Sjećanje na Domovinski rat pripada braniteljima i stradalnicima, a ne političarima i politikantima!

Ratni zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković-Mladi Jastreb pozvan je na svečanu akademiju Hrvatske vojske, ali je po pisanju medija napravio „incident“!

Umjesto da se sjedne na neko mjesto iza (!) prvih pet-šest redova, kako mu je prvobitno odredio protokol, on se pobunio, poglavito kad je vidio da su sva prva mjesta već bila rezervirana za političare i politikante, koji uglavnom nisu sudjelovali u obrani hrvatske države, pa čak ni u njezinu stvaranju. (Svaka čast iznimkama).

• Ovo je sramota, sram vas bilo! Nećete me ovako ponižavati! – rekao je Borković organizatorima, ali i predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću.

Nakon ovog „incidenta“ strasti su se smirile i ratnom junaku su ipak pronašli adekvatno mjesto.

E, sad…možete li zamisliti da se neki  zapovjednik iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata  pojavi u Hrvatskom saboru ili na nekoj sjednici poglavarstva grada ili županije i da jednostavno zauzme neko od prvih mjesta, tek toliko da čuje što se tamo događa, tim prije jer da nije bilo hrvatskih branitelja, a poglavito dragovoljaca iz 1991. ni mnoge hrvatske (?) tvrtke ne bi danas mogle raditi, a kamoli ostvarivati enormnu dobit?

Ne, to se  ne može dogoditi, taj film nije i neće igrati!

S druge pak strane, svjedoci smo da prigodom polaganja vijenaca i paljenja svijeća na komemoracijama vezanim uz Domovinski rat, opet su u prvom planu načelnici, gradonačelnici, župani, ministri, razno razni predsjednici i zastupnici. I tu su hrvatski branitelji i članovi obitelji poginulih iza njih! Kad s tim u svezi  treba davati izjave za medije opet su u prvim redovima oni koji su na „funkcijama“, dok im branitelji i stradalnici uglavnom služe kao „kulise“, koje im „uljepšavaju“ sliku!

Kad vatrogasci, poljoprivrednici, glazbenici, pčelari, lovci i slični održavaju svoje manifestacije uvijek su u prvom redu oni koji su članovi njihovih udruga.

A kad hrvatski branitelji imaju svoje „fešte“ ili sjećanja na ono što je bilo kad se ginulo, „svi“ su važniji od njih!

Svojedobno se isto tako bunio i ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić. Njega su jednom čak „izbacili“ u Škabrnji, koju je branio, iz prvih redova kolone sjećanja!

Dakle, kad je riječ o stvaranju hrvatske države, odnosno Domovinskom ratne  „incidente“ ne rade istinski hrvatski branitelji, već prije bi se reklo oni koji su 1991., kad je trebalo, bili ZADNJI!

Stoga, na ovakvim i sličnim domoljubnim manifestacijama u prvim redovima moraju i trebaju biti hrvatski branitelji, ratni stradalnici, članovi obitelji poginulih i nestalih te ratni zapovjednici policije,  Vojno-redarstvenih akcija, a osobito branitelji Vukovara, Škabrnje, Osijeka, Gospića, Šibenika, Karlovca, Dubrovnika…