SLIJEDI USTAVNA OBNOVA KONSTITUTIVNOSTI SRBA: Ključno pitanje je što o tome misli SDP i je li se spreman suprotstaviti takvom prijedlogu

1.Je li konačni cilj konstitutivnost Srba u Ustavu Republike Hrvatske?

Još za vrijeme izborne kampanje Andrej Plenković dao je naslutiti kako mu nije cilj sastavljanje Vlade s desnom, nacionalnom, političkom opcijom. Osnove za takve stavove Plenković je crpio iz uvjerljive pobjede na unutarstranačkim izborima, ali i pozivajući se na političku baštinu Franje Tuđmana koji je, tvrdio je Plenković, svoju politiku gradio na pomirbi i antifašističkim stavovima s jasnim otklonom prema desnici i filoustaškoj tradiciji. Nakon iznenađujuće uvjerljive pobjede na parlamentarnim izborima novi-stari mandatar već je u izbornoj noći poslao signale kako nema namjeru sastavljati Vladu sa Škorinim Domovinskim pokretom, već će vlast formirati s nacionalnim manjinama i strankama koje su prešle izborni prag, a bili su i u prošlom mandatu dio parlamentarne većine, poput HNS-a i Reformista Radimira Čačića. No, baš sve je iznenadila najava kako će potpredsjedničko mjesto u Vladi ponuditi predstavniku manjinske srpske zajednice, odnosno, članu SDSS-a Borisu Miloševiću. Budući da je formiranje saborske većine i nove Vlade zapalo u ljetnom periodu kada se cjelokupni Hrvatski nacionalni korpus prisjeća vojno-redarstvene akcije „Oluja“, ali i okončanja krvavog obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata, sve je zanimalo kako će se obljetnica „Oluje”, dvadeset peta, uklopiti u idilu građenja novog povjerenja na relaciji HDZ–SDSS. 

2.Srbi u Knin, HOS iz Knina    

No, idilu novog-starog partnerstva nisu pokvarili ni različiti pogledi na karakter „Oluje”. Diplomacija je odradila svoje i pronađeno je „najsretnije“ rješenje – na proslavu „Oluje” u Knin će doći potpredsjednik Vlade Boris Milošević u ime srpske zajednice u Hrvatskoj, a drugi potpredsjednik Vlade i ministar obrane Tomo Medved otići će se pokloniti srpskim žrtvama u selu Grubori 24. kolovoza. Kako najnovija „izgradnja povjerenja“ po pitanju različitih pogleda na borbu za hrvatsku samostalnost i slobodu ne bi došla u pitanje, pobrinuo se predsjednik Zoran Milanović. On je izjavio kako ne želi HOS-ovo znamenje i pozdrave na proslavi „Oluje” u Kninu. Milanovićeva izjava došla je gotovo kao dogovoreni nastavak Vladinih tendencija oko organiziranja protokola u Kninu. Sve je učinjeno kako predstavnik Srba ne bi imao razloga odbiti dolazak u Knin. Iz službenog protokola uklonjeni su čak i mrski HOS-ovci i njihov pozdrav koji je proteklih godina bio temom brojnih konferencija za medije, kako predstavnika nacionalnih manjina, tako i pojedinih vjerskih zajednica koji pozdrav HOS-a „Za dom spremni“ vide kao kontinuitet ustaške politike u Hrvatskoj.

3.Što je Hrvatska dobila s Miloševićem u Vladi i u Kninu te protjerivanjem HOS-a iz protokola Oluje? 

Imenovanje Borisa Miloševića potpredsjednikom Vlade nije samo čin imenovanja još jednog ministra ili jednog od četiriju potpredsjednika Vlade. Poruka koju ovo imenovanje šalje mnogo je dublja i nagovještaj je nečega čime će se hrvatska politička scena u budućnosti sasvim sigurno susresti. S jedne strane imenovanje predstavnika srpske nacionalne manjine za potpredsjednika Vlade sasvim je sigurno pozitivno odjeknulo u diplomatskim krugovima, odnosno, u međunarodnoj zajednici. Njegov dolazak na obljetnicu „Oluje” te Medvedov odlazak na komemoraciju srpskim civilima u Grubore mnogi će shvatiti kao konačni cilj pomirenja u hrvatskom društvu, ali i kao simboličan čin završetka Domovinskog rata. Također, Plenković je dolaskom Borisa Miloševića u Knin zauvijek otupio napade službenog Beograda na komemoraciju u Kninu i karakter „Oluje”. No, koja je cijena plaćena zbog toga?

4.Krivotvorimo prošlost kao zalog bolje i mirnije budućnosti…

Mnoga će pitanja, što se tiče Pupovca i Srpskog narodnog vijeća te njihova odnosa prema „Oluji” i Domovinskom ratu, još dugo ostati otvorena. Primjerice, još je nepoznato smatra li Pupovac kako se u Hrvatskoj dogodio građanski rat ili je rat bio posljedica unutarnje pobune i srbijansko-crnogorske agresije. Također, još nismo načisto ni s Pupovčevim stavom o samom karakteru „Oluje”, odnosno je li to za njega bila legitimna vojno-redarstvena operacija kojom je okončan Domovinski rat ili progon izvršen nad srpskim narodom Krajine, kako s komemoracija u Srbiji zna grmiti Aleksandar Vučić u prisustvu Milorada Pupovca. Kako ta i takva suvišna pitanja ne bi opterećivala brižno pripremanu predstavu za diplomatski kor akreditiran u Hrvatskoj, iz protokola u Kninu izbačen je HOS. Onaj isti HOS koji je ginuo braneći Vukovar i Škabrnju. Tužno je objašnjenje koje je referirajući se na Milanovićev zahtjev da HOS ne bude dio službenog protokola na obljetnici „Oluje” izdao tzv. Generalski zbor. Oni u svom tragičnom priopćenju tvrde kako HOS nije sudjelovao u „Oluji”, ali da će njihovi predstavnici ipak biti u Kninu. Ova žalosna izjava dana je u cilju pravdanja Pantovčaka i Banskih dvora, a zanemaruje notornu činjenicu kako Hrvati u Kninu ne slave samo vojno-redarstvenu operaciju „Oluju”, već i pobjedu u obrambenom i oslobodilačkom, krvavom, Domovinskom ratu. Pobjedu u koju su utkane i kosti brojnih HOS-ovaca od istoka do krajnjeg juga Hrvatske. 

