba Zavoda u Zagrebu je postupajući prema navedenoj odluci unutar zadanog roka pokrenula postupak u okviru kojeg je nužno vještačenje radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja. Sukladno tome, medicinska dokumentacija proslijeđena je 29. lipnja Zavodu za vještačenje (ZOSI) u Zagrebu radi prethodne izrade nalaza i mišljenja o radnoj sposobnosti g. Kreše Ćorića, a na temelju kojeg će HZMO donijeti rješenje o mirovini. Podsjećamo kako je nalaz i mišljenje vještaka ZOSI-ja za HZMO obvezujući i na osnovi istog se donosi odgovarajuće rješenje. Budući da postupak medicinskog vještačenja u ZOSI-ju još nije okončan, u ovom trenutku nije se moguće očitovati kakva će odluka biti donesena. Napominjemo kako je dosadašnji upravni postupak HZMO vodio u skladu s odredbama Ugovora između RH i BiH o suradnji na području stradalnika rata u BiH koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji i u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju te Uredbom o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju i drugim pozitivnim propisima - poručili su.