Slavimo život vječni!

Slavimo život vječni!

Slavimo ga paljenjem svijeće, makar jedne, one iskrene, kojom ćemo stvoriti plamen. Plamen koji ima svoju priču, onu, da je život vječan, da smo nakon ovozemaljskog života tamo negdje među svojim voljenima. Gdje im duše nisu iščeznule već svijetle tamo među sjajnim zvijezdama. Priču da nas jednoga dana čekaju gore oni koji su nas napustili. Radi kojih smo suzu niz obraz pustili. Oni koji su nam slomili srce koje se nikada nije dovoljno oporavilo.

Svi smo mi zapravo lux aeterna, svi smo mi u očima Božjim vječno svijetlo. Iz praha smo nastali i u prah ćemo se vratiti. Bilo da vjerujete u Božja djela, bilo da ste ateisti, svi štuju svoje najmilije, svi pale plamen, koji znači da je duša vječna, da je duh naših pokojnika među nama. I nikada neće ugasnuti.

Nije bitno koliko si lampiona zapalio, niti koliko košta aranžman koji si kupio za današnji dan. Nije to natjecanje u kojem ćeš pobijediti ako si zapalio 120 svijeća, dvije više nego tvoj susjed, ili ako si na cvijeće potrošio 1200 kn.

Ne ideš na groblje da budeš viđen, nije to modna pista. Možeš i sam u sred noći doći i pomoliti se iznad svojih najmilijih, za sve duše koje si poznavao.

Budimo umjereni. Naši pokojni ne traže silne svijeće, ne traže stotine ruža, ili bilo kojeg drugog cvijeća. Traže da ih se sjećamo, traže od nas da o njima imamo samo najljepše misli iz vremena kada smo dijelili ovozemaljsko vrijeme i prostor.

Jedan cvijet je dovoljan, jedna svijeća koja je iskrena od srca.

Pokoj vječni svima daruj Gospodine, laka im svima ova hrvatska gruda!