Što donose izmjene u turizmu: Hoće li zapravo hotelijerima pripasti sva vlast?

U e-savjetovanju je još nekoliko dana prvi od tri podzakonska akta Zakona o turizmu, kojim bi se trebalo transformirati najznačajniju domaću privrednu granu. No problema je puno, a devastacija obale, primjerice na Makarskoj rivijeri, čini se bespovratna

Tonči Glavina, ministar turizma, potkraj srpnja održao je online sastanak sa svim direktorima regionalnih i turističkih zajednica. Predstavio im je tada korake u provođenju reforme turizma, a prema njoj 'turističke zajednice trebale bi dobiti značajniju ulogu te sa svojim vijećima i skupštinama trebaju postati destinacijske menadžment organizacije s jačom ulogom u upravljanju turizmom u destinacijama vodeći brigu o svim detaljima, a ne isključivo o marketingu i promociji'.

Bez komentara iz TZ-a

Kao podzakonski akti novog Zakona o turizmu, na sastanku su predstavljena tri nova pravilnika: Pravilnik o metodologiji izrade plana upravljanja destinacijom, Pravilnik o metodologiji izračuna prihvatnog kapaciteta te Pravilnik o pokazateljima za praćenje razvoja i održivosti turizma. I dok prva dva tek trebaju doći u javnu raspravu, treći je već u njoj i bit će još pet dana.

Premda bi se očekivalo da će se u raspravu uključiti sve turističke zajednice (TZ), koje bi u budućnosti trebale biti 'mali bogovi', te iznajmljivači, broj zainteresiranih je toliko mizeran kao da se ne radi o najvažnijoj gospodarskoj grani u Hrvatskoj. Među komentarima nema nijednog od tristotinjak TZ-a, a od lokalne vlasti u raspravu se uključila tek Istarska županija. Od ostalih samo muk.

Valja reći da je u radnu skupinu za izradu spomenutog pravilnika bilo uključeno niz ljudi iz različitih institucija, od Ministarstva turizma do predstavnika gradova, županija i TZ-a.

Oni koji su se uključili u raspravu smatraju da će upravljanje turističkim destinacijama preuzeti velike hotelske kuće jer imaju glavnu riječ u TZ-ima i sve izgleda tako kao da se TZ-ima daje izvršna vlast, za što oni nemaju ni kapaciteta ni stvarnih zakonskih ovlasti. Strahuje se i od toga da će se ograničenjem otvaranja novih kapaciteta zadržati status quo po pitanju kvalitete obiteljskog smještaja.

Problemi hrvatskog turizma već godinama su masovnost, neodgovarajuća komunalna infrastruktura i prekomjerna gradnja stambenih zgrada, a ona je, osim devastacije obale, dovela i do drastičnog poskupljenja kvadrata za potrebe lokalnog stanovništva jer u velikom broju takvih stambenih jedinica tijekom godine nitko ne živi i služe samo za rentanje. Sve to prepoznaje se i u nizu komentara.

z Istarske županije iznijeli su i neke konkretne brojke.

'U Republici Hrvatskoj u turističkim T zonama u svim hotelima smješteno je ukupno 163.816 kreveta, a u svim kampovima smješteno je ukupno 253.841 krevet. Nasuprot tome, u stambenim S zonama smješteno je ukupno 1.500.000 turističkih kreveta, od čega je 666.000 turističkih kreveta u tzv. nekomercijalnom privatnom smještaju. Takav smještaj, osim što čini direktnu konkurenciju kategoriziranom privatnom smještaju u domaćinstvima u istim tim stambenim zonama, predstavljen je u brojkama koje okupiraju stambene kapacitete u stambenim zonama te ih stavljaju u funkciju turizma bez ikakve kategorizacije', naveli su.

Nelojalna konkurencija nekategoriziranih

Dodali su da problem nastaje gradnjom novih kapaciteta koji uopće nisu kategorizirani i u kojima ne živi lokalno stanovništvo, a koriste se isključivo za turizam - tzv. nekomercijalni privatni smještaj (više od 666.000 kreveta) predstavlja čiste turističke kapacitete u stambenim zonama destinacija, a oni bi trebali u prvom redu biti namijenjeni stanovanju.

