Ratnici u kopačkama izlazili su iz rovova samo zbog nogometa

S nogometa bi se vraćali u realnost, u kojoj su umjesto golova padale granate

Nagodinu će biti sto godina od kada je u Laslovo stigla prva prava kožna nogometna lopta. Taj su čudesni predmet i pravila nogometne igre donijeli školarci Rudolf Knotek i Šandor Ferenc, a u proljeće 1927. pridružio im se i prijatelj Lajoš Konya, podučavajući elementima nogometne igre u košulje odjevene i bosonoge sumještane.

U obrani doma

U Laslovu se od tada mnogo toga dogodilo, nažalost, i bjesomučno razaranje u Domovinskom ratu, ali čak i onda se ponekad jurilo za loptom. Doslovno se na utakmice odlazilo iz rova, pa se nakon dva poluvremena, s pancirakama na sebi, vraćalo u realnost - onu ratnu, u kojoj su umjesto golova padale granate. Zbog toga je Nogometni klub Laslovo 91 nagrađen Godišnjim priznanjem sportskim klubovima, sportašima i sportskim djelatnicima za doprinos u obrani RH, za 2025. godinu. Priznanje je primio ratni predsjednik Kluba Ladislav Ferenc, koji je zahvalio Županijskom nogometnom savezu koji ih je nominirao za nagradu, a jako im pomagao i za Domovinskog rata.

Napominje kako su posebno ponosni na to što su oni prvi nogometni klub koji je dobio tu nagradu. "Većinom su je dobivali džudaši, karataši, borilački sportovi. Nagradu mi je uručio general zbora Josip Lucić. Zaslužili su ju svi koji su igrali, radili, bodrili te na razne načine ispisivali nogometnu povijest", ne skriva ponos.

Naglašava, s pijetetom, da imaju osam poginulih i sve zajedno 23 umrla igrača i člana Uprave koji su bili pripadnici Hrvatske vojske.

• Pred rat smo imali dobru generaciju igrača, ali nakon završetka prvenstva u svibnju 1991. kod nas je nogomet stao, jer već su počele po selu straže u koje se nas 95 posto uključilo, prvotimaca i članova klupske uprave. Već nekoliko dana poslije počeo je rat u Laslovu. Krećemo u obranu svoga doma, u obranu domovine Hrvatske. O tome se puno zna, a mi smo kao prognanici završili u Osijeku, gdje su naši igrači sudjelovali na Zimku. Pozvali su nas iz valpovačke 107. brigade da odigramo prijateljsku utakmicu, a ondje su bili i neki naši igrači. Prvu smo utakmicu odigrali u Tiborjancima, dresove su nam dali Čepinčani. Onda nam je bilo bitno to što smo obnovili rad kluba, od sponzora smo prikupljali dresove, sponzorirali su nas kafići i dragovoljni prilozi svih 120 gardista iz Laslovačke satnije, odvajali smo od vojničke plaće. Odmah smo prve godine postigli značajan uspjeh i bili prvaci 1992. na 1993. godinu, a prvu smo tada prvenstvenu utakmicu odigrali u Martincima 6. rujna 1992. Toj je utakmici prethodila prijateljska s Grafičarom u kolovozu. Nekako smo se skrpali, neki su igrali u kopačkama, neki u patikama, a neki, bome, i u vojničkim čizmama. Posebno smo zahvalni Čepinu jer smo ondje odigrali najviše utakmica, pa onda u Korođu, a nakon povratka kući u Ernestinovu. Zahvaljujemo svima koji su nas pomagali, recimo kod prijatelja u Čepinu su igrači poslije svake utakmice imali organiziranu "klopu", a odmah nakon tog druženja navlačili su odore i natrag u rov kombijem koji je vozio s bojišnice do igrališta i natrag. Nakon 2002 dana nogomet se vratio u Laslovo - prisjetio se Ferenc.
• 

Monografija u pripremi

U Domovinskom ratu su, kao nešto najprirodnije, odlučili sudjelovati mnogi mladi Laslovčani.

- Neki su od njih zauvijek zaustavljeni u svojim najplemenitijim nakanama. Slava im! No i tijekom rata, kao i poslije njega, nogomet ostaje vitalan, stvaralački, uspješan. Mi, laslovački nogometni djelatnici i svi oni koji su oko nogometa bili angažirani možemo sada reći da smo prošli dugo i teško razdoblje, ali nas ta plemenita igra nikad nije iznevjerila i razočarala, pa neće ni sutra - svima nam se, u to smo sigurni, smješka šira, jača, vedrija europska varijanta igre i svega oko nje - smatra Ferenc.

Dobro je što će se, sudeći po Ferencovim riječima, iz ovakvih sjećanja izroditi knjiga o laslovačkom nogometnom klubu. Ferenc ima u memoriji sve o Klubu, igračima, statistiku... Već su neki podatci arhivirani i pripremljeni za objavu. Ferenc kaže kako su i drugi pomagali da dobiju sve podatke koji će se naći između korica. Osim što je strastveni navijač i živa enciklopedija, Ferenc je i grafičar po struci, pa će monografiju u povodu klupskog stoljeća umjeti ostvariti.