Srbi nam ’91. poslali tijela branitelja: Greškom pokopani kao NN, istina stigla nakon 26 godina

Iako su im tijela razmijenjena još tijekom rata, posmrtni ostaci hrvatskih branitelja nestalih 1991. godine na području zapadne Slavonije identificirani su tek 12. travnja 2017. 

Prema dostupnim informacijama, Vlado Nikl, Marijan Raužan i Drago Rukavina tada su sahranjeni na novogradiškom groblju kao nepoznate osobe. To se tada sve dogodilo zbog propusta Komisije za zatočene i nestale pa je tek 26 godina nakon njihova nestanka otkriveno da posmrtni ostaci pripadaju upravo njima.

Obzirom na tadašnju kaotičnu situaciju i brojne žrtve na tom području, nije bilo čudno da se u Komisiji za zatočene i nestale dogodio ovaj previd.

“Nikad im nidam rekla da tata neće doći kući”

Vlado Nikl rođen je 17. travnja 1965. u Samoboru, a odrastao je u obližnjem mjestu Rude. Završio je srednju strukovnu školu i stekao zvanje strojobravara. U Domovinski rat uključio se dragovoljno, kao pripadnik 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Zajedno sa svojom 6. bojnom “Orao” sudjelovao je u borbama na zapadnoslavonskom ratištu gdje je nedaleko Okučana u mjestu Dubovac 18. rujna 1991. zarobljen te mu se od tada gubio svaki trag. U travnju 2017. njegova majka Mira i ostatak obitelji, rodbine, prijatelja i suboraca ispratio je stožernog narednika Vladu Nikla na vječni počinak na mjesnom groblju u Rudama.

Marijan Raužan rođen je 20. svibnja 1952. u Cvitoviću kraj Slunja. U obranu domovine uključio se kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, piše HKM. Kada je padao slunjski kraj zajedno s obitelji povukao se prema Bosni i Hercegovini gdje je 18. studenog 1991. zarobljen i odveden u logor Stara Gradiška. Nakon dva dana zlostavljanja od strane stražara Tendžerić Ljube i Tatomirovića pronađen je mrtav u svojoj ćeliji.

Ubijen zbog noža u čizmi

“Živjeli smo mirnim i lijepim životom u Cvitoviću, radili u tvornicama RIZ i Kordun. A onda je došao rat i Marijan je nestao. Ostala sam sama s dvoje male djece, tražila ga i obilazila institucije. U tih mjesec dana od kada sam saznala da su ga zgrabili četnici, ja sam smršavjela 15 kilograma, ljudi me nisu prepoznavali na cesti. Moje kćeri bile su školarke i, iako su sve znale, nikad im nisam rekla da tata neće doći kući”, spomenula se njegova supruga Marija u serijalu “Nestali”. Napokon u travnju 2017. na mjesnom groblju u Cvitoviću sahranila je svog supruga Marijana Raužana.

Drago Rukavina rođen je 7. travnja 1967. u Novskoj. Kao pripadnik 62. bojne ZNG-a Novska zarobljen je 22. studenog 1991. zajedno sa 17 suboraca na položaju Crkvište iznad Starog Grabovca i odveden u logor Stara Gradiška. I dok je preostalih 17 hrvatskih vojnika uskoro razmijenjeno Dragi Rukavini izgubio se svaki trag. Vlado Radošić u svojoj knjizi, “Pakao srpskog logora Stara Gradiška 1991. godine”, prenio je izjave zarobljenih logoraša prema kojima je Drago Rukavina ubijen odmah po dovođenju u logor Stara Gradiška, a navodno, zbog posjedovanja noža u vojnoj čizmi koji je pronađen prilikom pretresa. Napokon, nakon identifikacije u proljeće 2017. njegovi posmrtni ostaci dostojno su sahranjeni na mjesnom groblju u Brestači kraj Novske.