Srpski zločin u Lovincu (Gračac): Hrvati masakrirani i živi spaljeni

Zločini srbočetničke agresorske vojske tijekom Domovinskog rata bili su svakodnevni, brutalni i bespoštedni. Njihov cilj bio je etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ostalim ne-Srbima, sve do zamišljene linije Virovitica–Karlovac–Karlobag.

Pod zapovijedima i organizacijom Beograda i Srbije, srpska vojska provela je agresiju na Hrvatsku kakva do tada nije viđena u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Cilj je bio prisvajanje velikog dijela hrvatskog teritorija, najprije kroz ostanak u tzv. krnjoj Jugoslaviji, a potom u sklopu projekta Velike Srbije. Pod pojmom „srpska vojska“ podrazumijevamo pobunjene Srbe u Hrvatskoj, četnike i dobrovoljce iz Srbije te Jugoslavensku narodnu armiju, koja je ratovala u interesu Srbije.

Hoće li se ikada, nakon tolikih godina, itko ispričati za počinjene zločine i nadoknaditi barem dio štete koja se još može nadoknaditi?

Unatoč hrabrom otporu, stanovnici Lovinca, Ličkog Cerja, Ričica, Svetog Roka i okolnih zaselaka morali su 24. rujna 1991. napustiti svoje domove pred velikosrpskom agresijom, izvještava HRT. Lovinački kraj bio je meta napada još od kolovoza 1990., kada su pobunjeni Srbi zaplijenili oružje iz Policijske postaje u Gračacu. U kolovozu 1991. podmuklo su likvidirali pet civila zaposlenih na željeznici. Kao odgovor, u Lovinac su upućeni pripadnici specijalne policije ATJ Lučko, a mala lička enklava hrabro je odolijevala sve češćim napadima koji su početkom rujna postali svakodnevni.

Nakon neuspjelog pokušaja osvajanja Gospića, pobunjeni Srbi i JNA krenuli su u akciju ovladavanja strateški važnim lovinačkim područjem i deblokade velikog skladišta JNA u Svetom Roku. U napadima su koristili sva raspoloživa sredstva – uključujući zrakoplove i čak oklopni vlak.

Pod sve većim pritiskom, branitelji više nisu mogli izdržati, pa se oko tisuću civila uputilo u bijeg pješice preko Velebita. Cesta preko Malog Alana bila je pod kontrolom pobunjenika, pa su morali krenuti planinskom stazom preko Dušica i Libinja prema Starigradu.

Specijalna policija i branitelji nisu mogli pomoći svima. Za spas 17 nepokretnih civila, među kojima je najstariji imao 90 godina, angažirani su zagrebački alpinisti. Pod zapovjedništvom Jerka Kirigina, pripadnici Planinske satnije Velebit pronašli su ih u zaseoku Kneževići te, unatoč neprijateljskoj paljbi i teškim noćnim uvjetima, uspješno preveli preko planine do Starigrada.

U samom Lovincu ostalo je tek stotinjak starijih ljudi. Agresori su njih 45 likvidirali ili žive spalili.