Škverani koji su stvarali obranu Hrvatske
U ožujku se svake godine vraćamo na početke. Na trenutke kada je povijest prestala biti apstraktna riječ iz udžbenika i postala stvarnost koja se čuje u pucnju, vidi u barikadi i osjeća u neizvjesnosti svakog novog jutra.
Prije 35 godina, 1. ožujka 1991., u Pakrac se dogodio prvi oružani sukob hrvatskih policijskih snaga s pobunjenim Srbima. Mnogi povjesničari upravo taj događaj smatraju početkom Domovinski rat – trenutkom kada je postalo jasno da Hrvatsku ne čeka politički prijepor, nego otvorena borba za slobodu.
Te noći, s 1. na 2. ožujka, srpski pobunjenici su na prijevaru razoružali 16 hrvatskih policajaca i preuzeli nadzor nad policijskom postajom. Sukob je okončan ujutro 3. ožujka, kada su se pobunjenici razbježali u šume i sela osigurana barikadama. No, iako je Pakrac tih dana vraćen pod hrvatski nadzor, svima je bilo jasno – to je tek početak dugog i teškog razdoblja za Domovinu.
Dok su se na prvim crtama obrane stvarale barikade, u pozadini se rađala jedna druga, tiša, ali jednako presudna bitka.
Škver kao tvornica obrane
Od prvih dana rata radnici i inženjeri splitskog škvera stali su u obranu Republike Hrvatske. U halama Brodosplit, poznatog simbola industrijskog Splita, nije se samo gradilo brodove – ondje se stvarala obrana.
Škverski bataljun bio je među prvim potpuno naoružanim postrojbama u Dalmaciji. No istodobno, iza zatvorenih vrata, u uvjetima nestašice, embarga i potpune međunarodne izolacije, razvijala se namjenska proizvodnja oružja i opreme.
U travnju 1991., uoči otvorene agresije, u škveru je u potpunoj tajnosti osnovan operativni tim “PGB”. Sastavljen od dvojice inženjera strojarstva i jednog pirotehničara, bez formalnog vojnog iskustva, ali s ogromnom odgovornošću i odlučnošću, tim je preuzeo zadaću konstruiranja i izrade sredstava za obranu. Sve je prolazilo temeljita testiranja prije nego što bi završilo na prvim crtama bojišnice.
To nije bila improvizacija iz očaja. To je bila improvizacija iz znanja.
Od hale do bojišta
U halama Brodosplita izrađivale su se ručne bombe, bacači granata, rakete, minobacači, mine, trombloni, optike za automatske puške, prigušivači – čak deset tipova – kao i avionske bombe, svjetleće i dimne ručne bombe, odskočne i nagazne mine, poznate pod nadimkom “pašteta”.
Konstruirani su upaljači za različite tipove granata, naprave za lijevanje trotila, bacači dimnih uložaka za tenkove, dimni ulošci za ratni brod Petar Krešimir, ručne binarne i termobarične bombe, automatski bacači granata, zatvarači za protuavionske topove, nišanske sprave, postolja za ručno i mobilno naoružanje te uređaji za aktiviranje različitih tipova mina.
Sve to u uvjetima kada Hrvatska nije imala ustrojenu vojnu industriju, kada je svaka komponenta bila dragocjena, a svaki pogrešan izračun mogao značiti gubitak života na bojištu.
Ono što su škverani tada radili nije bila samo proizvodnja. To je bio čin otpora. Inženjersko znanje pretvoreno u oružje obrane. Industrijska disciplina pretočena u domoljubnu odgovornost.
Tiha hrabrost iza prve crte
Kada govorimo o Domovinskom ratu, najčešće se prisjećamo heroja s prve crte. No iza njih su stajali ljudi čija se imena rjeđe spominju – inženjeri, tehničari, bravari, tokari, pirotehničari. Ljudi koji su u tišini radionica i hala stvarali ono bez čega obrana ne bi bila moguća.
Danas, s ponosom i zahvalnošću, prisjećamo se tih ljudi. Njihov doprinos stvaranju slobodne Hrvatske nemjerljiv je i neizbrisiv.
O njihovoj hrabrosti, znanju i zajedništvu svjedoči i dokumentarni film „Škverani za domovinu“, nastao u produkciji Muzej Domovinskog rata u Splitu. Film donosi snažno svjedočanstvo o tome kako je jedan brodogradilišni kolektiv, u presudnim trenucima hrvatske povijesti, postao temelj obrane.
Jer Domovina se nije branila samo puškom. Branila se i nacrtom, tokarskim strojem i inženjerskim proračunom.
A u tim tihim halama splitskog škvera, stvarala se – sloboda.
