Rezolucija 721: Dan kada je svijet priznao da Hrvatska treba mirovne snage

Na današnji dan prije 34 godine, 27. studenoga 1991., Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda prihvatilo je Rezoluciju 721, dokument koji će označiti početak međunarodnog angažmana u zaustavljanju rata u Hrvatskoj i stvaranju uvjeta za slanje mirovnih snaga UN-a. Bila je to prekretnica u diplomaciji, ali i početak složenog procesa koji je Hrvatsku trebao približiti međunarodnom priznanju i prekidu neprijateljstava.

Korijeni sukoba: od mitinga u Kninu do otvorene agresije

Put prema dolasku mirovnih snaga ne može se razumjeti bez povratka na događaje iz ljeta 1989. godine. 8. srpnja u Kninu održan je miting dijela Srba u Hrvatskoj, obilježen četničkim znakovljem, nacionalističkim parolama i pozivima na intervenciju JNA. Taj događaj otvorio je razdoblje političkih napetosti koje će, u sljedećim godinama, eskalirati u oružanu pobunu.

Godina 1990. donosi višestranačke izbore i demokratske promjene, ali i rastuće nezadovoljstvo dijela srpske populacije koja nije prihvatila volju većine za stvaranjem neovisne Hrvatske. Potaknuti Beogradom, pobunjeni Srbi raspisuju 16. kolovoza 1990. referendum o „srpskoj autonomiji“, a već sljedećeg dana započinje balvan-revolucija – barikade, blokade prometnica i ekonomska paraliza ključnih dijelova Hrvatske.

Vrhunac napetosti uslijedio je 22. prosinca 1990., kada Hrvatski sabor donosi Ustav Republike Hrvatske, u kojem su Srbi, kao i druge etničke skupine, definirani kao nacionalna manjina. Srpski ekstremisti iskoristili su taj čin kao dokaz navodne „ugroženosti“, a teroristički napadi, naoružavanje i stvaranje paravojnih formacija postali su svakodnevica.

Rat zahvaća Hrvatsku: okupacije, zločini i progoni

U prvoj polovici 1991. Hrvatska se suočava s ubrzanim raspadom institucija savezne države, dok JNA, koja bi trebala biti neutralna sila, sve otvorenije prelazi na stranu pobunjenika.

Početkom jeseni rat zahvaća gotovo cijelu Hrvatsku:

• okupiran je velik dio teritorija,
• stotine tisuća Hrvata protjerano je iz svojih domova,
• deseci tisuća civila i branitelja ubijeni su,
• osnovani su logori na okupiranim područjima i u Srbiji,
• razaranje gradova i kulturne baštine poprimilo je katastrofalne razmjere.

U jeku najtežih bitaka – kada Vukovar pada, a Dubrovnik je pod opsadom – bilo je jasno da Hrvatska trpi golemi pritisak, ali i da je obrana konsolidirana, posebice u zapadnoj Slavoniji gdje su u studenom započele uspješne oslobodilačke operacije.

Diplomatski iskorak: Vanceov plan i pregovori u Ženevi

Suočeni s eskalacijom sukoba, i Hrvatska i međunarodna zajednica tražile su izlaz. 9. studenoga 1991., predsjedništvo SFRJ predlaže UN-u uključivanje u pronalazak mirnog rješenja. Hrvatska, iscrpljena žrtvama i svjesna važnosti međunarodnog priznanja, prihvaća diplomatske inicijative.

U Ženevi, 23. studenoga, pod posredovanjem posebnog izaslanika UN-a Cyrusa Vancea, dogovoren je prekid neprijateljstava i povlačenje JNA iz Hrvatske.

Time je nastao „Vanceov plan“, dokument koji je predviđao:

• slanje mirovnih snaga UN-a,
• nadzor nad prekidom vatre,
• stabilizaciju područja zahvaćenih ratom,
• početak političkog procesa prema trajnom miru.

Plan je službeno predstavljen 11. prosinca 1991., a Rezolucija 721 bila je njegov prvi temeljni korak.

Sumnje, strahovi i političke kalkulacije

Iako je potpisivanje Rezolucije pokazalo namjeru međunarodne zajednice da se uključi, u Hrvatskoj su mnogi bili skeptični.

Iskustvo UN-ovih misija na Cipru pokazivalo je da mirovne snage često „zamrznu“ konflikte, a ne rješavaju ih. Nadalje, srpske snage su dotad prekršile gotovo sve dogovore postignute u prijašnjim prekidima vatre, pa su mnogi strahovali da će UNPROFOR samo cementirati okupirani teritorij.

No, krajem studenoga 1991. hrvatskom je vodstvu primarni cilj bio međunarodno priznanje, a Rezolucija 721 bila je ključni korak prema Sarajevskom primirju od 2. siječnja 1992., nakon kojeg će Hrvatsku ubrzo priznati većina europskih i svjetskih država.

UNPROFOR u Hrvatskoj: početak nove faze rata

Vijeće sigurnosti UN-a 21. veljače 1992. donosi Rezoluciju kojom se službeno pokreće mirovna operacija u Hrvatskoj, a dolazak UNPROFOR-a postaje stvarnost.

Snage su raspoređene u četiri zaštićene zone (UNPA područja):

• Istok – Baranja i istočna Slavonija
• Zapad – zapadna Slavonija
• Sjever – Kordun i Banovina
• Jug – sjeverna Dalmacija i istočna Lika

Iako su mirovne snage trebale osigurati mir i povratak izbjeglica, njihov mandat i djelovanje postat će predmet kontroverzi u godinama koje slijede. No u povijesnom smislu, Rezolucija 721 ostaje ključni trenutak ulaska Hrvatske u međunarodni diplomatski okvir i prekretnica koja je otvorila put njezinom priznanju.