5.Dugi niz pomno odrađenih radnji kako bi se obnovilo bratstvo i jedinstvo     

Uvođenje Srba u Vladu i dolazak njihovih predstavnika u Knin na proslavu „Oluje” nije se dogodilo preko noći, već je posljedica niza brižno odrađenih koraka koji su, očito, postavljeni kao uvjet srpskog legitimiranja de facto hrvatske države. Prvo je Vladino tijelo tzv. Vijeće za suočavanje s prošlošću pod ravnanjem tadašnjeg predsjednika HAZU-a Zvonimira Kusića donijelo žalosnu odluku koja će u sljedećim desetljećima biti najveći uteg kako hrvatskoj političkoj sceni, tako i proučavanju povijesti Domovinskog rata. Ovaj svojevrsni politički sud sa snagom državne uredbe donio je odluku kojom je legitimirao komunističku zvijezdu petokraku u svakodnevnoj upotrebi, a HOS, njegovo znakovlje i pozdrave, poslao na rub društva pod stalnu prijetnju kriminalizacije. Zabranu HOS-a i legitimiranje petokrake pratio je i odlazak Vladine delegacije na Sutjesku s vijencem „Herojima Sutjeske“, čime je potvrđen smjer politike koju će voditi ova Vlada i premijer. Istodobno, Vlada i njeni diplomatski kapaciteti nisu se baš pretrgnuli dok je u Austriji i djelu medija njemačkog govornog područja vladala prava histerija protiv Bleiburga i komemoracije žrtvama Križnog puta. Štoviše, kampanja protiv Bleiburga koja je dirigirana iz djela političko-medijskog spektra u Hrvatskoj imala je za cilj „discipliniranje“ Bleiburga i njegovo ograničavanje na vjerski program s minimalnim brojem prisutnih vjernika. Velikim dijelom ova je akcija uspjela zahvaljujući pasivnosti hrvatskih vlasti.

Pravi odgovor jedne ozbiljne države na neutemeljene napade na jednu komemoraciju kojom se obilježava početak torture za jedan narod i odlazak u smrt stotina tisuća civila i vojnika bio bi zahtjev austrijskoj državi za eksteritorijalnim statusom Bleiburškog polja. No, to bi napravila ozbiljna država, a ne država koja je sve svoje kapacitete uložila u uvođenje srpske zajednice u Vladu. Pored HOS-a i Bleiburga još je jedan simbol tzv. hrvatskog nacionalizma koji se morao istjerati na rub društva kako bi zavladalo obnovljeno bratstvo i jedinstvo. To je glavom i bradom Marko Perković Thompson. Pjevača nacionalnih budnica odavno su u Hrvatskoj okarakterizirali kao neofašista, ustašu i ekstremista. Bila je to podloga da mu brojni gradovi zabrane koncerte, a potom je uslijedio napad na Thompsona u inozemstvu. Odnosno, trebalo je ograničiti njegov utjecaj na hrvatsku emigraciju. Po dobro uhodanom receptu s domaćih medijskih platformi plasirane su informacije u srodne medijske grupacije na Zapadu s ciljem zabrane koncerata Marka Perkovića Thompsona. Sve je to urađeno kako bi se stvorila „pozitivna klima“. Rezultate te pozitivne klime sada vidimo u novom sastavu Vlade.

6.Civilizacijski doseg – konstitutivnost Srba u RH

Interesantno je kako su se na meti službenog Beograda i napada Aleksandra Vučića i njegove Vlade redovito nalazili upravo Marko Perković Thompson, Bleiburg i komemoracija na Bleiburškom polju, HOS i pozdrav „Za dom spremni“. Gotovo da nije bilo istupa srbijanskih vladajućih političara u proteklim godinama, a da se nisu referirali na ove teme u Hrvatskoj. Prosječan analitičar pomislio bi kako je rješavanje navedenih tema bio domaći rad za Vladu Andreja Plenkovića kako bi je amenovala službena Srbija, a posredno i srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj. No, što je sljedeće? Aleksandar Vučić često u svojim istupima u odnosu prema RH tvrdi kako je „građanski rat u Hrvatskoj počeo nakon što su iz Ustava izbačeni Srbi“. Sličan stav po ovom pitanju jednom je prilikom iznio i Zoran Milanović. Ostaje nam još vidjeti koje je mišljenje Andreja Plenkovića po ovom pitanju. Međutim, nisam siguran kako u ovom trenutku ustavna obnova konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj ne bi dobila 2/3 većinu upravo na krilima tzv. civilizacijskog dosega. Uostalom, samo je pitanje što o tome misli SDP i je li se spreman suprotstaviti takvom prijedlogu.