‘Srbi na respiratoru, s novom Jugom u snovima’!

…Aleksandar Vučić koji se ovih dana hvali da je Beograd jedina prava metropola na Zapadnom Balkanu, pa mažući oči srpskom  siromašnom puku najavljuje megalomanske projekte, a zapravo ne želi priznati da je Srbija na klasičnom respiratoru pred sam izdisaj…

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Trgovački sud u Splitu presudio je u korist Republike Hrvatske te od Beogradske Jugobanke traži povrat sedamsto milijuna eura stare devizne štednje. To je posljednji i najjači udarac srpskoj banci kojim se trebaju namiriti potraživanja Hrvatske na osnovu stare devizne štednje građana, javlja, RTS. Inače Jugobankom je svojevremeno žario i palio Slobodan Milošević!

Riječ je o dugu koji je nastao kada je Hrvatska isplatila 235 milijuna eura građanima i štedišama nakon što je Jugobanke pala u stečaj. Potom je Republika Hrvatska pokrenula sudski postupak tražeći od banke taj isti iznos s kamatama.

“Odluka po kojoj Jugobanka treba Republici Hrvatskoj isplatiti 700 milijuna eura samo je jedna od posljednjih u nizu  na štetu nekada jedne od najvećih srpskih banaka”, poručili su iz srpske Agencije za osiguranje depozita koja je stečajni upravnik banke.

“Očekivani prvi korak Hrvatske jest pokretanje postupka za naplatu sudskih troškova kada će se pred našim pravosuđem naći i zahtjev da priznamo odluku hrvatskog suda”, dodaje RTS.

Naravno,  Srbija će se žaliti Strasbourgu, no europsko pravosuđe do sada u pravilu nije imalo milosti prema klasičnim Miloševićevim pljačkašima banaka. Kao direktor Beobanke i Jugobanke stvorio je pravi financijski tsunami za pokretanje ratnog stroja u agresiji na Hrvatsku i BiH u klasičnom pljačkaškom pohodu na hrvatske štediše.

Istovremeno, izvori iz Srbije podsjećaju da je Jugobanka izgubila svu imovinu u Hrvatskoj koja je također bila predmet sudskih sporova. Jugobanka je, između ostalog, tužila Hrvatsku za povrat nekretnina, poslovnica i odmarališta, a među njima su bili brodogradilište “3. maj”, “Varteks” i “Duhan”, no sve tužbe su riješene u korist Hrvatske. Čini se da je pravda spora, ali uvijek dostižna.

Europski sudovi kroz procese u domeni bankarskog sektora, gdje mora vladati transparentnost i poštenje, osobito prema štedišama, u pravilu su presuđivali u korist oštećenih, pa je i ovaj puta kristalno jasno da će srpska žalba biti glatko odbijena i da će, ako nikako drugačije, morati prisilno vratiti oteto hrvatskim štedišama. Preračunato, radi se o više od 5 milijardi kuna ili gotovo dva Pelješka mosta! Iz ovog slučaja, kojega svi iz nepoznatih razloga prešućuju ili nedovoljno publiciraju u mainstreamu, dobro je da je Hrvatska članica EU i da je u tom pogledu naš „Briselski ćato“ dobrostojeći u tim važnim institucijama.

Aleksandar Vučić koji se ovih dana hvali da je Beograd jedina prava metropola na Zapadnom Balkanu, pa mažući oči svom siromašnom puku najavljuje megalomanske projekte, a zapravo ne želi priznati da je Srbija na klasičnom respiratoru pred sami izdisaj, jer plaćanje megalomanskog ratnog pohoda i pustošenje Hrvatske, BiH i Kosova tek će im doći na naplatu.

Tu smrtnu presudu mogu izbjeći samo proizvodnjom nekog novog hladnog ili toplog rata i zbog toga agresivno nasrću na crnu Goru i svoje „otađbinsko“ Kosovo koje je bilo njihovo samo u mitomanskim snovima. Iz istih razloga histerično se radi na uspostavi neke nove mini Jugoslavije ili balkanske pod europske unije koju bi činili svi uključujući i BiH, svi osim hrvatske i Slovenije. Naravno puzajućom jugoslavenizacijom Hrvatska bi došla na red prvom prigodom. Destabilizacija vladajuće većine u Hrvatskoj je debelo na dnevnom redu, a ona je  usmjerena prema disoluciji države Hrvatske koja je trenutno važno savezničko geostrateško uporište, osobito zbog činjenice hrvatskog vlasništva nad Jadranom.

Iz dobro obavještenih krugova doznajem da Srbija nikada nije iskreno željela ni radila na pristupanju Europskoj uniji. Naprotiv rade sve pod patronatom Putina i Erdogana da se stvori neka nova mini Jugoslavija u kojoj bi Beograd bio ponovo glavna metropola, a kojekakve Beobanke i Jugobanke bi kontrolirale tijek roba i kapitala u nekoj zamišljenoj balkanskoj carinskoj uniji. Na žalost, tim tendencijama se priklanjaju i sva tri entitetska politička vrha u BiH u kojima cvjeta neojugoslavenstvo, protkano udbaško-kosovskim strukturama. U takvim kombinacijama plan je potpuni nestanak Hrvata kao političkog naroda s prostora BiH.

Toga bi trebali biti itekako svjesni svi populisti i anarhisti i s lijeve i s desne strane, ukoliko i oni nisu prešutno postali instrument u rukama tih antihrvatskih gremija radi vlastitog politikantskog konformizma. Toga bi trebala prvenstveno biti svjesna vladajuća administracija u Republici Hrvatskoj kako bi efikasno odgovorili na globalne ugroze koje nam prijete. Hrvatska administracija trebala bi biti svjesna da svako popuštanje Srbiji na štetu nacionalnih interesa Hrvatske ne može u srpskom biću promijeniti genetski osvajački kod i teritorijalne pretenzije prema hrvatskom ozemlju.

Srbija jednostavno ne želi potpunu normalizaciju odnosa s Republikom Hrvatskom, jer kada bi se to dogodilo morali bi odustati od svog praiskonskog osvajački genetskog koda i planetarne želje za dominacijom nad svima koji nisu Srbi. Za njih je pravi lijek udarac po džepu, kao u recentnom slučaju s Jugobankom, a konačno bi na red trebala doći i naplata svih ratnih šteta prouzročenih velikosrpskom agresijom na Hrvatsku i to je jedina ispravna platforma za bilo kakve pregovore Hrvatske sa Srbijom.

Kazimir Mikašek-Kazo