Sjećanje na hrvatske branitelje: Antu Rebca, Antu Kurana, Stipu Buljubašića i Antu Babića

Na današnji dan 1991. godine poginuli su hrvatski branitelji Ante Rebac, Ante Kuran i Stipe Buljubašić, a zajedno s njima i Ante Babić – četvorica junaka čija je žrtva postala trajni simbol ljubavi prema domovini i slobodi.

Ante Rebac rođen je 15. travnja 1947. u Metkoviću, u obitelji Ivke rođ. Nikolac i Mate Rebca. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a studij geodezije u Sarajevu. Bio je oženjen Živkom rođ. Martić, s kojom je imao kćeri Ivu, Jelenu i Anu te sina Matu. Do stupanja u Hrvatsku vojsku 1. srpnja 1991. obnašao je dužnost direktora Ureda za katastar i geodetske poslove u Metkoviću. Bio je omiljen u društvu, aktivan sportaš – nogometaš NK Neretve i ONK Metkovića, te član osnivačke generacije rukometnog kluba Mehanika. Ljubitelj šaha i društva, ostao je upamćen kao čovjek vedrine i čestitosti.
Posmrtno je odlikovan Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata 1990.–1992. i promaknut u čin pukovnika. Pokopan je na Gradskom groblju sv. Ivana Nepomuka u Metkoviću.

Ante Kuran rođen je 28. siječnja 1950. u zaseoku Brečići pokraj Metkovića, u obitelji Pere rođ. Brečić i Srećka Kurana. Osnovnu školu pohađao je u Brečić-Dubravama, a građevinsku srednju školu završio je u Mostaru, stekavši zvanje građevinskog tehničara. Sa suprugom Matildom rođ. Marević imao je kćeri Perinu i Ivanu te sina Tonija. U obranu Hrvatske uključio se kao dragovoljac 9. rujna 1991. godine.
Posmrtno je odlikovan Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata 1990.–1992. te promaknut u čin pukovnika. Počiva na mjesnom groblju u Kobiljači, u općini Pojezerje.

Stipe Buljubašić rođen je 1. svibnja 1957. u Brečićima pokraj Metkovića, u obitelji Matije rođ. Dropulić i Ante Buljubašića. Osnovnu školu završio je u Otrić-Seocima, srednju u Metkoviću, a višu građevinsku školu u Sarajevu, gdje je stekao zvanje inženjera građevine. Prije ulaska u Hrvatsku vojsku 15. listopada 1991. radio je u Građevinskom poduzeću Beton u Metkoviću. U braku s Milenom rođ. Guinović imao je sina Antu te kćeri Maju i Danijelu.
Posmrtno je odlikovan Odličjem Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Spomenicom Domovinskog rata 1990.–1992. i promaknut u čin satnika. Pokopan je na mjesnom groblju u Kobiljači.

Ante Babić, najmlađi među njima, rođen je 22. lipnja 1959. godine. Bio je elektrotehničar zaposlen u Elektro Neumu. Nije bio oženjen, ali je bio duboko voljen među prijateljima i suborcima. Njegova hrabrost i odanost nisu bile tek osobna odluka, nego izraz iskrene ljubavi prema domovini i narodu. Njegova smrt, kao i smrt njegovih prijatelja, ostavila je prazninu koju vrijeme ne može ispuniti.

Na mjestu njihove pogibije podignut je spomenik i zasađena su četiri čempresa – simboli hrabrosti, odanosti i ljubavi prema Hrvatskoj. Njihova žrtva nije bila uzaludna. Ona je postala temelj na kojem su izrasli sloboda i mir koje danas živimo.

Svake godine, na obljetnicu njihove pogibije, obitelji i prijatelji okupljaju se na mjestu stradanja. U tišini, uz molitvu i svjetlost svijeća, prisutnost ove četvorice junaka i dalje se osjeća snažno.
Ante Rebac, Ante Kuran, Stipe Buljubašić i Ante Babić nisu samo imena uklesana u kamen. Oni su simboli borbe, nade i ljubavi koja ne umire. Njihova hrabrost u najtežim vremenima ostaje trajno nadahnuće, a njihova žrtva zauvijek je urezana u povijest hrvatskog naroda.
U srcima svojih najmilijih i svih koji poštuju slobodu, oni žive vječno – kao heroji, prijatelji, očevi i braća, čije će svjetlo trajati sve dok postoji sjećanje i zahvalnost prema onima koji su dali život za domovinu.

Izvor: dr. sc. Ivana Jurića ‘Spomen-knjiga poginulim Neretvanima u Domovinskom ratu’