“Ratnik s kamerom”…Nema veze što puca, gori, eksplodira…Mato snima…Kao da ga i danas vidim s onom njegovom puškom prebačenom preko leđa, kamerom u ruci…
DNK analiza pokazala je da se radi o Matinim posmrtnim ostatcima, a s obzirom na stanje u kojem su se nalazili, pretpostavlja se kako je Mato zalutao u minsko polje, iako su okolnosti njegove pogibije i do danas nepoznanica...
U Trišćanima, malenom selu u Bosni i Hercegovini između Jablanice i Prozora na današnji dan, 8. siječnja 1959. godine, rođen je heroj Domovinskog rata i Vukovara – Mato Radić. Široj hrvatskoj javnosti njegova životna priča nije bila poznata sve dok je hrvatska braniteljica i spisateljica Tanja Belobrajdić nije objavila kao dio feljtona „Nisu zaboravljeni“ u Vukovarskim novinama…
S roditeljima je Mato kao dječak odselio iz Bosne u Mohovo kraj Iloka gdje je završio prva četiri razreda osnovne škole, a preostala četiri u obližnjem Šarengradu. Srednju školu, Školu učenika u privredi Boris Kidrič, tekstilni smjer, Mato je završio u Iloku te se ubrzo zaposlio u iločkoj tvornici trikotaže Iteks i tamo radio do početka Domovinskoga rata. Mato je bio veseljak, volio je društvo, ples, zabavu, rado je odlazio u Borovo naselje u poznatu Veliku salu Radničkoga doma gdje je svirala živa glazba, prisjetili su se oni koji su ga poznavali Tanji Belobrajdić.
U obranu Hrvatske Mato Radić uključio se od samih početaka formiranja jedinica Zbora narodne garde pa se tako već sredinom lipnja 1991. godine priključio tzv. Opatovačkoj bojni, tj. 4. vukovarskoj bojni 3. gardijske brigade Zbora narodne garde. Budući da je Mato već od prije bio poznat kao svestrana i odgovorna osoba na koju se moglo osloniti, vrlo brzo je postao ekonom u postrojbi, osoba zadužena za opskrbu svega potrebnoga za ljudstvo, od naoružanja do sanitetskog materijala i prehrane.
Nepoznato je od koga je i kako Mato Radić nabavio kameru, no eskaliranjem sukoba u Vukovaru neki od najznačajnijih snimljenih materijala djelo su upravo Mate Radića. “Ratnik s kamerom” – tako će Matu nazvati suborac i prezimenjak Zdravko Radić. “Kao da ga i danas vidim s onom njegovom puškom prebačenom preko leđa, kamerom u ruci i vunenoj kapi na glavi. I snima. Nema veze što puca, gori, eksplodira… Mato snima“, ispričao je Radić u feljtonu Nisu zaboravljeni.
Nekoliko dana prije okupacije grada, kada je već bilo izvjesno da se očajnička obrana branitelja lomi, Mato je s još četiri suborca pokušao proboj iz grada, noseći sa sobom na video-kazetama vrijedan materijal koji je uspio snimiti. Uspjeli su prijeći Vuku, proći kroz obruč i krenuti u smjeru Vinkovaca. U blizini Cerića, pred jutro, otkriveni su i skupina se razdvojila, a Mati se do 2002. godine, sve dok obitelj nije pozvana na identifikaciju, gubio svaki trag.
DNK analiza pokazala je da se radi o Matinim posmrtnim ostatcima, a s obzirom na stanje u kojem su se nalazili, pretpostavlja se kako je Mato zalutao u minsko polje, iako su okolnosti njegove pogibije i do danas nepoznanica.
Četvorica suboraca, koji su s Matom krenuli u proboj, uspjeli su doći do Vinkovaca, a dio Matinih snimaka, koji su oni nosili, sačuvani su od uništenja. Nakon ekshumacije i identifikacije, 29. studenog 2002. godine, Mato Radić, ratnik s kamerom, uz počasti je pokopan na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru.