'Takvih kapaciteta ima više nego svih kategoriziranih kapaciteta u privatnom smještaju u domaćinstvima u Hrvatskoj. Iznajmljivači koji su kategorizirani uredno plaćaju sva davanja i prijavljuju svoje goste/turiste koji noće u tim objektima, za razliku od vlasnika nekomercijalnog smještaja koji ne plaćaju turističku pristojbu, iako je zakonom i za njih propisana obveza prijave svih gostiju', napisali su iz Istarske županije.

Smatraju da treba zaštititi male privatne iznajmljivače - domaćine od nelojalne konkurencije nekategoriziranih turističkih kapaciteta u tim stambenim zonama.

Iako su u radnoj skupini za izradu Pravilnika sjedili predstavnici iz različitih institucija, Stevi Žufiću zasmetalo je to što u njoj nije bilo malih poduzetnika, kao ni predstavnika gospodarske i obrtničke komore. Darko Gorošić smatra da je nedostatak Pravilnika to što neće uzeti u obzir sagrađene objekte te broj kreveta u njima, prvenstveno u jedinicama lokalne samouprave (JLS) priobalja.

'U tim objektima u toku najvećeg vršnog opterećenja (od 20. srpnja do 20. kolovoza) nalaze se i vlasnici te 'njihovi prijatelji'. Dakle ti su objekti već priključeni na svu komunalnu infrastrukturu i imaju dozvolu za upotrebu. Koji to propis može zabraniti vlasniku tog objekta da izvrši naknadnu kategorizaciju prema važećem Pravilniku ako ispunjava sve uvjete? Zar odluka JLS-a može derogirati sve uporabne dozvole, propise i ustavne odredbe te zabraniti vlasniku da radi sa svojim objektom što želi? S druge strane u donošenju mogućih odluka u JLS-u postoji velika vjerojatnost nepotizma i korupcije', smatra Gorošić. Dodao je i da su urbanističke planove donosila predstavnička vijeća JLS-a, da je Ministarstvo turizma poticalo građane da rade objekte s bazenima i čak ih svojedobno i sufinanciralo te je država dozvolila da hotelske tvrtke bez ikakvih dozvola dovezu kamp kućice – apartmane i to u svih cca 800 kampova', naveo je.

Smatra da je Ministarstvo turizma svojom politikom i izjavama poticalo građane da dižu cijene navodeći da smo destinacija koja je podcijenjena, da tražimo turiste bolje platežne moći, da ne želimo masovni turizam, a svake godine isticalo se povećanje broja noćenja.

Stanovi za masovni turizam

Marko Ćosić smatra da odgovornost za upravljanje i ograničavanje apartmanizacije i overturizma treba biti na općinama, jer one su bolje informirane o lokalnim potrebama i uvjetima, a boji se i potencijalnih sukoba interesa turističkih zajednica, primarno usmjerenih na promociju turizma.

Zoran Sambol smatra da Pravilnik prilično jednodimenzionalno procjenjuje 'utjecaj turizma na kvalitetu života lokalnog stanovništva'. Stoga traži da se to razmotri sa stajališta skupih stambenih kvadrata:

'Umjesto za stambene svrhe, služe isključivo za masovni turizam. Onda u jednom trenutku građani nemaju dostatan broj liječnika u ambulantama obiteljske medicine jer si mladi liječnici ne mogu osigurati pristojan stan, a time i normalan nastavak karijere. Stoga odlaze. No ne samo i liječnici, odlaze i medicinske sestre, odlaze svi koji znaju raditi nešto jer ih je 'turizam pojeo'. Time društvo u Hrvatskoj postaje takvo da se više ne mogu naći raznosač pošte, medicinska sestra, legalan obrtnik stolar... Jer je jednostavno kvaliteta života takva da je sve teže vidjeti Hrvata (građanina Hrvatske) koji će pomagati rast društva, a 'turist' je iznad svega', zaključio je.