“Samo nas metak može razdvojiti”: Tragična ljubav Boška i Admire postala simbol rata u BiH

U 17 sati, 18. svibnja 1993. godine, prije točno 33 godine, na mostu u opkoljenom Sarajevu ugašena je jedna od najpotresnijih ljubavnih priča iz vremena rata u Bosni i Hercegovini. Tragedija Boška Brkića i Admire Ismić ostala je zapamćena kao simbol ljubavi jače od nacionalnih podjela i ratnog bezumlja.

Bošnjakinja Admira i Srbin Boško bili su u vezi osam godina prije početka rata u BiH. Iako je Boško zajedno s roditeljima imao mogućnost napustiti opkoljeno Sarajevo, nije želio otići bez djevojke koju je volio.

„Samo nas metak može razdvojiti“, govorila je Admira.

Plan bijega iz ratnog Sarajeva

Mladi par, tada 24-godišnjaci, sanjao je o odlasku na drugu stranu Miljacke, gdje su vidjeli priliku za spas i novi početak. Njihov plan bio je doći do Grbavice, koja je u to vrijeme bila pod srpskom kontrolom, a potom nastaviti prema Beogradu i napustiti zemlju.

Na dan njihova odlaska Admirina majka Nedreta nije mogla sakriti suze, dok se otac Zijo protivio toj odluci i nije želio razgovarati. Unatoč svemu, Admira nije htjela ostaviti Boška.

Američki reporter Kurt Schork, koji je svijetu prenio njihovu priču, napisao je 1993. godine za Reuters kako su sve strane prethodno dale dopuštenje da prijeđu liniju razgraničenja. Do danas nije razjašnjeno zbog čega je otvorena vatra na mladi par.

Smrt u zagrljaju na mostu preko Miljacke

Boško i Admira kretali su se uz zid mosta, hodajući desnom obalom Miljacke više od 500 metara, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane sukoba. U trenutku kada su ih pogodili snajperski hici, držali su se za ruke.

„Boško je prvi pao, ona je dopuzala do njega i zagrlila ga. Tako su umrli“, ispričala je Boškova majka Radmila, koja nikada nije doznala s koje strane su stigli smrtonosni pucnji jer istraga nikada nije provedena.

Fotografija njihovih tijela u zagrljaju obišla je cijeli svijet, a američka televizijska mreža CNN nazvala ih je sarajevskim Romeom i Julijom.

Sedam dana na mostu

Njihova tijela sedam dana nitko nije usudio ukloniti s mosta. Tek osmoga dana srpska vojska prisilila je zarobljenike da ih prenesu na Grbavicu, gdje su pokopani na groblju u Lukavici.

Nakon završetka rata, 1996. godine, prema želji Admirinih roditelja, posmrtni ostaci Boška i Admire prebačeni su u Sarajevo te su zajedno pokopani na groblju Lav.