SJEĆANJE NA LEGENDU 5 godina bez 'Malog zelenog"

Argentinski virtuoz ostao je upamćen ne samo po genijalnoj igri, već i po burnom životu ispunjenom nezaboravnim trenucima, na terenu i izvan njega.

Rođen 30. listopada 1960. u Lanúsu, u skromnoj obitelji mješovitog podrijetla – otac mu je bio domorodačkog i španjolskog, a majka talijanskog i hrvatskog porijekla – Maradona je vrlo rano pokazao da je predodređen za velike stvari. Sa svega šest godina zaigrao je za Estrellu Roju, a već godinu poslije prešao u Argentinos Juniors. U seniorskom nogometu debitirao je deset dana prije 16. rođendana, postavši najmlađi igrač u povijesti argentinske lige, rekord koji će kasnije oboriti njegov budući zet Sergio Agüero.

Nakon pet sezona, 166 utakmica i 116 pogodaka, Maradona prelazi u gigant argentinskog nogometa – Boca Juniors – gdje u jedinoj odigranoj sezoni osvaja naslov i postiže 28 golova u 40 nastupa. Uslijedilo je Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj i veliki transfer u Barcelonu. Tamo počinje njegov meteorski uspon – ali i prvi ozbiljni padovi.

U Barceloni se „Mali zeleni“ prvi put predstavio europskoj publici. Stigao je za tada rekordnih šest milijuna eura i odmah osvojio navijače. Osvojio je Kup kralja i Liga kup, a dobio je i prvi ovacije Bernabéua ikad upućene igraču Barcelone – čast koju su kasnije doživjeli samo Ronaldinho i Andrés Iniesta. No, uslijedile su i tamnije epizode. Česte ozljede izbacivale su ga iz ritma, a slobodno vrijeme ispunjavali su noćni izlasci, kockanje i – prvi susret s kokainom, ovisnošću koja će ga pratiti do kraja života. Vrhunac problema dogodio se u finalu Kupa kralja protiv Athletic Bilbaa, koje je završilo masovnom tučnjavom. Nakon tog incidenta Maradona napušta Barcelonu i seli u Napoli, ponovno uz rekordni transfer.

U Napulju ga je dočekalo 75 tisuća navijača i klub bez trofejne povijesti. Novine su tada pisale da su navijači vjerovali kako je „spasitelj stigao“ – i bili su u pravu. Maradona je odmah osvojio grad, a njegove mane za navijače su bile dio šarma: „Uno di noi“ – „Jedan od nas“. U prvoj sezoni spasio je klub od ispadanja, u drugoj ga doveo do trećeg mjesta, a zatim je uslijedilo Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. – turnir na kojem je postao besmrtan.

Protiv Engleske postigao je dva gola koji i danas simboliziraju njegovu dvojaku prirodu: „Božju ruku“, prljavi, kontroverzni pogodak, i potom remek-djelo – solo prodor kroz petoricu Engleza, jedan od najljepših golova svih vremena. U polufinalu je Belgiji zabio oba gola, a u finalu Argentina je svladala Njemačku 3:2 i osvojila drugi naslov prvaka svijeta.

Po povratku u Napoli ostvario je ono što je do tada bilo nezamislivo – donio je klubu prvu titulu u povijesti. U šest napolitanskih godina osvojio je još jedan Scudetto, Kup Italije, Superkup i Kup UEFA. Grad ga je pretvorio u ikonu: murali, pjesme, legende. Ali istovremeno, problemi s kokainom i suspenzije sve su više nagrizali njegovu karijeru. Nakon 15 mjeseci zabrane igranja zbog pozitivnog testa, 1992. napušta Napoli.

Zatim kratko nastupa za Sevillu, potom se vraća u domovinu – Newell’s Old Boys i naposljetku Boca Juniors, gdje završava igračku karijeru.

Iako je na terenu bio čudo prirode, izvan njega nosio je teret ovisnosti, kocke i burnih veza. Više puta je odlazio na odvikavanje, a njegovo ime pratili su skandali, priče o izvanbračnoj djeci i političkim prijateljstvima. Bio je blizak s Fidelom Castrom, savjetovao je sina Muammara Gaddafija, a okušao se i u trenerskom poslu – ali bez uspjeha koji je imao kao igrač.

Diego Maradona preminuo je 25. studenoga 2020. godine od komplikacija nakon operacije. Na ispraćaj su mu došli milijuni. Stadion San Paolo u Napulju, mjesto na kojem je postao legenda, ponio je njegovo ime – Stadion Diego Armando Maradona.