Srbi su malog hajdukovca Franju vezali žicom i ubili kraj Iloka: Danas je 30 godina od tog gnjusnog zločina
NA DANAŠNJI DAN
Jedna od brojnih, potresnih sudbina djece stradale u ratu je i ona Franje Matijevića (16), dječaka koji je na današnji dan otet iz svog doma u Vojvodini, odveden u mjesto Mohovo kod Iloka, vezan žicom a zatim pogubljen zajedno sa ocem Jozom i majkom Anom.
Ovaj se zločin dogodio na današnji dan prije točno 30 godina, a pripadnici Torcide, navijači kluba za kojeg je dječak strastveno navijao, prošle su godine upalili lampion ispred murala posvećenog stradaloj, ubijenoj i nestaloj vukovarskoj djeci za vrijeme bitke za Vukovar 1991. i vremenu okupacije 1992. godine u vukovarskoj ulici u Splitu, a na kojem se nalazi i lik malog, ubijenog hajdukovca…
Vezali ih žicom i pobili lovačkim puškama
Priča o ubojstvu dječaka Franje i njegove obitelji detaljno je opisana u knjizi “Mama, ne vidim nebo”, autorice Ani Galović koja je je javnosti donijela neispričane priče o vukovarskoj djeci ubijenoj tijekom Domovinskog rata. Upravo je ovo štivo razbilo dotadašnji tabu o temi koja se gotovo trideset godina nije otvarala i o kojoj se govorilo šapatom. Galović je svaki slučaj ponaosob istražila i ukoričila, pa se u knjizi našla i Franjina priča, iako je riječ o dječaku hrvatske nacionalnosti koji se rodio i odrastao u vojvođanskim Kukujevcima. Obzirom da je dječak otet i ubijen kraj Iloka, Ani ga je uvrstila u štivo s ciljem da se njegova priča ne zaboravi.
“Bio je početak proljeća, sredina travnja 1992. godine, kada su svoju kuću odlučili zamijeniti za kuću u Žlebini, selu u blizini mađarske granice, nedaleko od Terezina Polja. S čovjekom s kojim su dogovorili zamjenu napravili su predugovor, pripremili svoje stvari za selidbu i čekali kamion kako bi za svega nekoliko sati krenuli put Hrvatske. Do njihovog krajnjeg odredišta trebala ih je prevesti osoba prezimena Žigić. No, obitelji Matijević. Jozi, Ani i šesnaestogodišnjem Franji izgubio se svaki trag.
Grobar na mjestu zločina posadio drvo da zapamti lokaciju
Jozo, Ana i Franjo oteti su iz svojeg obiteljskog doma i dovedeni na tada okupirano područje Republike Hrvatske u blizini Iloka, kod mjesta Mohovo. Dovedeni su pored šumarka tik uz mjesno groblje. Zločinci su ocu Jozi i šesnaestogodišnjem dječaku Franji ruke vezali žicom te iz neposredne blizine u njih pucali iz lovačke puške.
Možda ni danas ne bismo saznali za stravičan zločin nad obitelji Matijević da o njihovom ukopu nije ispričao mjesni grobar koji je tijela pronašao, sahranio te u blizini posadio drvo kako bi mogao zapamtiti lokaciju.
U Mohovu pored Iloka 30. rujna 2015. godine otkriveno je 71. spomen-obilježje žrtvama iz Domovinskog rata, odnosno 117. masovna grobnica u kojoj su pronađena tijela Joze, Ane i tek šesnaestogodišnjeg Franje”, doznaje se iz knjige “Mama, ne vidim nebo”.
